Dužnost je roditelja da svojoj djeci daju bezgraničnu ljubav te da na njih prebace što manje svojih strahova i frustracija, pa tako i želja. Koliko god mogu, pokušavam im prenijeti koliko je život lijep i da nema veze što radiš, nego je važno da svoj posao voliš jer si onda sretan čovjek. Marita će biti što želi, najvažnije je da je sretna - kaže Alen Šalinović koji je i sam dokaz onoga što govori. No životnu sreću i radost ne donose mu samo glumački poziv i brojne odlične uloge, nego i njegove tri cure - supruga Ana te kćeri Petra i Marita. One su ga prošlog tjedna dočekale ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kako bi prošetali i družili se između probi za novu predstavu ‘Revizor’ koja će imati dvije premijere - u četvrtak 11. i u petak 12. ožujka.
- Predstava se još brusi. Od početka je bila dobra i opuštena, ali radna atmosfera. To je prije svega zbog cijele ekipe koja surađuje na predstavi i redatelja Sergeja Potapova. Osvježenje je raditi s njim, on je tih, miran, ima koncepciju, ali pristaje na kompromise i ono što mu u razgovoru ponudiš. S obzirom na cijelu ovu fazu korone i stresa, došao je baš kao melem na ranu - govori član ansambla HNK o predstavi koja nastaje prema istoimenom Gogoljevu tekstu, ali ova će se izvedba ipak razlikovati od dosad viđenih.
- Redatelj želi provući jednu vrstu crnog humora sa zadrškom. Humor nakon kojeg dolazi grč ponajprije preko glavne uloge, koju se često prikazuje kao mladog i nezrelog hvastavca i lažova, a on ga ovdje predstavlja kao vrlo nesretnog čovjeka. Bit će jako zanimljivo - govori glumac o djelu koje je napisano kao kritika društava. Vrijedi li ona i danas?
- Itekako. Od 1836. godine, kada je Gogolj napisao ‘Revizora’, pa dosad gotovo se ništa nije promijenilo. Igram Artemija Filipoviča Zemljaniku koji je staratelj dobrotvornih ustanova i govori jednu groznu, ali aktualnu rečenicu: “Mi svojim bolesnicima ne dajemo skupe lijekove. Oni su obični, pa ako imaju umrijeti - umrijet će, a ako imaju ozdraviti - ozdravit će i bez lijekova.” To je aktualnost tog komada - opisuje glumac koji polazi od onoga što je Gogolj napisao, ali pronašao je i u našoj okolini osobe koje imaju crte njegova lika.
Predstava će se premijerno prikazati 11. i 12. ožujka, a neće je propustiti Alenova supruga, flautistica Orkestra Opere HNK Ana Benić Šalinović, kojoj će to biti prvi večernji izlazak otkada je prije četiri i pol mjeseca rodila njihovu djevojčicu.
Marita je odlična beba, vesela i puno se smije
- Marita je odlična beba, vesela, puno se smije, brblja i uživa u svom glasu. Sada je u fazi okretanja i uvijek je nešto novo. Ali ono što je najvažnije, mislim da ima razumijevanja za starog tatu jer dosta dobro spava. Ana mi je od velike pomoći, pogotovo sada kada radimo predstavu i super smo tim - uz osmijeh opisuje 52-godišnjak kojemu ovo nije prvo iskustvo s bebom jer je u braku s kolegicom Majom Petrin dobio kćer Petru.
- Mislim da mi to iskustvo baš puno i ne pomaže. Barem nije previše pomoglo kada je Marita počela plakati jutros oko pola četiri - smije se i nastavlja:
- Kada imaš 30 godina, pun si snage i nisi svjestan koliko zapravo ne znaš. Kada imaš 50 godina, nemaš više toliko puno snage, ali misliš da nešto znaš. I onda dođu potres, korona i shvatiš koliko ne znaš. Ali dobro je što tada shvatiš da još imaš mogućnost puno naučiti. Toliko sam sretan i ponosan što imam dvije kćeri. Petru, kojoj je ostala samo obrana diplomskog rada na studiju psihologije na Filozofskom fakultetu, od koje svakodnevno učim i ne ustručavam je se pitati savjet i Maritu koja me ponovno uči ljubavi i kako joj se treba predati. Tolika je to ljubav i samo joj se treba predati - govori ponosni otac čija je starija kći odlično reagirala kada je čula da u obitelj stiže prinova.
