Za neke je nošenje krzna ogromna sramota, dok drugi u svojim ormarima imaju poneki komad od pravog krzna. Tema je ovo koja već godinama ima pobornika 'ZA' i one 'PROTIV'. Riječ je o 'sukobu' prijatelja životinja i onih koji u tome ne vide ništa loše. Nakon što već neko vrijeme ima prisan odnos s lisicama iz šume kraj svog doma, voditeljica Nove TV Paola Valić Bekić je istaknula kako ne vidi apsolutno ništa dobro u nošenju krzna. 'Nikad nisam nosila pravo krzno, a bome niti ću', rekla je za Story.hr između ostalog. Otkrila nam je što misli o ubijanju životinja, nošenju krzna, ali i rješavanju spomenutog problema. Također, otkrila nam je da joj je idući cilj postati veganka.
Je li Vas na ova razmišljanja dodatno potaknuo Vaš odnos s lisicom?
Moram priznati da jest - kao i udomljavanje mace Face. No, nije na to utjecao samo moj odnos s lisicama Masterom Lijem i Minnie Li- ili macom, nego općenito me na to razmišljanje potaklo sve što se događa u svijetu vezano za planetu, životinje, biljke i klimatske promjene..to je poražavajuće. A još više od toga je poražavajući odnos čovjeka prema prirodi i životinjama. Pojedinci se ponašaju zaista kao da su oni vlasnici tla po kojem hodaju - pa nije ni čudno da se sve događa upravo ovako tužno kako se i događa. A Master mi je samo pomogao i otvorio oči koliko je Zemlja prekrasan planet s predivnim živim bićima, da čovjek sutra nestane sa Zemlje, ptice će i dalje pjevati, trava će i dalje rasti...samo eto - nažalost - čovjek ne vidi dalje od svog nosa i previše je egoističan da bi pogledao izvan svoje osobne kutije zvana ŽIVOT.
Godišnje više od 50 milijuna životinja - ove brojke su i dalje enormno visoke. Što mislite zašto? Može li se ovaj problem riješiti edukacijom?
Brojke su strašne, da. Nevjerojatne, zar ne? Mi ljudi imamo tendenciju kad je nešto toliko strašno, jednostavno - zabiti glavu u pijesak, i kao - ok, nema veze, bitno da sam ja dobro; no to baš i nije tako, ako planet i životinje nisu dobro, ne možemo ni mi biti dobro. Znate li da je protekle godine samo 0.4% sadržaja u svjetskim medijima bilo posvećeno klimatskim promjenama? Grozno, meni vam je to prežalosno. Bitnije je kako je neka starleta obukla markirane gaće ili hlače, nego to što se događa sa zagrijavanjem Zemlje - plaši me činjenica da živim u takvom svijetu gdje nikog nije briga ni za što - osim za svoju rit - kada se moram tako izraziti. Iskreno se nadam da bi educiranje klinaca koji tek dolaze moglo popraviti sliku, ali samo ako roditelji s njima rade kod kuće, pričaju o svim tim temama i svojim primjerom pokazuju kako se treba ophoditi prema svijetu, biljkama i životinjama. Ja svog klinca stalno podsjećam - da ako ne bude dobar prema životinjama i prirodi, da neće ni on imati dobar život. Stalno mu trubim o klimatskim promjenama i pretprošlo ljeto je skupa sa mnom skupljao smeće s plaže na otoku Braču, u Sutivanu i ove godine ćemo, ako Bog da. Ljudi me čudno gledaju kad to radim, pazite gdje smo mi danas stigli - gledaju te čudno ako brines o tlu po kojem hodaš, a ako ostavljaš prazne boce po podu i bacaš čikove po plaži onda si COOL. Uvrnute vrijednosti gdje god se okrenemo.
Treba učiniti sve napore da bi se zaustavilo obijesno i okrutno klanje životinja koje može biti pogubno i za ljudski moral
Jeste li ikada nosili nešto od pravog krzna ili ste oduvijek pobornica 'protiv krzna'?
Nikad nisam nosila pravo krzno, a bome niti ću. Sjećam se, moja pokojna baka Danica je radila u Dermi u Frankopanskoj; kao klinka znala sam s njom nekad ići na posao kad su roditelji radili - i uvijek sam je pitala: 'Bako, zašto prodaju mrtve životinje i kako ljudi imaju srca to staviti na sebe'? Dakle, oduvijek je u meni postojala ta briga, samo je eto, s godinama postala još veća i radikalnija. Ne volim vidjeti žene odjevene u pravo krzno jer to ne izgleda nimalo lijepo - dapače - neukusno je i snobovski; a da ne govorimo o drugim detaljima, bolje da ostanem pristojna. Sve bih ih pitala kako bi se one osjećale, da ih netko ubije kako bi mogao staviti njihovu mrtvu kožu na sebe kao ukras?
