Ime Mohamed Bzeek možda nije poznato ime hrvatskoj javnosti, ali u SAD‑u postao je simbol bezuvjetne brige i suosjećanja. Ovaj Libijac koji je doselio u Kaliforniju posvetio je svoj život skrbništvu terminalno bolesne djece koja bi inače završila u bolnicama ili u institucijama - često bez ijedne osobe koja bi ih voljela i držala za ruku do kraja njihovog života.
Uzima pod skrb djecu za koju zna da će uskoro umrijeti
Za razliku od većine hranitelja, koji skrbništvo preuzimaju uz nadu da će djeca s vremenom pronaći trajni dom, Bzeek prihvaća isključivo one najteže slučajeve - djecu s terminalnim bolestima. Zna da će ta djeca umrijeti, ali ih svejedno prima u svoj dom kako bi im pružio toplinu obitelji, ljubav i dostojanstvo u njihovim posljednjim danima.
U više od 30 godina kao hranitelj, primao je i njegovao brojne teško bolesne mališane, pokopao je oko 10 djece, a neki su preminuli u njegovoj skrbi, uključujući i u njegovom naručju ili njegovu domu.
Bzeek je u SAD došao iz Libije 1978. godine kao student. Kasnije je oženio Dawn, ženu koja je prije njega postala hraniteljica i s kojom je od 1989. započeo priču o skrbi za djecu u potrebi. U početku su prihvaćali različite slučajeve, no kako bi pomagali onima kojima nitko drugi nije htio prići, 1990‑ih su se odlučili fokusirati na terminalno bolesnu djecu s nalogom “bez reanimacije” - djecu za koju nitko drugi nije imao volje ili sposobnosti brinuti se.
Dawn je bila vrlo aktivna u zajednici, održavala je radionice o hraniteljstvu i o tome kako se nositi s bolesti i smrću, ali je preminula 2015. godine. Udovac Bzeek je nastavio taj put sam, preuzevši na sebe još veću odgovornost.
Ljubav, dostojanstvo i svakodnevna briga
Trenutno se brine za teško djevojčicu, koja je slijepa, gluha i paraliziranu, kojoj pruža 24‑satnu skrb. Iako medicinski stručnjaci smatraju da joj je stanje bez izlaza, Bzeek joj daje osjećaj da nije sama, razgovara s njom i drži je u svojim rukama, jer vjeruje da “svako dijete ima osjećaje, dušu i zaslužuje ljubav”.
On svakodnevno surađuje s liječnicima, medicinskim sestrama, osiguravajućim društvima i socijalnim radnicima kako bi osigurao da dijete dobije najbolju moguću zaštitu. U kućanstvu provodi toliko vremena da je bolnica gotovo kao njegov drugi dom - često razgovara s doktorima i nosi veliku mapu medicinske dokumentacije kamo god idu.
Njegov trud nije povezan s idejom “posla” ili zarade; za brigu o djetetu dobiva simboličnu mjesečnu naknadu od okolnih vlasti, ali Bzeek to čini iz dubokog uvjerenja da svako dijete zaslužuje obitelj čak i u svojim posljednjim danima.
Drugi organizirali donacijske kampanje kako bi mu pomogli
Bzeek je duboko religiozan musliman i često ističe da ga njegova vjera nadahnjuje i pomaže mu da se nosi s teškim situacijama i smrću djece koje prihvati. Prema njegovim riječima: “Ključ je u tome da ih voliš kao svoje vlastite.”
Bzeeku je bio dijagnosticiran rak debelog crijeva 2016. godine, što mu je dodatno pomoglo da razumije kroz što prolaze djeca koja su bolesna.
Priča o njegovoj predanosti i velikodušnosti dosegla je svjetsku publiku i inspirirala mnoge da preispitaju svoj stav prema teško bolesnoj djeci i hraniteljstvu. Neke su zajednice čak organizirale donacijske kampanje kako bi mu pomogle u njegovom radu, uključujući i inicijative koje su prikupile stotine tisuća dolara za podršku njegovoj misiji i budućim projektima poput osnivanja kuće s obiteljskim okruženjem za terminalno bolesnu djecu.
Priča Mohameda Bzeeka nije samo priča o jednom čovjeku - to je priča o humanosti, dostojanstvu i bezuvjetnoj ljubavi. Dok mnogi nastoje izbjeći patnju i smrt, on se suočava s njima izravno, dajući onima s najmanje šanse osjećaj da su voljeni i cijenjeni do svog posljednjeg daha. Njegov život i rad ostaju inspiracija svima koji vjeruju da svako dijete zaslužuje mjesto koje se zove dom.