- Bila je jako sretna, pratila je s nama sve faze trudnoće i jedina je imala pravo veta na ime. Ana i ja najprije smo pročešljali imena pa Petri rekli naša razmišljanja, a ona bi pokazala palac dolje ili gore. O imenu Marita odmah smo se složili - otkriva Alen koji je tijekom prošlogodišnjeg lockdowna pet tjedna bio odvojen od supruge koja je u bolnici čuvala trudnoću.
- Prvo korona pa potres, a nakon toga smo imali groznu epizodu jer se supruzi zakomplicirala trudnoća pa je dulje morala biti u KB-u Sveti Duh. Najiskrenije zahvaljujem ekipi koja radi na Odjelu za patologiju trudnoće i perinatalnu dijagnostiku na čelu s doktorom Tomislavom Hafnerom koji se brinuo o Ani tijekom cijele trudnoće i porodio ju je. Ona je u bolnicu primljena u trenutku kada se sve otvorilo pa sam je desetak dana smio posjećivati, a ostalo smo se razdoblje vidjeli samo preko prozora. Bilo je to iznimno stresno razdoblje, ali sve je dobro prošlo - opisuje, a iako je htio prisustvovati porođaju, epidemiološke mjere to mu nisu dopustile. Suprugu i kćer vidio je tek kada su otpuštene iz bolnice, a susret nikada neće zaboraviti.
- Čudo i veselje kada vidite to malo biće, taj najdraži dar. Petra se također rodila na Svetom Duhu i kada sam je došao vidjeti, bio sam iznenađen jer je to bio prvi put da sam vidio tako malu bebu. Inače ideš na babinje i tada prvi puta vidiš bebu koja je već malo porasla. S Maritom sam znao da će biti tako mala i prekrasna - govori i otkriva tko će imati čast prvi je put čuvati.
- Još je nije nitko čuvao jer je supruga na rodiljskom dopustu i potpuno je posvećena Mariti. Moji roditelji i Anina mama nisu u Zagrebu, ali kada dođu, od velike su pomoći. No prvi ćemo je put ipak ostaviti s Petrom, i to zbog premijere ‘Revizora’. Bit će babysistersiterica, pomoći će joj njezin dečko Marko i znam da će sve biti super. To je Anin prvi večernji izlazak i jako se veselim - govori, a o dojmovima s premijere sigurno će raspravljati na subotnjem ručku koji se ne propušta.
Kako je došla korona, djeca su se izvrsno sjetila da ako izlaze navečer, onda minimalno 48 sati ne dolaze k nama da se eventualno ne bismo zarazili
- Jako volim naše obiteljske ručkove s Petrom, njezinim dečkom Markom i mojim nećakom Ivanom, koji je iz Splita došao u Zagreb studirati na FER. Ti ručkovi, uz klopu koju obožavamo, pretvore se u duge ćakule i traju do kasnih poslijepodnevnih sati. Kako je došla korona, djeca su se izvrsno sjetila da ako izlaze navečer, onda minimalno 48 sati ne dolaze k nama da se eventualno ne bismo zarazili. Pa ako nije subota, uvijek bude neki drugi dan jer pokušavamo ne preskakati obiteljske ručkove - opisuje Splićanin.
- Idealno bi bilo jednog dana u mirovini pola vremena provoditi u Splitu, a pola u Zagrebu. Tu sam od 1991. godine i iskreno volim Zagreb, ali Split je emocija i more je more. Marita još nije bila u Splitu i kada mi dopuste obveze u HNK, otišli bismo malo dolje… šetati, opustiti se, vidjeti obitelj - govori.
No prije posjeta Dalmaciji na redu su premijera i izvedbe ‘Revizora’ koje zbog epidemioloških mjera može gledati ograničen broj ljubitelja kazališta.
- Navikavamo se igrati pred 150 ljudi. Ali kada razmisliš, shvatiš koliko si privilegiran što dolaziš na posao, glumiš i radiš s ekipom koja te veseli i za to primaš plaću, dok tvoji kolege koji su samostalni umjetnici ne mogu igrati i nemaju prihoda. Za glumca je najgore kada ne glumi, zahrđa. Mi smo dosta igrali i uvijek je neka akcija, što je odlično, ali publika je publika i nadam se da će ta korona stati kako bismo se vratili u normalu - zaključuje akademski glumac kojeg smo gledali u 50-ak predstava te u brojnim televizijskim i filmskim projektima poput ‘F20’, ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’, ‘Ničiji sin’, ‘Stipe u gostima’, ‘Drugo ime ljubavi’, ‘Crno-bijeli svijet’…