Jeste li se ikada zapitali kako to izgleda kada muškarci odu na piće? O čemu razgovaraju četvorica frajera kada se vide nakon nekog vremena? Dečki iz benda Pravila igre - Goran Belošević, Ivan Penezić, Petar Ričko i Marko Belošević - dopustili su nam da ostavimo diktafon na stolu tijekom jedne njihove jutarnje kave. Osim što smo doznali da je jedan od njih nedavno izišao iz izolacije, otkrili smo i kod koga se održavaju najbolji kućni tulumi, ali i tko će najprije oćelavjeti. No uz pravu mušku zezanciju i podbadanje, doznali smo i da ovaj bend, koji je posljednjom pjesmom ‘U hladnoj sobi’ glazbeno sazrio, priprema još brojna iznenađenja za svoje obožavatelje, a jedno od njih je i virtualni koncert.
Goran: Pa gdje ste, dečki? Napokon smo se okupili! Gle, već su lampice po gradu.
Ivan: Predobro, jedva sam dočekao! Čak sam obukao i božićne bokserice.
Goran: Kakve pak danas nosiš?
Ivan: S mašnicom u obliku soba na prednjoj strani.
Goran: Joj, ti i tvoje blagdansko raspoloženje... Već si počeo. Nego, što ima?
Marko: Evo, ništa. Rastužila me vijest da je umro Sean Connery.
Ivan: Da, baš šteta. Jeste li znali da je Connery u svih sedam filmova o Jamesu Bondu nosio tupe? Nisam mogao vjerovati kad sam to pročitao. On je zapravo bio ćelav!
Goran: Da, pročitao sam to negdje. Koji vam je njegov najbolji film?
Marko: ‘Ime ruže’.
Ivan: Ma, sve je on pretvorio u remek-djelo. Meni je bio odličan u ‘Indiani Jonesu’ i u filmu ‘Dr. No’.
Goran: E, a jeste li gledali ‘Lov na Crveni oktobar’? Fantastičan film!
Petar: E, da... To je pravi film.
Ivan: Je li i tamo bio ćelav?
Goran: O, da!
Petar: Dečki, takav ću vam ubrzo biti i ja. Pogledajte vi ove moje zaliske.
Goran: Pero, ali to je stvarno istina. Tvoji zalisci su sve veći.
Marko: Šuti, Gorane, i ti imaš zaliske!
Goran: A, znam! Nego, jeste li vidjeli da je naša pjesma bila pri vrhu YouTubeove trending liste? Vidio sam da je od hrvatskih izvođača na njoj još samo Petar Grašo.
Ivan: Predobro! Ali onda je došla Ariana Grande s novom pjesmom. Mislim, ja ću biti sretan ako Ariana bude iznad mene, pa makar i u trendingu.
Goran: Auuu, ti bi volio da je Ariana iznad tebe?
Ivan: Pa ono, ti ne bi? Oprostio bih joj i trending i to što je tako niska.
Marko: Bolje da je ispod tebe, jer da dođe iznad, odmah bi pobjegla.
Ivan: Ajde, priznajem da ti je ta dobra. Ali zavezao bih ja nju lisicama pa ne bi nikamo mogla pobjeći.
Goran: Dobro, poznato je da svi padamo na Arianu Grande.
Ivan: Ma, meni je lijepa u licu, ali malo je preniska.
Marko: Tebi se, Ivane, očito čaplje sviđaju! To sam nedavno primijetio.
Ivan: A, ne! To nije istina, ali Ariana je stvarno jako niska.
Marko: Bilo bi ti najbolje da odeš u Posušje jer tamo nećeš naći ženu nižu od 180 centimetara.
Ivan: Mijenjam temu, ali moram vam ovo ispričati. Nakon što smo objavili spot za pjesmu ‘U hladnoj sobi’, moja se baka rasplakala jer je mislila da mi se nešto dogodilo. Na prvu nije shvatila da nosimo protetiku i da je to sve samo šminka. Mislila je da sam se negdje razbio.
Goran: Ali stvarno su super reakcije na spot. Jeste˝li vidjeli koliko smo poruka dobili?
Petar: Da, meni je ovo naša najdraža stvar. Baš je bilo zabavno. Pa, Marko, sad sam shvatio da si ti tek izišao iz izolacije? Kako si to preživio?
Marko: Ma bilo mi je genijalno, kao praznici iz snova! Osjećao sam se kao da je Božić, samo mi je falio bor. Bio sam kod punice i kuhao joj cijelo vrijeme.
Petar: Auuu, malo ulizivanja punici?
Marko: Ne treba to meni, moja punica i ja se obožavamo.