Mislite li da će se modna industrija jednog dana zauvijek riješiti korištenja pravog krzna?
Mislim da hoće jer će morati. Morat će- jer više neće biti životinja...ne zato što su oni brižni i empatični, budite bez brige - nego zato što će ubiti sve što se može ubiti i jednostavno više neće imati izvora za svoje "predivne" modne dodatke. Novac je prokleta stvar, sve se vrti oko njega - pa tako i enormno visoke cijene bundi ili kaputa od prave kože. Stvarno da se zapitamo - kakav je čovjek stvor ? Daj Bože da se varam, pa da jednostavno prorade savjest i srce, te se zabrani ubijanje životinja radi krzna, ali čisto sumnjam..nažalost.
Nenošenje krzna često sa sobom vuče i veganstvo. Što o tome mislite? Možete li se zamisliti na takvom načinu prehrane?
Mogu, iskreno - mnogo o tome mislim u zadnje vrijeme. Smanjila sam skroz unos bilo kakvih narezaka, pašteta; prehrana mi je bazirana na povrću, jajima i ribi; zalomi se piletina, ali kažem - sve češće mislim o tome i vjerujem da ću se u naredno vrijeme sigurno prebaciti na veganstvo. Poznajem sebe i točno znam kako me u jednom danu samo ‘okrene’. Samo je pitanje vremena. Znate onaj aforizam - da klaonice imaju staklene zidove, svi ljudi bi bili vegani; a i Tesla je tu bio jako mudar:...'smatram da je vegetarijanstvo preporučljiva polazna točka za odricanje od uvriježenih barbarskih navika. Treba učiniti sve napore da bi se zaustavilo obijesno i okrutno klanje životinja koje može biti pogubno i za ljudski moral.
Neki vjeruju da je krzna industrija okrutnija nego što se prikazuje. Kako Vi gledate na to?
Vjerujem da je mnogo okrutnije nego što mi uopće možemo zamisliti. A krijumčarenje i trgovina životinjama samo radi krzna? Odmah mi nije dobro. Ma, strašno je to sve skupa...grozno je zapravo to da ljude nije briga, kao što sam već rekla nekoliko puta. Pitam se onda - s kim mi dijelimo ovaj prostor? Ovaj planet? Kakvi su to ljudi? Žalosno je da netko može ručati mačku ili psa, tu više ne govorimo o kulturama - o egzotičnosti, meni vam je to već stvar, neke ozbiljne i teške dijagnoze. To je recimo razlog zašto me Kina uopće ne zanima. Ne želim je nikada ni vidjeti ni posjetiti. Možda jesam isključiva, možete reći da diskriminiram, ali nazovite to kako hoćete - nehumano je jesti životinje koje su nam spremne dati tonu ljubavi, nehumano i gotovo. To nema veze s kulturom - rekao bi moj tata - Moraš biti dobro lud da ručaš psa!
U ovom je procesu bitna poruka suosjećanja. Mislite li da će samo suosjećanje pomoći?
Nažalost, neće jer da je tako - svijet bi bio lijepo mjesto, ali neki ljudi jednostavno nemaju suosjećanja niti empatije, ni prema ljudima, a kamoli onda prema životinjama. Treba stalno govoriti, treba biti naporan s nekim temama, ne prepuštati se, ne odustati - to je velika borba, koju još nismo ni započeli. Možda kada vidimo koliko biljaka i životinja godišnje gubimo i koje su vrste endemi i prošlost, te se nikad više neće roditi, možda nam se onda upali lampica. Ali, kažem - možda. Ljudi ne žele otvoriti oči, uvijek misle da su to pretjerivanja, da je to sve prenapuhano...nije. Više od 500 kopnenih životinja na rubu je izumiranja i ogromne su šanse da nestanu u idućih 20 godina - da čovjek nije tu imao utjecaja, svojim barbarskim ponašanjem, trebalo bi preko 1000 godina za tako nešto. Izumiranje potiče izumiranje - mi ljudi zapravo režemo granu na kojoj sjedimo. Eto, to je čovjek. Tko je okrutan prema životinjama - ne može biti dobar čovjek.