Depresija je ozbiljan mentalni poremećaj koji ne pogađa samo odrasle – već i djecu i adolescente. Iako se često misli da su djeca “premlada” za takvu dijagnozu, stručnjaci upozoravaju da se depresija može razviti već u najranijoj dobi i imati dugoročne posljedice ako se ne prepozna i ne liječi pravovremeno.
Inače, 23. veljače neki obilježavaju kao dan svjesnosti o ili borbe s depresijom.
Kako se depresija očituje kod djece?
Depresija je poremećaj raspoloženja koji se očituje kroz trajno loše raspoloženje, gubitak interesa za uobičajene aktivnosti i poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Da bi se postavila dijagnoza, simptomi moraju biti prisutni najmanje dva tjedna i dovoljno izraženi da ometaju svakodnevni život.
Kod djece simptomi mogu biti teže uočljivi nego kod odraslih jer se često manifestiraju na atipične načine:
- umjerenija ili stalna razdražljivost
- gubitak interesa za igru ili interakciju
- promjene apetita i sna
- glavobolje i tjelesne bolovi bez jasnog zdravstvenog uzroka
- teškoće u školskim obvezama, povlačenje iz društvenih aktivnosti
Stručnjaci iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ističu da se dječja depresija često “maskira” ponašanjem poput izbijanja bijesa, agresije ili povlačenja, što otežava pravovremeno prepoznavanje bez stručne procjene.
Zašto djeca obolijevaju?
Uzroci depresije kod djece su multifaktorski – uključuju biološke, psihološke i okolišne čimbenike. Genetika i obiteljska povijest depresije mogu povećati rizik, ali i stresne životne situacije, problemi s vršnjacima, gubitak bliske osobe ili disfunkcionalni obiteljski odnosi igraju ključnu ulogu.
Također, u adolescenciji depresija postaje učestalija. Kod tinejdžera se očituje kroz osjećaj bespomoćnosti, povlačenje iz društva, nisko samopouzdanje i često može biti praćena anksioznošću ili čak razmišljanjima o samoozljeđivanju.
Kako se dijagnosticira i liječi?
Ako roditelji ili učitelji primijete trajne znakove depresije kod djeteta, važno je obratiti se pedijatru ili specijalistu za mentalno zdravlje. Dijagnostika često uključuje razgovore s djetetom i roditeljima, procjenu simptoma te, po potrebi, razgovor s osobama iz školskog okruženja.
Liječenje se najčešće temelji na psihoterapiji, poput kognitivno‑bihevioralne terapije koja pomaže djetetu upravljati mislima i emocijama. U težim slučajevima razmatra se i farmakološka terapija uz stručni nadzor.
Stručnjaci naglašavaju da je rano prepoznavanje i pravovremena pomoć ključna: neliječena depresija u djetinjstvu može utjecati na socijalni, emocionalni i akademski razvoj te povećati rizik od ponovne epizode u odrasloj dobi.
Što roditelji mogu učiniti?
Roditelji mogu pomoći tako što:
- Prate ponašanje svog djeteta i ne zanemaruju trajne promjene u raspoloženju.
- Otvoreno razgovaraju s djetetom o osjećajima bez stigmatiziranja.
- Traže stručnu pomoć ako simptomi traju dulje od dva tjedna ili ometaju svakodnevni život.
- Pružaju podršku, stabilno obiteljsko okruženje i potiču zdrave navike spavanja, prehrane i socijalne interakcije.
Depresija kod djece nije samo prolazna tuga ili faza – to je ozbiljan poremećaj koji zahtijeva pozornost i liječenje. Povećavanje svijesti na dane koji obilježavaju svjesnost o depresiji može pomoći roditeljima i zajednici da ovaj problem bolje razumiju i pravovremeno reagiraju, kako bi svakom djetetu bilo osigurano pravo na mentalno zdravlje.