Sandra Perković: 'Razgovaram sa svojim malim stvorenjima'

Presretna je

Instagram

Najbolja altletičarka koju je Hrvatska ikad imala, 28-godišnja Sandra Perković sportsku je karijeru morala staviti na 'pauzu' dok ne prođe pandemija. Vrijeme provodi izolirana u svom domu, a višak vremena dao joj je priliku da se posveti ljubavi prema biljkama i vrtlarenju koje su su na nju prenijele njezina mama i baka. Kako druženje s biljkama utječe na nju, koje sve malene prijatelje ima u svom vrtu na terasi i što 'priča' s njima, kako održava formu u ovim izvanrednim uvjetima i koliko joj teško pada odvojenost od obitelji i prijatelja, Sandra je otkrila samo za Story.hr.

Kako to da ste odlučili baviti vrtlarenjem? Jeste li s time počeli sada u izolaciji ili već prije?

Oduvijek sam zaljubljenik u prirodu i same biljke. Sport kojim se bavim iziskuje puno vremena provedenog na otvorenom, pa nekako je sve to povezano. Vremenski uvjeti, zrak i biljke i ja skupa s njima smo u jednoj simbiozi. Imala sam nekoliko biljaka (cvijeća) koje sam držala u kući i naravno kada dođe ljepše i toplije vrijeme stavljala sam ih vani, ali sada u izolaciji odlučila sam se posvetiti vrtu i svim radostima koje dolaze s njim.

Gdje ste i kako naučili brinuti se za biljke? Jeste li tražili nečiji savjet?

Oduvijek sam zaljubljenik u prirodu i same biljke. Sport kojim se bavim iziskuje puno vremena provedenog na otvorenom, pa nekako je sve to povezano.

 Naučila sam od svoje mame, čija je kuća u Dubravi pravi mali cvjetni raj. A naravno naša glavna učiteljica bila je naša sada pokojna baka Ruža. Nije bilo te biljke koje kod nje nije uspjela, pa da smo posadili i neku biljku koja raste u tropskim krajevima ona bi našla način kako da ju uzgoji . Valjda ime koje je dobila kao mala, Ruža, ipak je bilo s nekim razlogom . Nekako je to s nje, prešlo na mamu, s mame na mene i ja se nadam da ću jednog dana imati priliku svoje znanje podijeliti dalje.

Sandra Perković/privatni album 

Što ste sve posadili, koja biljka vam je najdraža i na koju ste najponosniji?

Od svih biljaka koje sam posadila najponosnija sam na drvo limuna, on je već sad postao mezimac

 Imamo raznovrsnog cvijeća, lavande , hortenzije, ruže, tulipane, cvjetne grmove i slično, naravno imamo i voćaka. Od svih biljaka koje sam posadila najponosnija sam na drvo limuna, on je već sad postao mezimac. A i nedavno je u naš mali raj došla i ukrasna japanska jabuka. Već se dobro uklopila, a ja se veselim prvim cvjetovima pred ljeto.

Sandra Perković/privatni album 

Kako se osjećate dok vrtlarite? Mnogi govore kako ih rad u vrtu smiruje.

To je istina, nekako se isključite, uđete u neki novi svijet, u kojem je sve mirno , bez stresa, bez ikakve negative i jednostavno uživate. Biljke su odgovornost, treba ih obići, obrezati, zaliti i slično. Ta neka obaveza daje ti posebno na važnosti, to je vrijeme baš za vas i nju, čak neke moje biljke imaju i imena. Eto, otkrila sam vam tajnu da sam ja jedna od onih koja razgovara sa svojim 'malim stvorenjima'.

Sandra Perković/privatni album 

Kad završi izolacija, namjeravate li možda negdje nabaviti komad zemlje na koji ćete zasaditi vrt?

