Kristina Kovačević Hitrec dijeli sa svojim pratiteljima svakodnevne događaje iz života jedne mame petero djece koja je trenutno trudna sa šestim, a kako se bliži kraj godine, napisala je emotivnu objavu s kojom su se poistovjetile mnoge mame.
Prenosimo objavu:
"Ova godina, a posebno ova zadnja tri mjeseca, bila mi je emotivno izuzetno teška.
Nema dana da ujutro, dok vozim djecu u školu i vrtić, ne zaplačem. Tiho. Sama.
Nikome ništa ne pričam, držim to u sebi, jer ona osoba kojoj bih trebala govoriti o onome što me muči ne razumije. Još nije dorasla ozbiljnom životu.
Kao i mnoge prije nje, ni ova godina nije bila nježna.
Nije me nagradila, nije me poštedjela.
Opet sam se prilagođavala dok je netko u istoj igri stalno mijenjao pravila.
Učila sam brzo stvari za koje nekima trebaju godine. Ja taj luksuz nikada nisam imala.
Izvana sam izgledala sabrano, a iznutra sam se slagala komad po komad.
Jer moram. Djeca su tu.
Morala sam biti jaka i onda kad sam bila najiscrpljenija.
I istina je, sada sam iscrpljena.
Morala sam biti razumna dok boli.
Tiha dok gubim.
Bez drame. Bez prava na raspad.
Dobila sam tišinu tamo gdje mi je trebala podrška.
Ali nisam se razočarala, jer sam znala da je neću imati.
Neki dobri, nepoznati ljudi oduševili su me dobrotom.
A neki poznati su me prodali kad je bilo teško.
Opet sam naučila kako izgleda poraz bez samosažaljenja.
Kako se ego savladava u tišini.
Kako se gubi, dostojanstveno.
Opraštala sam.
Ne zato što su neki to zaslužili,
nego zato što ja nisam mogla živjeti s gorčinom u sebi.
Nemam više iluzije.
Ništa se na ovom svijetu ne podrazumijeva.
Ni mir. Ni ljudi. Ni odnosi.
Ni mjesto za koje misliš da ga imaš.
Sigurnost za koju sam vjerovala da postoji bila je samo prividna.
Ali nije mi to prvi put.
Ova godina me puno naučila.
Kao i mnoge prije nje.
I nijedna me nije štedjela.
Do mene je.
Uvijek je do nas samih.
Prečvrsta sam. Prejaka. Presamostalna. Previše neovisna.
I ljudi to ne vole.
Partneri to ne vole.
Ljudi vole uživati u tuđim slabostima.
Ali evo, sada sam slaba.
Jer sam u drugom stanju.
Sada ću sve isplakati, zatvoriti ovu godinu i pustiti nedaće da ostanu iza mene.
I krenuti dalje. Kao i uvijek.
Danas sam shvatila da sam previše tolerantna.
Da tražim minimum.
I to je moja odgovornost.
Jer kad dođe vrijeme da mi treba malo više, više pomoći, više podrške, više prisutnosti, shvatim da to ne mogu dobiti.
Ne zato što ne zaslužujem, nego zato što ta osoba tome još nije dorasla.
I ostaje opet sve na meni.
Kao i uvijek.
Samo što ovaj put znam, nisam sama i kad sam sama, netko je ipak tu uz mene, nije fizički prisutan, ali je tu.
I to je dovoljno."
Nema žene koja nije prošla ovu situaciju
Objava je mnoge iznenadila, ali Kristina je u komentaru objasnila:
"Eh da, da ne bi netko krivo shvatio objavu, na nesreću mnogih koji bi htjeli ne rastajem se.
Samo pišem o životu i onome što prolazim, da može bolje uvijek može a naravno da može i gore. Nema žene koja nije prošla situaciju gdje se osjećala samo i ne shvaćeno. Svaka žena je prošla bar jednom da je morala držati sve konce u rukama čak i kad je bila iscrpljena. Ali mi to možemo, no ne bi trebale jel da.
I imamo pravo biti razočarane i tužne ponekad kad smo slabe. No nismo mi slabe stalno to su faze. Da nisam trudna i da me ne peru hormoni nosila bi se s ovime kao i uvijek do sada, kao pravi frajer. Ali trenutno baš i nisam neki frajer."