Razoran potres u utorak, 29. prosinca, u 12 sati i 19 minuta pogodio je Petrinju, Sisak, Glinu i okolicu, a posljedice istog su katastrofalne i još uvijek se zbrajaju. Potres je odnio ljudske živote, tisuće ljudi ostale su bez domova, a tlo se i dalje trese. I ovog puta, u jednoj od najvećih tragedija s kojima se naša zemlja suočila, pokazali smo koliko smo 'veliki' kada se treba ujediniti. Prema razorenim područjima krenuli su tako brojni kamioni s potrepštinama, diljem zemlje osigurava se smještaj za osobe koje su ostale bez krova nad glavom, a u akcije su se priključili i brojni poznati Hrvati. Mnogi su se i danas uputili prema potresom razorenim krajevima, a jedan od njih je i Domagoj Jakopović Ribafish, koji je, nakon dana provedenog u Glini, sada 'iz prve ruke' opisao situaciju 'na terenu', a pritom nije skrivao emocije.
'Krenuli smo jutros prije devet u Glinu, šutjeli dok smo gledali porušene kuće, radili cijeli dan i stigli sad doma. Divno je vidjeti toliku količinu vrijednih, hrabrih i nesebičnih ljudi kako stoje po krovovima, kopaju, voze, kuhaju, pomažu', započeo je na Instagramu pored nekoliko fotografija na kojima se vide brojni paketi pomoći koji su stigli u taj kraj iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva.
'Nisam neki fan visina (hvala tata na genima), nisam nešto dobar s lopatom jer moram na operaciju bruha, ali sam htio otići probati pomoći na bilo koji način. Zamišljao sam to u stilu da vozim pakete s hranom i odjećom po selima, ali kad smo stigli u hangar Drvne industrije Glina, dobili smo zaduženje da s ogromne hrpe s par tisuća vreća to nekako sortiramo', nastavio je Ribafish.
'I onda smo počeli sortirati, mislim da nas je dok smo bili tamo prošlo valjda sedamdesetak volontera, koji u biti nisu točno znali što i kako sortirati, ali smo se posložili i u svakom trenutku je svatko od nas vadio, trpao, nosio, stavljao na hrpu. U jednom trenutku smo shvatili da smo napravili nekih 40 posto od hangara, ali da se ljudi mijenjaju i da nitko ne zna što i kako dalje. I tako smo dali svoj obol, isplakali se kad bi vidjeli otkud sve dolaze i kakvi paketi s hranom, brendiranom, neotpakiranom odjećom i kakva velika srca imaju ljudi kad treba biti solidaran. I kako se raspadneš kad dođe neki siroti čiča tražiti samo malo hrane i toaletnog papira...', napisao je 49-godišnjak.
'Sve je u totalnom kaosu, nema ni glave ni repa, ali ljudi su tu i rade, pomažu, šalju poruku dobrote. I to je u biti i najvažnije. Šteta je što će puno hrane i robe propasti, ali je još važnije da je duh dobrote i solidarnosti jači od svega. Vidimo se uskoro, svima stradalima veliki zagrljaj, ne dajte se...', poručio je ovaj novinar i bloger, a potom dao i nekoliko savjeta svima koji žele pomoći.
'Par savjeta od nas koji smo bili svega jedan dan, najdublji respekt svima koji su tamo od prvog trenutka, kao i svima koji su učinili nešto na bilo koji način): nemojte pretjecati kolonu jer ste debil, nemojte slati prljavi i poderani veš, nemojte stavljati kvarljivu hranu u vreću s odjećom, dođite i pomozite, svaka ruka je bitna. PS. Majske poljane se zovu po rijeci Maji, sad znamo i to...', zaključuje Ribafish.
Inače, dan nakon razornog potresa, Domagoj se, kao i mnogi, uputio u zagrebačku Petrovu bolnicu kako bi darovao krv, ispred koje nam se javio. 'Ispred Zavoda za transfuziju je trenutno preko 300 ljudi, a red ide do ceste! Kiša je prestala, ali zaposlenici i dalje dijele kavu i čajeve i u zraku se osjeća dobrota i želja da se barem nekako pomogne nastradalima. Puno je smijeha i komentara u stilu 'nadam se da ne provjeravaju kolesterol'. Krv darujem godinama, i to toplo preporučujem svima koji su zdravi, u snazi i imaju barem malo empatije', rekao nam tada.