dan svetog patrika

Rijetki i posebni: Mogu li roditelji bez crvene kose imati crvenokoso dijete?

Crvenokosa djeca su rijetka i posebna. Saznajte kako nastaje crvena kosa, mogu li roditelji bez crvene kose imati crvenokoso dijete i zanimljive činjenice o ‘ginger’ klincima.
Foto: Shutterstock

Crvena kosa često plijeni poglede - naročito kad je riječ o najmlađima. Iako crvenokosa djeca čine samo 1-2 % svjetske populacije, ona su među najprepoznatljivijim i najzanimljivijim genetskim rijetkostima. Prigodno za Dan svetog Patrika, koji slavi irsku kulturu (gdje crvenokosi ipak nisu tako rijetki), donosimo zanimljiv i zabavan vodič kroz činjenice, mitove i posebnosti djece s crvenom kosom.

Genetika: što stoji iza crvene kose?

Crvena kosa ne pojavljuje se slučajno - ona proizlazi iz specifične genetske kombinacije. Ključ je u genu nazvanom MC1R. Kada dijete naslijedi mutiranu varijantu tog gena od oba roditelja, rezultat je crvena kosa. Taj gen utječe na tip pigmenta koji se proizvodi u tijelu: umjesto tamnog eumelanina, tijelo stvara više pheomelanina, koji daje crvenkasto‑žutu boju kosi.

To znači da dvoje roditelja bez crvene kose može imati crvenokoso dijete ako oboje nose tu recesivnu varijantu gena.

Koža, pjege i sunce - što roditelji trebaju znati

Crvenokosa djeca često imaju:

  • svjetliju kožu, koja se lakše opeče na suncu
  • više pjega, posebno na licu i ramenima
  • osjetljiviju kožu na UV‑zračenje
Foto: Shutterstock

Manje tamnog pigmenta znači da je koža osjetljivija na sunce, pa roditelji često trebaju dodatnu pažnju oko kreme sa zaštitnim faktorom i sjene tijekom sunčanih dana.

A s druge strane, svjetlija koža može biti učinkovitija u stvaranju vitamina D pri slabijem sunčevom svjetlu - što može biti prednost u područjima s manje sunca.

Boja kose se mijenja, a i teže podnose bol

Crvenokosa djeca mogu biti rijetkost, ali i posebna atrakcija gdje god se pojave. Irska i Škotska imaju najveći udio ljudi s crvenom kosom, pa ih se posebice povezuje s tim krajevima.

Postoji i festival posvećen crvenokosima - Redhead Day - koji svake godine okuplja tisuće ljudi iz cijelog svijeta da proslave svoje crvenokose korijene.

Boja kose se mijenja: Neka crvenokosa djeca mogu s godinama tamniti ili svijetliti, pa nijanse variraju od narančaste do duboke bakrene.

Povezanost s genima bola: Neke znanstvene studije sugeriraju da MC1R gen može utjecati i na to kako tijelo doživljava bol ili reagira na anesteziju - iako se učinci znatno razlikuju od osobe do osobe.

Znanstvene studije pokazuju da crvenokosa djeca mogu osjetiti određene vrste boli intenzivnije od djece s tamnijom kosom, posebno toplinsku bol. Također je primijećeno da ponekad trebaju više anestetika pri medicinskim zahvatima.

S druge strane, crvenokosi mogu biti otporniji na hladne podražaje, što znači da osjet boli ovisi o vrsti stimulusa. Roditelji crvenokose djece trebaju biti svjesni ove posebnosti i prilagoditi pristup, primjerice kod cijepljenja ili igara koje uključuju bol ili nelagodu.

Kulturni mitovi: Crvenokosi su kroz povijest bili predmet raznih legendi - od posebne „vatrene“ energije do netočnih pretpostavki o tome da imaju poseban temperament ili „vatrenu“ narav. Međutim, znanost ne podržava takve opće tvrdnje. Crvenokosi su jednako različiti i raznoliki kao i svi drugi - samo im je boja kose posebnija.

Crvena kosa, ponos i Dan svetog Patrika

Dan svetog Patrika nije službeno vezan uz crvenu kosu, ali slavi irsku baštinu, a Irska ima jedan od najvećih postotaka crvenokosih osoba u Europi. Crvenokosa djeca mogu biti sjajan povod za razgovore o genetici, različitosti i ljepoti u različitosti, ali i o tome kako ta posebnost obogaćuje našu svakodnevicu.

Crvenokosa djeca nisu samo vizualna rijetkost - oni su i genetski zanimljivi, kulturološki upečatljivi i dobra tema za Dan svetog Patrika. Od genetskih tajni do kulturnih priča i mitova - crvena kosa ostaje jedna od najfascinantnijih ljudskih osobina.