Pratite li društvene mreže niste mogli ne vidjeti hashtagove “life career change” ili “career pivot”, termine koji označava veliki zaokret u profesionalnom smjeru, ne nužno u ranoj mladosti. Naprotiv, često dolaze u fazi kada osoba već ima izgrađeno iskustvo, jasniju sliku o sebi i hrabrost da napravi promjenu. Karijerni zaokreti nisu izolirani događaji, već dio šireg trenda unutar dinamike tržišta rada. Jedan od poznatijih primjera takvog zaokreta onaj je slavne Vere Wang koja se, prije nego što je postala planetarno popularna dizajnerica, bavila novinarstvom. Radila je u Vogueu čak 15 godina, gdje je postala najmlađa modna urednica s 23 godine. Kad nije mogla pronaći vjenčanicu koja bi joj se svidjela za vlastito vjenčanje, odlučila ju je sama dizajnirati. Ostalo je povijest! Vera Wang često ističe da je taj „pivot“ nastao ne zato što se maknula od nečega, nego zato što je vlastita vizija i kreativnost napokon našla prostor.
Tehnički gledano, “midlife” se može dogoditi i u ranim 30-ima, a to je prilika da i mladi pronađu pravi smisao i slobodu u karijeri prije nego što se “zakopaju” u rutinu te da sve što su do tada naučili - od soft skillsa do networkinga i životnih lekcija - mogu prenijeti u novu industriju. Istraživanja pokazuju da su osobe koje pivotiraju karijeru zadovoljnije poslom, ali i imaju bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog života i često viši osjećaj svrhe. Jedna od takvih priča je i ona Senke Jantošik.
Godinama je profesionalno funkcionirala u svijetu u kojem se sve mjerilo preciznošću, analizom i odgovornošću. U području kriminalistike, istražnih djelatnosti i analitike podataka nije bilo mjesta improvizaciji – svaka odluka morala je imati jasno uporište. No paralelno s dugogodišnjom karijerom privatne detektivke, postojao je još jedan svijet – tiši, osobniji, gotovo skriven. Svijet prostora, rasporeda, linija, svjetla i osjećaja koji neki interijer budi.
Ljubav prema dizajnu interijera nije se, kaže Senka, pojavila iznenada kao nova strast. Bila je prisutna godinama, kroz stalnu potrebu da se prostor u kojem živi mijenja i prilagođava, da „diše“ zajedno s njom. Vlastiti stan preuređivala je više puta, svaki put iznova, ne prateći trendove, nego unutarnje promjene.
„Nikada nisam mijenjala prostor zato što mi je dosadio, nego zato što se promijenilo nešto u meni“, kaže Senka. Prostor je s vremenom postajao ogledalo životnih faza – nekad potreba za jasnoćom i redom, nekad za toplinom i smirajem.
Iako se činilo da su analitički svijet i kreativni izričaj udaljeni, u stvarnosti su se stalno dodirivali. Dugogodišnji rad u području analitičke psihologije, bihevioralne forenzike i privatne detektivske prakse, usmjeren na razumijevanje ljudskog ponašanja i skrivenih obrazaca, oblikovao je njezin način razmišljanja – danas prostor promatra ne samo kroz estetiku, nego i kroz emocionalne reakcije, navike i nesvjesne obrasce onih koji u njemu žive.
Prava prekretnica dogodila se u trenutku kada je dotadašnji profesionalni okvir počeo pucati. Tada je postalo jasno da se dizajn više ne može zadržati u ladici „hobija“.
„U jednom trenutku shvatila sam da ne tražim bijeg, nego prostor u kojem mogu biti cjelovita – i racionalna i kreativna“, objašnjava.
Umjesto brzog i impulzivnog zaokreta, odlučila se za promišljen put. Formalna edukacija iz dizajna interijera bila je način da se intuicija poveže sa znanjem, a kreativni interes utemelji na strukturi i metodologiji. Dizajnu je pristupila jednako ozbiljno kao i svemu prije, analitički, disciplinirano, bez preskakanja koraka.
Tijekom edukacije posebno se istaknula projektima koji su pokazivali jasnoću koncepta i duboko razumijevanje prostora. Fokus joj nije bio na dojmu, nego na logici: kako se prostor koristi, kako se u njemu kreće, gdje nastaje napetost, a gdje mir. Završni rad, koji je obuhvaćao cjelovito uređenje suvremenog stambenog prostora, posebno je pohvaljen zbog promišljenog funkcionalnog rješenja i zrelosti pristupa.No važnije od priznanja bilo je osobno olakšanje – potvrda da promjena nije pogrešan korak, nego povratak sebi. U tom se procesu prirodno pojavila i potreba za vlastitim okvirom rada. Tako je nastao Design Studio Linea – kao simbol početne linije, prve skice iz koje sve započinje.
Danas Senka dizajn interijera doživljava kao proces odnosa između prostora i čovjeka, između navika i potreba, između onoga što želimo pokazati i onoga što nam je stvarno potrebno. Svaki projekt započinje razgovorom, pažljivim slušanjem i analizom, a tek potom dolaze crteži i vizualna rješenja. Njezin stil je smiren, promišljen i funkcionalan, bez prenatrpanosti i kratkoročnih trendova, bez rješenja koja su lijepa samo na prvi pogled.
„Dom nije scenografija, nego sigurno mjesto. Ako se u prostoru ne možeš opustiti, onda nešto nije dobro postavljeno – bez obzira koliko lijepo izgledalo. Prostor mora imati smisla i podržavati svakodnevni život“, poručuje.
Senkina priča nije priča o odustajanju od jedne karijere i započinjanju druge. To je priča o dozrijevanju, slušanju unutarnjih signala i hrabrosti da se vlastite vještine sagledaju iz novog kuta. I psiholozi već dulje vrijeme primjećuju da su karijerni zaokreti u zrelijoj dobi češći kod žena nego kod muškaraca, a razlozi leže u drugačijem načinu na koji žene doživljavaju identitet, uspjeh i osobni razvoj. Muški identitet u većoj je mjeri linearan i usmjeren na kontinuitet statusa, dok žene prirodnije dopuštaju da se njihov identitet mijenja kroz vrijeme, gradeći ga kroz uloge, odnose, unutarnje promjene i faze života. Zbog toga kod žena češće dolazi do trenutka u kojem dosadašnja karijera, iako objektivno uspješna, više ne odgovara njihovom unutarnjem doživljaju sebe. Primjera je više nego što mislimo: od žena u našem okruženju do onih iz svijeta poznatih i slavnih.
Jeste li znali da je i Miuccia Prada, prije nego što je postala dizajnerica, doktorirala političke znanosti i bila aktivna feministica? I najpoznatija svjetska kuharica Martha Stewart prije karijere po kojoj je postala globalno prepoznatljiva radila je kao brokerica na Wall Streetu. Primjera je na stotine, a svaki dokazuje da je ženski identitet proces koji se mijenja kroz odnose, iskustva i faze života. I da apsolutno nikad nije kasno!