Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. No je li to doista tako? Iako bi se većina odraslih suočena sa svom težinom i odgovornostima koje nosi riječ ‘odrasli’ odmah složila s tom tvrdnjom, mnogi roditelji i školarci posljednjih bi tjedana itekako mogli debatirati o tome. Suočeni s novim izazovima zbog pandemije koronavirusa - a jedan je od njih i virtualna nastava - građani Lijepe Naše, ali i drugih zemalja, morali su se preko noći oprostiti od školskog sustava koji smo dotad svi poznavali i prilagoditi se gomili promjena. I to ne samo djeca nego i roditelji. O suživotu sa školarcima, Leoneom koji će na jesen krenuti u prvi razred srednje škole i Taishom koja završava šesti razred, iskreno je progovorila i pjevačica, spisateljica te članica žirija showa Nove TV ‘Tvoje lice zvuči poznato’ Nives Celzijus.
'U prvi tjedan e-škole ušla sam pomalo naivno, vjerujući kako bi djeca napokon mogla iskazati ozbiljnost i odgovornost. Mislila sam da im je dovoljno upozorenje da se prime škole i upiti kao što su: “Jeste li sve završili?” i “Je li vam sve jasno?” Odgovor je, naravno, uvijek bio potvrdan. Već drugi tjedan, pogledavši e-Dnevnik, shvatila sam da je to bilo ne samo naivno, nego i potpuno neozbiljno od mene. Ulogirala sam se u aplikaciju Teams putem koje rade i počela ih svakodnevnom kontrolirati.
Shvatiš i da jednostavno nemaš tu vrstu autoriteta te da ti je teško zadržati ih na stolcu dulje od petnaest minuta u komadu
U početku sam bila izvan sebe zbog količine vremena koje virtualna škola iziskuje. Problem nije bio toliko u količini zadataka i gradiva, koliko u tome da su klinci previše komotni i opušteni. Ili su gladni ili žedni, pa moraju na WC, pa ih žulja stolac, pa ne mogu naći knjigu... Nešto što bi trebalo trajati nekoliko sati, nama se protegne na cijeli dan. Shvatiš i da jednostavno nemaš tu vrstu autoriteta te da ti je teško zadržati ih na stolcu dulje od petnaest minuta u komadu. S vremenom me škola počela i zabavljati, pogotovo matematika i hrvatski jezik. Nastavnice su im divne, maštovite, obzirne, uvijek aktivne i spremne pomoći.
Tek kada si i sam potpuno uključen u e-školu, shvatiš koliko rada, truda i vremena zahtijeva sve ovo što nam profesori i učitelji svakodnevno pružaju. Nema dana kada ne pomislim na njih i u sebi im se zahvalim. Mi završimo s našim školskim danom, a njihov se nastavlja vjerojatno duboko u noć. Kontroliraju, ispravljaju, osmišljavaju zadatke za novi dan... Možda nam je sve ovo i trebalo da napokon počnemo cijeniti sve ono što čine za našu djecu', zaključila je Nives.