Kao što to govori i naslov njezina najvećeg hita, nitko se ne može usporediti s najvećom buntovnicom glazbene scene Sinéad O’Connor, koja 24. lipnja pjeva u Puli. Beskompromisna Irkinja obrijane glave, mračnog i tužnog pogleda koja je početkom ‘90-ih suznih očiju hipnotizirala svijet Princeovom pjesmom ‘Nothing Compares to You’ u životu je odabrala onaj mnogo teži put na kojem je bježala od stereotipa, konformizma i povodljivog mainstreama. Koliko je daleko otišla u tome dokazalo je njezino trganje fotografije pape Ivana Pavla II. pred milijunskim gledateljstvom tijekom gostovanja u američkom televizijskom showu ‘Saturday Night Live’ 1992., kad joj je karijera krenula silaznom putanjom. No kod Sinéad je sve krenulo nizbrdo još mnogo godina ranije, točnije u djetinjstvu koje je za nju bilo otvorena rana puna tri i pol desetljeća života.
Zbog izrazito agresivnog karaktera majke Marie, koja do svoje smrti nije naučila voljeti svoje petero djece rođene u braku s inženjerom elektrotehnike i kasnije odjetnikom Seanom O’Connorom, odrastanje irske pjevačice zapečatili su njezina nestabilnost, ranjivost, delinkvencija i očajnička želja za majčinskom ljubavlju koju nikad nije osjetila. Jedini izlaz iz za Sinéad je uvijek bila glazba. Njezina životna balada počela je 8. prosinca 1966. u Dublinu, kad je kao treća od petero djece mladog bračnog para u tad već nestabilnom braku narušenom svađama došla na svijet pod imenom Sinéad Marie Bernadette. Ne mogavši se nositi s divljim temperamentom svoje supruge, Sean O’Connor se odlučio za razvod kad je Sinéad imala osam godina. Bio je dotad drugi muškarac u Irskoj koji je dobio skrbništvo nad djecom.
Unatoč svoj boli i batinama koje joj je nanijela majka, Sinéad se nije mogla naviknuti na život bez nje i u želji da joj pomogne i da bar jednom osjeti što znači majčinska nježnost, hrabra devetogodišnjakinja vratila se agresivnoj majci koja je sljedećih nekoliko godina iskorištavala dječje povjerenje.
- Nikom ne bih poželjela to svakodnevno psihičko i fizičko zlostavljanje koje sam iskusila od vlastite majke. Strah od nje bila je naša svakodnevica, iživljavala se nad nama na razne načine. Preživjeli smo njezin teror, ali naš duh nije, zauvijek je umro. Majka je bila najveći psihopat kojeg sam u životu imala prilike upoznati, kleptomanka koja je svoju djecu prisiljavala krasti.
- Svaki put dok je sjedila na meni udarajući me, nisam osjetila ljutnju i bijes, nego samo sažaljenje i tugu. Nikad se nisam ljutila na nju, žalila sam je i željela joj pomoći, ali za neke ljude, pomoći nema. Trpjela sam je sve do dana kad je majka moje najbolje prijateljice Rachel shvatila što se događa u našoj kući. Rekla mi je da nijedno dijete ne treba trpjeti takvo ponašanje i to mi je bilo dovoljno da se sa 13 godina vratim u siguran i miran tatin zagrljaj. Nažalost, tu nije bio kraj mojim problemima - sjeća se Sinéad koja se nije znala nositi s normalnim životom.
Povučena, ranjiva i buntovna tinejdžerica svakodnevno je bježala od strogih školskih pravila katoličke škole Grianan, a nije se mogla odreći ni majčine navike - krađe po trgovinama. Jedina prava utjeha bilo joj je skladanje i pisanje pjesama u kojima bi bez ikakve zadrške ispričala sve što je muči. Bila je uvjerena da ne postoji ni najmanja mogućnost da svoj život vrati na pravi put, a nada u bolje sutra nestala je kada je doznala da joj je majka poginula u prometnoj nesreći.
- Nekom bi možda laknulo što je više nema, no ja sam osjetila nepodnošljivu bol, raspala sam se u tisuće komadića, trebalo mi je petnaest godina da se oporavim. Psihijatri su mi poslije rekli da sam se teško mirila s time što nikad neću imati normalnu majku. Dok je bila živa, postojala je mogućnost da to postane, no njezinom je smrću nestala i moja nada - priznaje glazbenica, s čijim su se napretkom u karijeri pojačala depresivna stanja i misli da si oduzme život.
