Prošle godine u ovo vrijeme proglašen je najboljim strijelcem u povijesti Hoffenheima, njemačkog nogometnog kluba za koji igra i danas. Silno nas je razveselio, zajedno s ostalim Vatrenima, svojom igrom na SP-u u Rusiji 2018. i nada se da će ponovno. Zagrepčanin Andrej Kramarić svjestan je da je nogomet trenutačno po strani zbog pandemije koronavirusa, ali vjeruje i nada se da će to brzo proći, sa što manje žrtava i da ćemo svi zajedno iz ovog izvući neke lekcije. Tako je ekskluzivno za Story govorio o danima u karanteni koje provodi sa svojom djevojkom, 24-godišnjom studenticom Mijom Ćurković, o njihovoj svakodnevici u četiri zida te sitnicama koje ih vesele. Andrej nam je otkrio i što misli o ovoj zdravstvenoj krizi, boji li se te kako je došlo do hvalevrijedne akcije u kojoj su Vatreni prikupili više od 4,2 milijuna kuna za pomoć u borbi protiv koronavirusa.
Story: Kada i gdje vas je zatekla odluka o karanteni u Njemačkoj, gdje igrate za klub Hoffenheim?
Odluka me nije toliko zatekla jer se već danima prije toga govorilo o tome pa je bilo samo pitanje trenutka kada će stupiti na snagu malo stroža naredba njemačke vlasti.
Story: Što ste prvo pomislili? Kako vam je pala ta izolacija?
Pa iskreno, ispočetka nisam vjerovao da će doći do cijele ove situacije. No sama izolacija nije me jako pogodila jer živim mirnim životom, a mi sportaši naviknuti smo na karantenu prije utakmica.
Story: Koje ste naputke dobili iz kluba?
Više-manje higijenske, često pranje ruku, dezinfekcija i sve ostalo što čitamo u novinama. Za treninge smo dobili dodatne planove i programe, nešto slično kao tijekom ljetnih i zimskih pauza.
Story: Kako vam dani prolaze dok ste zatvoreni? Možete li opisati kako tijekom dana izgleda vaša izolacija?
Provodimo vrijeme na najbolji mogući način da nam ne bude dosadno pa tako igramo društvene igre, kao što su remi ili backgammon, kuhamo finu hranu, na PlayStationu trenutačno igram Call of Duty te, naravno, treniram.
Story: Osim što volite videoigrice, čitate li knjige? Što vam je omiljeno štivo?
Posljednja knjiga koju sam pročitao bila je ‘Moć disanja’, volim štiva iz kojih mogu nešto naučiti.
Story: Kakva vam glazba diže raspoloženje?
Slušam vesele i dinamične pjesme tijekom treninga u teretani. Trenutačno najviše slušam španjolske pjesme.
Story: S vama je i djevojka Mia Ćurković. Pretpostavljam da vam je zbog toga sve ovo lakše?
Da, zajedno smo ovdje. Naravno, sve je lakše u dvoje. Zabavljamo jedno drugo, uvijek imamo o čemu razgovarati, gledamo filmove... Jednostavno nam vrijeme zajedno brže prolazi.
Story: Koje ste još lijepe osobine spoznali o svojoj Miji otkako ste u izolaciji?
Mia je uvijek smirena, vrijedna, odlična kuharica, trenutačno uči za posljednje ispite. S obzirom na to da živimo mirno, nije nam se previše toga promijenilo u ovoj izolaciji.
Story: Kako ste se rasporedili kad aje riječ o kućanskim poslovima? Tko kuha, tko posprema?
Mia kuha jer joj to bolje ide, a poslije i posprema jer uvijek izgubi u backgammonu. Ha-ha-ha.
Story: Kakvi ste vi u kuhanju? Postoji li neko jelo koje volite pripremati?
Pa znam pripremiti gotovo sva jednostavna jela, poput zapečenih njoka s piletinom i sirom. Ali prepustim to Miji, više volim biti u ulozi gourmet žirija.
Story: Kako održavate formu? Koje vježbe prakticirate, a koje bi i našim čitateljima mogle poslužiti da ostanu u formi?
Najčešće vozim kućni bicikl 15 do 20 minuta, zatim radim vježbe snage gornjeg dijela tijela i nogu te, naravno, poznate vježbe stabilizacije.
Story: Pretpostavljam da pratite vijesti iz Hrvatske vezane uz pandemiju. Što biste poručili našim građanima?
Budimo svi složni i pametni, odgovorni, slušajmo druge koji znaju više i bolje od nas te ostanimo doma jer time štitimo i sebe i druge.
Story: Je li vas u ijednom trenutku uhvatio strah?
Kao što sam već rekao, nisam vjerovao da će doći do svega ovoga, ali nije me strah. Vjerujem da su mladi snažni boriti se protiv virusa i u slučaju zaraze, ali strah me za roditelje, obitelj, posebice bake, i druge starije osobe te, naravno, za prijatelje.
Story: Nažalost, vaše je sugrađane u Hrvatskoj u nedjelju snašao i strašan potres. Kako ste reagirali kada ste to čuli? Što su vam roditelji rekli?
Šok! U prvim trenucima čitaš poruke i ne vjeruješ. U cijeloj toj situaciji s virusom, još i potres. Srećom, roditelji su se odmah javili da je sve u redu, ali normalno je da su svi bili u panici.
Story: Pretpostavljam da ste bili zabrinuti. Kako ste se smirili i objasnili si sve to?
Najgori je osjećaj bespomoćnosti˝jer još nitko od nas ne može objasniti zašto se sve to događa.
Story: Moramo istaknuti da su se Vatreni, uključujući i vas, udružili i prikupili 4,2 milijuna kuna za pomoć u borbi protiv koronavirusa. Tko je pokrenuo inicijativu, kako je došlo do toga?
Pokrenuta je u našoj grupi. Jasno da su to stariji organizirali i predstavili, a mi mlađi smo bez riječi prihvatili prijedlog.
Story: Pretpostavljam da vam je svima u drugi plan palo otkazivanje ovogodišnjeg Europskog prvenstva?
Jasno da je to sad sporedno jer nije vrijeme za bilo kakve sportske teme. Najvažniji su životi ljudi i sprečavanje širenja zaraze, a nadam se da ćemo brzo u tome i uspjeti. I uz što manje boli.
Story: Što ste o sebi naučili tijekom svih ovih nevolja koje su snašle cijeli svijet? Što je uistinu važno?
Naučio sam da smo svi samo mali dio ovog planeta i da se za njega moramo bolje brinuti.
Story: Mislite li da je svijet previše materijalistički nastrojen, da općenito zaboravljamo na potrebite? Kako to osvijestiti?
Teško je to osvijestiti, mislim da tome nikada neće doći kraj. Ako išta možemo naučiti iz svih ovih nesreća koje su nas snašle, onda je to činjenica da nam je ovo prilika da počnemo razmišljati drukčije.