Biljke su odgovornost, treba ih obići, obrezati, zaliti i slično. Ta neka obaveza daje ti posebno na važnosti, to je vrijeme baš za vas i nju, čak neke moje biljke imaju i imena. Eto, otkrila sam vam tajnu da sam ja jedna od onih koja razgovara sa svojim 'malim stvorenjima'

 Za to ipak treba malo više vremena i posla i redovna posvećenost . Mi imamo veliku parcelu, gdje je baka Ruža imala svoj vrt, tako da znam koliko to iziskuje truda i odricanja, ustajanje oko pet sati, zalijevanje povrća prije nego sunce izađe i postane prevruće okopavanje do 12, onda odmor, onda opet iza 18 sati i tako svaki dan da bi plod bio uspješan. Za sada ovo malo vrta kojeg imam čisto mi je dovoljno i čini me sretnom.

Koliko uspijevate trenirati i održavati kondiciju na svom balkonu? Jeste li počeli možda izlaziti i trenirati npr. na Jarunu ili slično?

To je dobro pitanje, užasno teško. Improviziramo, održavamo i radimo. Nadam se da će ovo što prije završiti i da ćemo se svi vratiti svojoj rutini. Odem prošetati, ali dalje od Jaruna, Sljemena i ostalih popularnih lokacija jer želim biti primjer da ima i drugih mjesta gdje čovjek može boraviti u prirodi. Još nas ovo lijepo vrijeme mami van, tako da sam ja jako sretna što imam svoj vrt gdje mogu provoditi vrijeme.

Sandra Perković/privatni album 

Jeste li uspjeli posjetiti svoju majku u Dubravi? Koliko vam nedostaju bliski ljudi?

Kada ovo sve završi, odmah ću požuriti u Dubravu kod mame, izgrliti ju i izljubiti, i onda sve svoje prijatelje i njihove prinove koji mi puno nedostaju

 Otišla sam kod majke, imala sam joj neke stvari dostaviti pošto sam joj strogo zabranila da se kreće bilo gdje, hehe. I naravno da mi puno nedostaje, voljela bih da smo skupa svaki dan, ali bolje je i ovako nego nikako. Ne želim riskirati i donijeti joj nešto na kućni prag jer ipak sam ja ta koja ide u u dućane, izlaže se opasnosti, te si to nikad ne bih dopustila . Proći će ovo sve, kada nam stožer civilne zaštite kaže da možemo van prvo ću otići kod nje i napraviti zabavu!

Što nas sve, po vašem mišljenju, ova pandemija treba i može naučiti?Koliko ste se vi promijenili kroz ovih mjesec i nešto dana?

Pa mogu reći da se nisam puno promijenila, ova pandemija (karanatena) je dosta slična mom sportskom životu, gdje odlaskom na pripreme, u karanteni ili ti sportskoj izolaciji se pripremamo za nadolazeće natjecanje. Ali, mogu biti sada iskrena i čak reći da mi godi biti kući, malo za promjenu, uživati u svome krevetu, kuhati ručak , čistiti i peglati . A što nas može naučiti, da smo svi od krvi i mesa i da nema veze kakav si ni što si, da uvijek ima nešto veće i jače od nas . Te da zajedništvom možemo promijeniti dosta toga u životu . Da smo često ponekad sebe stavljali na zadnje mjesto, da smo trčali za poslom za uspjehom za rezultatom, i da je ovo možda nama dobro svima došlo da stanemo na loptu da razmislimo o prioritetima.

Sandra Perković/privatni album 

Da uvidimo što je zaista važno te ne dopustimo da nam život prođe u žurbi, uvijek trčeći i radeći. Nego da ono što imamo znamo cijeniti i uživati u tome. Kada ovo sve završi, odmah ću požuriti u Dubravu kod mame, izgrliti ju i izljubiti, i onda sve svoje prijatelje i njihove prinove koji mi puno nedostaju. Njihov smijeh, njihovo društvo, njihova energija, ali ne preko telefona nego sve to uživo jer čovjek je socijalno biće, što znači da živi u zajednici i ima interaktivni odnos s njom, da se ljubi, da se grli, da se pipa, da se štipa, da se gura i povlači, da uživa u dodiru i osjetu drugoga. Eto vidite ipak sam možda na kraju i promijenila prioritete. Neka nas male stvari čine sretnima!