Biti u društvu Danijele i Elle Dvornik u­vijek je poseban doživljaj. Ella je nepredvidiva, ćudljiva, avangardna, djetinjasta, draga, sram­e­žljiva, tvrdoglava, a Danči, kako je od milja zovu oni koji je dobro poznaju, uvijek je iskrena. - Nadam se da nam nećete postaviti pitanja koja n­am novinari postavljaju posljednjih nekoliko mjeseci, poput onih kakav je naš odnos otka­ko tate Dine nema, koliko se svađamo i kako preživljavamo iz dana u dan. Imamo za još mjesec dana ugodnog života, a dalje ćemo se snaći. Je li tako mama? - upozorava tatina kći dok pokušava zadržati ozbiljan izraz lica. Naviknuta na Elline primjedbe, Danijela odma­huje rukom i sa zanimanjem promatra prostor u kojem ćemo ih snimati te zaključuje da nikad ne bi mogla živjeti u minimalistički uređenom interijeru koji ima svoje čari, ali za nju nema duha. A kad je o duhu riječ, jedan nikad neće iščez­nuti iz njezina života. Koliko god se trudila misli usmjeriti na svoju i kćerinu budućnost, gotovo osam mjeseci nakon Dinine smrti sve se još vrti oko njega. Porin, veliki splitski koncert 21. lipnja na Bačvicama ‘Tribute to Dino’, brojni e-mailovi ljudi koji ga nikad nisu upoznali, ali su ga ja­ko voljeli, i uspomene onih koji su ga, poznavajući ga, zauvijek zapečatili u svom srcu.

Iako mnogi od Danijele i danas očekuju veliku hrabrost koju je pokazala nakon suprugove smrti, suze u njezinu oku dok smo raspravljali o tome kako je teško povjerovati da ga nema, pokazale su da je Dino prebolna tema koju bi Danijela najradije izbjegla. - Danas mi je puno teže o tome pričati jer pokuš­a­v­am zatvoriti neke rane i pronaći svoj mir. Samo da mogu hladne glave krenuti dalje, ali je to puno dulji proces nego što to neki ljudi misle. Ella je moja velika podrška, poseban je tip, kod nje nema suvišnih pitanja, samosažalijevanja i patetike.
Kad imam svoje trenutke tuge, mrtva- hladna me pita: “Ma daj, zar opet plačeš? Mama, to nema smisla. Pa zar ne shvaćaš koliko je tata u životu imao sreće. Umro je u snu, znaš li što bi neki dali da mogu s ovog svijeta otići bez boli poput njega.” Digne me svojim crnim humorom, zabor­a­vim na sve kad me bombardira nekim suludim z­a­htjevima za skupim cipelama Guc­ci. Tada se od srca nasmijem njezinoj naivnosti da bi joj uistinu mogla kupiti te luksuzne cipelice. Inače, trudi se, voli raditi, ali se u tom svome ve­li­kom entuzijamu nerijetko razočara jer nikad na vrijeme ne bude nagrađena za svoj trud. Ljudi ne shvaćaju da je ona još dijete koje se još traži i teško se miri s činjenicom da se kod nas plaća čeka tri mjeseca - objaš­njava Danijela Dvornik.

Cijeli interview pročitajte u novom broju tjednika Story.

Napisala Ivana Čulić Snimila Matea Smolčić Styling Ivan Friščić Šminka Ana Rajić Frizura salon Renata Zahvaljujemo showroomu Veronica na ustupljenom prostoru