Više od četiri desetljeća Dimitrije Popović sustavno se bavi temom Kristova stradanja i smrti na Golgoti, razvijajući svoj kompleksni ciklus Corpus Mysticum. Kroz različite umjetničke medije, od crteža i slikarstva do instalacije i performansa, autor istražuje religijsko, mistično i filozofsko značenje ove vječno inspirativne teme, što potvrđuje i novim performansom pod nazivom „Golgotska noć“, koji će biti izveden 3. travnja u atriju Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, u prostoru Oktogona.
Za razliku od tradicionalnih prikaza Kristove muke, koji često teže narativnoj rekonstrukciji, Popovićev pristup ne počiva na ilustraciji biblijskog događaja. Umjesto toga, kroz umjetničku transpoziciju fokus stavlja na arhetip žrtve i žalovanja. Protagonisti performansa, Josip Joško Tešija i Maja Badamić, ne utjelovljuju Krista i Mariju u klasičnom smislu, njihova prisutnost ne nudi priču, već stanje. Njihova tijela postaju simboli mističkog rituala, a ne kazališne interpretacije novozavjetnog narativa.
Performans se odvija u tišini, u izravnom i nijemom kontaktu s publikom, otvarajući prostor meditativnom iskustvu. Minimalistički pristup dodatno naglašava suštinu teme, Kristovu otkupiteljsku žrtvu, dok je cjelokupna izvedba svedena na preciznu simboliku prepoznatljive ikonografije. Jedini zvučni element, koji se pojavljuje tek u jednom trenutku, bit će ritam otkucaja srca.
Popović je s izvođačima već surađivao, a njihovo scensko iskustvo i duboko razumijevanje koncepta dodatno pridonose snazi ovog projekta. Kako sam autor ističe: „Tko nije razumio mrak Golgote, teško će shvatiti svjetlost uskrsnuća“. U ovom performansu arhetip žrtve i žalovanja, koji je u njegovim slikama i crtežima postojao u imaginarnoj ravnini, sada postaje živ i prisutan, slika se, kako autor sugerira, produžuje u prostor, u scenu. Zato ambijent muzeja igra važnu ulogu, istovremeno svjetovan i suptilno sakralan, stvara jedinstvenu koherentnost između teme, izvedbe i prostora. I više nego dovoljno za uživo doživjeti ovaj umjetnički performans.
Među ključnim djelima Dimitrije Popović ističe se slika Raspeće iz 1986., koja će ovom prilikom biti postavljena na ulazu u Nacionalni muzej moderne umjetnosti, uvodeći publiku u temu na vizualnoj razini prije samog performansa. Upravo je to djelo iz ciklusa Corpus Mysticum uvršteno među najznačajnije prikaze raspeća 20. stoljeća u jednom francuskom televizijskom serijalu, uz radove autora poput Pablo Picasso.
U kontekstu performansa, slika dobiva dodatno značenje, djeluje kao prijelaz iz imaginarnog prostora umjetničke slike u stvarni, živi prizor. Time se tema Kristove smrti premješta iz vizualne kontemplacije u iskustvo tišine i prisutnosti, koje će se odvijati u samom prostoru muzeja.
Performans će se održati na Veliki petak, 3. travnja, u zagrebačkom Oktogonu NMMU u 19 sati.