Goran: Ti si joj sigurno najbolji zet?! A kako su žena i klinac prihvatili izolaciju? Je li im bilo dosadno?
Marko: Ma svima nam je bilo super! Nikakva dosada. Srećom, nitko od nas nije imao simptome pa smo prošli neokrznuti. Mali je bio oduševljen što smo cijeli dan bili zajedno. Svašta smo radili.
Petar: Gorane, slušaš li ti ovo? Vrijeme je i tebi da se skrasiš... Nisi ni ti više tako mlad.
Goran: Petre, godine su samo broj. Slažem se da sam u srednjoj dobi, ali trenutačno mi ništa ne nedostaje. Zapravo, baš mi je dobro ovako.
Ivan: Daj, pa nisi još u srednjoj dobi. Srednja je kad prođeš četrdesetu.
Goran: O, pa hvala ti! Znači, još sam mlad. Ma, doći će i ta prava kad-tad. Imam vremena...
Ivan: Možete li vi zamisliti da Goran ima dijete?
Marko: Ne!
Petar: Apsolutno ne! Pa taj svaki vikend fešta i tulumari. Što bi on s djetetom?
Goran: A, ne... Kad se skrasim, to će biti to. Smanjit ću tulume i razuzdane vikende. Morat će ti vikendi biti cenzurirani.
Ivan: Uvijek svima ponavljam da su tulumi u tvom stanu najluđi koje netko može vidjeti i posjetiti. Nedavno me netko pitao jesam li ikad doživio neko paranormalno iskustvo i rekao sam da je najbliže tome posjet tvom kućnom tulumu. Bude toliko dobra atmosfera da se osjećaš kao da levitiraš.
Petar: I ja bih levitirao da toliko popijem! Ne mogu vjerovati da nikada nisam bio na tvom tulumu. Srećom, meni je dobro i u mojoj viksi.
Ivan: Petre, tebe Goran ne zove jer zna da bi mu ispraznio sve boce.
Goran: Bilo je stvarno ludih tuluma kod mene. Znalo se dogoditi da se ujutro probudim, pogledam oko sebe, a stan izgleda kao da je pala atomska bomba. Stvarno kao u filmu ‘Mamurluk’. Drugi dan nikada nije zabavno, znate i sami. Znao sam nekad naći i nepoznate ljude kako spavaju na mojem kauču...
Petar: Sve je dobro dok se ne probudiš s tetovažom na čelu.
Ivan: Ali kada dođete u Goranov stan, najprije desno u košu morate ostaviti mobitele, bubice, diktafone, a onda slijedi dezinfekcija od glave do pete.
Goran: Da, a ti na ulazu svima mjeriš temperaturu.
Ivan: Sad će ljudi misliti da nismo normalan bend! Ali stvarno se ponekad treba opustiti.
Goran: Pa istina, tijekom tjedna radimo i vlada kaos, a vikendom se opuštamo. Kad govorimo o tulumima, čuo sam, Petre, da je bio dobar party kod tebe prošli vikend?
Ivan: Ja sam čuo da je bio dobar okršaj. Pero protiv boce.
Petar: A, ne, dečki! Bilo je Pero protiv bačve. Slavili smo zagorski blagdan, nama ne treba neki veći povod da se malo proveselimo.
Goran: Sad sam se sjetio jednog predobrog komentara koji sam vidio na YouTubeu, a tiče se tebe, Pero!
Petar: Ma koji?
Goran: Vezan je uz novi spot. Netko je napisao da izgledaš kao da ti je svejedno što avion pada, nešto otprilike ovako: “Izgleda da u Zagorju stalno padaju avioni.”
Petar: To vam je metafora, dečki. Padamo kao avioni, kužite? Najviše aviona pada subotom ujutro nakon što iziđemo iz vikendice.
Marko: Kužimo mi sve, nažalost...
Petar: Ma, ajde da čujem tebe, Gorane, kakav je bio tvoj vikend? Nešto sam načuo da je i kod tebe bilo veselo.
Goran: U petak sam bio na otvorenju jednog kluba. Budući da je sve u ponoć moralo završiti, lagano smo se preselili u moje odaje. Meni vam je sada najveći gušt biti na privatnim partyjima. Kada dođete u moje godine, vidjet ćete da vam gužve više neće odgovarati.
Ivan: Meni je i sada tako, a mlađi sam od tebe. Ne da se ni meni gužvati.
Petar: E, ali ja sam čuo da je i u subotu bilo neke akcije, nekog tuluma?
Goran: Pa bilo je, ali ne smijem sada sve otkriti pred Storyjevim diktafonom. Ionako smo već svašta ispričali...
