U svijetu roditeljstva često se traže metode koje mogu pomoći bebama da lakše i dulje spavaju. Jedan od popularnih pristupa koji se često spominje je francuska tehnika poznata kao "le pause" - doslovno "pauza" ili "zastoj".
Što je 'le pause'?
Pauza ("Le pause") nije komplicirana tehnika niti strogo pravilo, već jednostavan princip: prije nego što reagirate na svaku malu buku ili nemir bebe tijekom sna, napravite kratku pauzu i promatrajte bebu - pričekajte nekoliko minuta prije nego što uđete i intervenirate.
U praksi to znači da kada čujete bebu kako se premješta ili lagano plače, ne trčite instinktivno odmah pored njenog krevetića nego:
- pričekate 2–5 minuta - dovoljno da vidite radi li se o prolaznom nemiru između ciklusa sna ili stvarnoj potrebi za hranjenjem, presvlačenjem ili utjehom;
- ako se beba nakon tih minuta vrati u miran san, to znači da se samo resetirala unutar svog ciklusa sna;
- ako se plač pojača i postane intenzivan, tada reagirate - jer je to znak da joj je stvarno potrebna vaša pomoć.
Ovaj koncept u biti potječe iz francuske roditeljske filozofije koja ne ignorira bebu, ali ne reagira na svaki zvuk automatski i impulzivno.
Odakle potječe ideja 'le pause'?
Fraza "le pause" postala je globalno poznata zahvaljujući knjizi Bringing Up Bébé: One American Mother Discovers the Wisdom of French Parenting, autorice Pamele Druckerman. U toj knjizi Druckerman opisuje kako je u Francuskoj primijetila da roditelji ne žure reagirati na prve znakove bebina nemira, nego prvo pravovremeno procijene situaciju prije intervencije.
Prema Druckerman i stručnjacima citiranim u raznim izvorima, francuski roditelji često koriste ovu kratku pauzu kao način da pomognu bebama da same nauče povezivati cikluse sna i lakše se same ponovno uspavljivati.
Zašto ova metoda može djelovati?
Bebe imaju prirodne cikluse sna kroz noć - poput odraslih, prolaze kroz faze lakšeg i dubljeg sna. Tijekom prijelaza iz jednog ciklusa u drugi, često se dogodi da se beba malo „razbuđuje“, ali nije u potpunosti budna.
Ako roditelji odmah reagiraju na svaku sitnu buku, to može:
- uzrokovati da se beba potpuno probudi;
- stvoriti naviku oslanjanja na vanjsku utjehu (npr. ljuljanje, hranjenje) da bi ponovno zaspala.
"Le pause" nasuprot tome potiče bebu da pokuša samostalno nastaviti spavati prije nego što dobijete vašu pomoć - što može dovesti do duljih i mirnijih noćnih perioda sna bez stalnih buđenja.
To nije puštanje bebe da plače (metoda "cry it out")
Mnogi ljudi brkaju "le pause" s klasičnim metodama poput cry-it-out (ostavljanje bebe da plače bez ograničenja). No, to nisu isto. Kod ove metode roditelji:
- ne ignoriraju bebu potpuno;
- samo prate i daju bebi priliku da se smiri sama;
- reagiraju odmah ako plač postane intenzivan ili produžen, što signalizira stvarnu potrebu za roditeljskom intervencijom.
Pauza je jednostavan, ali često učinkovit način kako mnogi francuski roditelji pristupaju noćnim buđenjima i uspavljivanju beba. Osnovna ideja je kratko pričekati i promatrati prije nego intervenirate - omogućujući djetetu da ponekad samo nastavi spavati bez vaše neposredne pomoći.
Kod dojenja ili kod dojenačkih uzastopnih buđenja zbog gladi, naravno, treba se prilagoditi potrebama djeteta i konzultirati pedijatra ako imate bilo kakvih dvojbi.