Kad je saznala da ima autoimunu cirozu jetre, Ivani Joksić život se potpuno promijenio, jer za ovu bolest nema lijeka. Nova jetra i lijekovi koje je morala uzimati doživotno bili su njezina stvarnost, a budućnost neizvjesna. Prije svega, trebala joj je transplantacija jetre, kojoj prethodi duga lista čekanja.
Ipak, Ivana je dobila priliku za ozdravljenje, transplantirana joj je jetra, sada je ponovno zdrava, a ostvarila joj se i najveća želja - postati majka, piše Blic.
"Nisam na transplantaciju gledala kao na smrtnu presudu jer je za mene čaša uvijek napola puna. Shvatila sam je kao jedini lijek za svoju bolest i zahvalna sam Bogu što ta mogućnost postoji. Da sam ostala živjeti sa svojom bolesnom jetrom, nikada ne bih mogla roditi dijete, a to mi je najvažnije u životu", rekla je Ivana za Blic Ženu 2019. godine, osam mjeseci nakon uspješne transplantacije.
Unuka za tri obitelji
Sada, šest godina nakon svoje borbe i prilike za novi život, Ivana je rodila djevojčicu kojoj je dala ime Sofija, u čast tragično preminule djevojčice čiju je jetru dobila.
"Osjećam se odlično. Trudnoća i porod su prošli u najboljem mogućem redu. 4.4.2024. Sofija je rođena u 8:10 ujutro. Citirat ću našeg kućnog prijatelja, sjajnog pisca Sinišu Kovačevića, koji je na svoj rođendan napisao prekrasan citat:
Danas je jedna Ivana rodila jednu Sofiju. Ništa neobično, osim što mala Sofija nosi ime tragično stradale djevojčice čiju je jetru dobila mama Ivana. Tako se velika tuga pretvorila u veliku radost. I pravo ime za novu Beograđanku. Da zauvijek zna zahvaljujući kome se rodila. Unuka za tri obitelji".
Ivanina mama kaže da je Sofija došla na ovaj svijet kao Božji dar. "Od rođenja je prekrasna i pametna beba. Beba kakvu bih poželjela bilo kome. Ponekad se pitam što sam učinila da to zaslužim, ali kad nešto takvo kažem naglas pred nekim, dobijem odgovor da sam to stvarno zaslužila."
Ivana se sjajno snalazi u ulozi majke i ističe da joj sve vezano uz majčinstvo pruža veliko zadovoljstvo. "Ništa mi nije teško. Volim sve što ima veze s njom."
Doniranje organa - najviši čin humanosti
Budući da je kćeri dala ime po svojoj heroini kojoj duguje život, otkrila nam je i da je u stalnom kontaktu s obitelji donorice.
"Sofijina mama i ja smo u stalnom kontaktu, znaju sve o nama i uskoro bi trebale doći i upoznati Sofiju. Mislim da su jako sretne što smo nas dvije ispunile barem mali dio te velike praznine."
Ivana ističe da zaista misli da bi ljudi trebali biti svjesni da je doniranje organa najviši čin humanosti i čovječnosti.
"Mislim da je stvar jasna. Ako je netko mogao, u trenutku najveće moguće tragedije, a nema većeg gubitka od gubitka djeteta, reći DA i donirati organe, onda bi svi trebali učiniti isto ako se nađu u toj situaciji. Doniranjem organa ne spašava se samo život teško bolesne osobe, već se spašava cijela obitelj, ali, kao u mom slučaju, rađa se i novi život.
Sofijini roditelji su me spasili te noći. Izgubili su svoje dijete, a spasili su tuđe dijete i sada je to dijete rodilo dijete... Sofija se rodila... svi su se rodili...", rekla je.