Kad vidite mališana kako stavlja sve po redu u usta - igračku, prst, komadić papira - možda se zabrinete. No, u većini slučajeva, to je sasvim očekivano i važno ponašanje u razvoju.
Ovo su razlozi, rizici i savjeti kako se nositi s tim razvojnim razdobljem.
Što kaže znanost - normalni razvojni proces
1. Istraživanje svijeta usnama (“oral exploration”)
Jedan od glavnih razloga zašto bebe i mala djeca stavljaju stvari u usta je činjenica da su usta jedan od primarnih načina za istraživanje svijeta. Kao što ruke dodiruju i osjećaju, usta “probaju”.
Kroz dodir jezika i usana dijete uči o svojstvima objekata: teksturi, tvrdoći, temperaturi, obliku. To je dio senzornog razvoja - usne, jezik i zubi pomažu u prenošenju senzorne informacije u mozak.
Stručnjaci upozoravaju da je intenzivno “oralno traženje” najčešće kod djece između 18 i 24 mjeseca starosti, do kada se ovo ponašanje postupno smanjuje.
2. Olakšanje kod nicanja zubi
Kada ključevi, igračke ili drugi predmeti često završe u ustima, djeca često traže olakšanje za bolne, nadražene desni. Žvakanje krutih predmeta pomaže pritisku na desni koji ih smiruje.
3. Samoregulacija i smirivanje kroz oralni poticaj
Djeca nekad stavljaju stvari u usta da bi se smirila, regulirala uzbuđenje, anksioznost ili dosadu. To može biti oblik “oralnog senzornog traženja” (oral sensory seeking).
Neki stručnjaci uspoređuju ovo ponašanje s djetetovim pokušajem da se samoregulira - slično kao što odrasli stisnu ruku ili duboko udahnu kad su napeti.
4. Jačanje imuniteta (ponašanje “kontroliranog izlaganja”)
Iako može zvučati neobično, postoji teorija prema kojoj stavljanje “nekoliko neštetnih” predmeta u usta može pomoći imunološkom sustavu da upozna razne mikroorganizme i reagira na njih. Ovaj koncept se ponekad naziva “higijenskom hipotezom” u širem smislu, iako nije preporuka da dijete neprestano stavlja nečistoće u usta.
Kad je potrebno povećano paziti - što je pika?
Iako je stavljanje objekata u usta često normalno, ponekad može signalizirati potencijalne probleme koje valja pratiti.
Pika je poremećaj jedenja kod kojega osoba neprestano jede supstance koje nisu hrana i nemaju nutritivnu vrijednost - kamenje, glina, papir, metalne predmete, boju, itd.
Prema smjernicama DSM-5, za dijagnozu pike:
- ponašanje traje najmanje mjesec dana
- nije u skladu s fazom razvoja (npr. kad dijete već dugo prelazi u druge načine istraživanja)
- nije društveno prihvatljivo u kulturi djeteta
U kojim slučajevima posumnjati na poremećaj pika?
- Kad dijete starije od 2–3 godine i dalje često stavljati neprehrambene predmete u usta
- Kad je izbor objekata opasan (npr. metal, boja, kamenje)
- Kad se pojave zdravstveni problemi poput simptoma intestinalnih komplikacija, opstipacije, trovanja
Studije pokazuju da djeca s poremećajima iz spektra autizma (ASD) i intelektualnim teškoćama imaju veću učestalost pike.
Također, pika je povezana s nutritivnim deficitima - primjerice nedostatak željeza ili cinka može biti okidač za ovu potrebu za jedenjem neprehrambenih supstanci.
Rizici stavljanja predmeta u usta kod djece
Kad dijete proguta nepredviđene objekte, rizici uključuju:
- gušenje
- opstrukcija crijeva
- trovanje (npr. olovo iz starijeg sloja bojice)
- perforacije probavnog trakta
- karijes i oštećenje zuba
Kako roditelji mogu zaštititi dijete - praktični savjeti
1. Sigurnost na prvom mjestu - “childproofing”
- Držite male predmete (npr. novčiće, igračke s malim dijelovima, baterije, dugmiće, magnete) izvan dosega
- Osigurajte fioke i kutije koje sadrže opasne tvari
- U igri koristite sigurne žvakalice, glodalice i igračke namijenjene za djetetovu dob
- Redovito pregledajte igračke na dijelove koji se mogu odlomiti i progutati
2. Pružite sigurne alternative
- Ponudite sigurne predmete koje dijete može stavljati u usta - kvalitetne žvakalice, silikonske grickalice i slično
- Igraj se s djetetom uz poticanje ručne igre i istraživanja tekstura rukama i prstima
- Uključite aktivnosti koje stimuliraju senzorno opažanje, ali ne zahtijevaju žvakanje (npr. igra pijeskom, modeliranje glinom, senzorne kutije)
3. Preusmjeravanje i praćenje
- Kada uočite da dijete stavlja nešto nepoželjno u usta, nježno preusmjeri ga - recite “Ne, ovo nije za usta” i daj mu sigurnu alternativu
- Potičite verbalno izražavanje: “Pokazuj mi, nemoj stavljati u usta”
- Pratite obrasce - koje predmete često bira? u koje situacije? To može pomoći u otkrivanju okidača
4. Razmotri savjetovanje i pregled
Ako primijetite da dijete dugo uporno radi ovo ponašanje, ili su u izboru predmeta opasni materijali, obrati se pedijatru ili dječjem psihologu. Možda je potrebno:
- Procijeniti nutritivne nedostatke (željezo, cink)
- Provjeriti razvojne aspekte (osjetljivost na senzorne podražaje, moguće poremećaje iz spektra)
- Razviti strategije vođenog ponašanja i terapije
5. Postavite realna očekivanja
- Većina djece prestane intenzivno stavljati predmete u usta nakon 2–3 godine starosti
- Ne zahtijevajte savršenu “nulte stope” - tolerancija je nužna dok dijete uči novim načinima istraživanja
- Strpljenje, dosljednost i pažnja su ključni