Pozornost glazbene industrije privukla je kao pjevačica benda Ton Ton Macoute 1984., a sreća joj se osmijehnula kad je s izdavačkom kućom Ensigne Records potpisala ugovor za svoj prvi solo album.
Tad je ujedno svima dala do znanja da će biti tako kako ona kaže ili neće biti nikako. Naime, prije izlaska albuma 20-godišnja Sinéad ostala je trudna s bubnjarom Johnom Reynoldsom, a zahtjev svoje glazbene kuće da pobaci glatko je odbila kao i prijedloge da njeguje imidž zanosnog pop curetka. Odgovorila im je brijanjem glave, vrećastom odjećom i vjenčanjem s Reynoldsom koji nije dugo izdržao u braku s depresivnom umjetnicom. Kad je 1990. osvojila svijet pjesmom ‘Nothing Compares to You’, Sinéad je bila potpuno izgubljena osoba koja je u vezama s brojnim muškarcima neuspješno pokušavala zacijeliti rane nastale u djetinjstvu. Najveći javni emocionalni slom doživjela je dva tjedna nakon trganja Papine fotografije na velikom koncertu u Madison Square Gardenu, u povodu obilježavanja 30 godina karijere Boba Dylana.
Pokušaj da otpjeva pjesmu prekinuli su zvižduci publike koja ju je skandiranjem potjerala s pozornice. Nakon toga svi pokušaji da vrati povjerenje obožavatelja, kao i javna isprika Papi, bili su neuspješni jer nijedan album nakon hvaljenog ‘I Do Not Want What I Haven’t Got’ nije naišao na odobravanje kritičara.
- Mrzila sam svoj posao jer su me svi smatrali agresivnom čudakinjom koja će ih istući ako joj postave pogrešno pitanje. Sa 28 depresija je postala neizdrživa, a sa 33, unatoč svakodnevnoj terapiji, pokušala sam se ubiti. Kad bih vidjela stablo ispred kuće, jedina misao koja bi mi pala na pamet bilo je vješanje - priznaje pjevačica kojoj su tek u 37. otkrili da pati od manične depresije. Lijekovi su je pretvorili u pozitivnu osobu koja se, kaže, ponovno rodila.
Nakon rođenja svog prvog djeteta, sina Jakea 1987. kojeg je uvijek nazivala zlatnim djetetom, Sinéad se zabavljala s mnogim muškarcima, a jedan od njih bio je i frontmen grupe Red Hot Chili Peppers, Anthony Kiedis koji joj je posvetio pjesmu ‘I Could Have Lied’. Novu je utjehu pronašla u novinaru i kolumnistu The Irish Timesa Johnu Watersu, kojem je 1996. rodila kćer Roisine. Waters joj je kao majci zadao najbolniji udarac - optužio je za zanemarivanje djeteta. Novi muškarac bio je politički novinar Nicholas Sommerlad za kojeg se udala 2002. No ono što ih je spojilo, razdvojilo ih je niti godinu dana poslije vjenčanja - depresija kojoj su bili skloni. Irski folk glazbenik Dónal Lunny bio je njezin sljedeći ljubavni promašaj. Naime, dok je bila u osmom mjesecu trudnoće s trećim djetetom, sinom Shaneom rođenim 2004., Lunny je nestao bez traga.
Osoba koja joj je najviše pomogla u ozdravljenju bio je biznismen Frank Bonadio koji se mjesec dana prije susreta sa Sinéad razveo od poznate irske jazz pjevačice Mary Coughlan. Njihova strastvena, ali za nestalnu Sinéad prvi put skladna ljubavna veza okrunjena je rođenjem Yeshuaea Francisa Neila 2006. koji je jedva ostao živ zbog oslabljene funkcije pluća nakon rođenja. No ni ta veza nije opstala, unatoč velikoj toleranciji pjevačice koja ipak nije mogla trpjeti učestale napade bivše supruge svog ljubavnika, potpuno emocionalno rastrganog između dviju žena.
Njezin posljednji album ‘Theology’ izdan 2007. iskren je kao i svi prije njega, ali po nečem potpuno različit od ostalih - odiše optimizmom i vjerom u bolje sutra.
Napisala Ivana Čulić
Snimke Rex, Profimedia, Getty
