Mala modna priča Svjetla pozornice zamišljena je kao poetska novogodišnja čestitka – susret mode, svjetla i emocije koji simbolizira kraj jednog i otvaranje novog ciklusa. Smještena u prijelazno vrijeme između stare i nove godine, ova vizualna priča funkcionira kao meditacija o nadi, ranjivosti i hrabrosti potrebnoj da ponovno zakoračimo u vidljivost.
U fokusu je crvena haljina snažan simbol vitalnosti, erotske energije i hrabrosti za novi početak, kukičana strpljivo i sigurno, kao da nastaje u sporom, promišljenom ritmu, onom koji je već godinama zaštitni znak Nataše Mihaljčišin. Poput ritualnog plašta, ona naglašava snagu tijela koje ne odustaje od svoje živosti. Crvena boja istodobno vrišti i šapuće: o strahu, ali i o spremnosti da se vidimo u očima drugih. Ona označava granicu na kojoj nelagoda postaje puls, a drhtaj ritam.
Svjetlo pozornice ovdje nije tek rasvjeta, već snažna metafora rađanja, buđenja i unutarnjeg pristanka na život. Fotografije bilježe trenutak izlaska iz sjene – granicu između straha i želje za izlaganjem, između anonimne sigurnosti i osvijetljene krhkosti. Prazna scena postaje prostor mogućnosti, mjesto očekivanja u kojem se može dogoditi sve.
Izlazak na scenu trenutak je između dva daha: susret stida i želje, straha od neuspjeha i gotovo dječje potrebe da podijelimo ono što nosimo u sebi. Kao i ulazak u novu godinu, to je čin povjerenja – u sebe, u trenutak, u neizvjesnost. Svjetlo obasjava snove i sumnje jednako; ništa ne ostaje skriveno, ali upravo u toj izloženosti postoji mogućnost oslobođenja.
Prazna scena, baš poput kraja godine, nikada nije doista prazna. Ona je puna potencijala, naginje se prema novom i čeka da se u njoj ponovno dogodi život.
Svjetla pozornice govore o univerzalnom trenutku odluke: želim živjeti, želim se dogoditi – još jednom, iznova.
Model: Vida Tunguz / Šminka: Lara Presečki / Cipele: Ana Majdandžić / Anatticus