Petar: Evo ga sad, ne želi priznati da je i njegov vikend bio zabavan.
Goran: To ne poričem!
Ivan: Meni je fascinantno to što se susjedi nikada nisu žalili na buku iz tvog stana...
Goran: Sreća što sam na vrhu zgrade i što su susjedi ispod mene puni razumijevanja i super.
Ivan: Nisam siguran da oni o tebi mogu reći isto - da si im super...
Goran: Ma, neee, odlično se slažem sa svim susjedima. Ali moram biti iskren, nekada stvarno krv teče iz ušiju od glasnoće iz mog stana.
Marko: Grozno! Ja ti sigurno nikada neću doći na tulum. Mrzim buku. Ne mogu vjerovati da ti policija nikad nije došla na vrata.
Goran: Bila je jednom policija.
Petar: Jednom ti je došla prava policija, a jednom sam ti ja lupao na vrata, prerušen u policajca.
Goran: Joj, daaa, to je bilo urnebesno!
Ivan: Ti, Petre, u slobodno vrijeme baš voliš nositi uniforme.
Marko: Čekaj, stvarno si mu kucao na vrata odjeven kao policajac?
Petar: Pa, da!
Ivan: Bio je ‘avion’, zato mu je ta ideja pala na pamet.
Petar: Nisam bio nikakav avion. Htio sam ga samo malo cimnuti.
Ivan: Joj, dečki, moram vam reći da sam nedavno imao situaciju s jednom obožavateljicom koja je umislila da smo zajedno. Zvala me da dođem prespavati k njoj, pisala mi je poruke za dobro jutro i laku noć te da me voli. Grlila me u teretani i dirala po eksplicitnim dijelovima tijela.
Marko: Pa što se čudiš? Ako je mislila da ti je cura, normalno je da te dirala po određenim dijelovima tijela...
Goran: Da nisi ti jednom, pijan, bio s njom? Možda zato misli da ste zajedno.
Ivan: Ma, nisam! Stvarno grozna situacija, ipak je malo prevršila mjeru.
Petar: Sad će još ispasti da ne voliš kada te žene diraju...
Goran: Pa znate da i ja imam jednu koja se slično ponaša. Stalno mi šalje poruke, tome nema kraja.
Marko: Nakon što u Storyju pročita da su kod tebe najluđi partyji, ne bih se čudio da ti se u subotu pojavi na vratima.
Ivan: E, Gorane, sad sam se sjetio da si nedavno imao puno obaveza s doktoratom. Kad ćemo te moći zvati dr. Belošević?
Goran: Za dvije godine, riješio sam prvu godinu u roku i moram se pohvaliti da imam prosjek 5,0. Među prvima sam se odlučio izabrati temu i otići na prvu doktorsku radionicu.
Petar: Opa, svaka čast, šefe! Koja je tema?
Goran: Bit će povezana s glazbom jer je to moje područje.
Goran: Koncentrirajte se sada na ozbiljne stvari zbog kojih smo se i našli! Sad kada je Marko izišao iz izolacije, moramo se ozbiljno vratiti probama. Dugo nismo svirali kako spada, a puno nas novih pjesama i projekta čeka.
Ivan: Slažem se. Novom pjesmom napravili smo zaokret, sada moramo tako nastaviti.
Goran: Ti si, Ivane, posebno napredovao i baš sam sretan zbog toga. Znam da smo te u početku bacili u vatru bez ikakvih priprema i baš je gušt gledati kako si se razvio.
Ivan: Jao, kada se sjetim tih početaka. Nikada neću zaboraviti kad ste me zvali da dođem nastupati s vama na Cesaricu. Tada sam radio od 8 do 16 pa sam nakon posla jurio u Split na probu, a nakon toga natrag na posao i onda još jednom u Split...
Goran: Da, svaka ti čast! Nije ti bilo lako, ali isplatilo se. Nego, puno nas toga čeka. Moramo toliko toga uvježbati. Hoćemo li sutra popodne na probu?
Petar: Meni odgovara.
Ivan: Baš mi fale nastupi uživo i koncerti. Jedva čekam da se to sve vrati u normalu. Vatromet će prštati na nastupu.
Marko: I meni. Sad moram ići, žena me zove na ručak.
Ivan: Zaključak je cijele ove kave da moraš pozvati redakciju Storyja na svoj tulum, Gorane!
Goran: Da, otvorit ću ja svoja vrata ekipi Storyja pa će vidjeti što znači prava zabava. A mi se, dečki, vidimo sutra. Nemojte kasniti!