Da je emotivan, već smo imali prilike vidjeti. Jedan od najpoznatijih trenera kojeg smo gledali u showu Život na vagi, magistar kineziologije Edin Mehmedović pravi je opis sretnog tate. Koliko mu je važna ta uloga, pokazao je i posljednjom objavom. Naime, tijekom zimskih praznika, njegova starija kći Lorena doživjela je nezgodu zbog koje joj je noga u gipsu. Emotivan kakav je, priznaje, u jednom trenutku je okrivljavao sebe zbog svega.
'Što za mene znači biti tata...Od njihovog rođenja, sve strahove mojih roditelja počeo sam osjećati vrlo svjesno. Neke paranoje koje nisam ni slutio da bih mogao pomisliti, odjednom su vrlo živahno plesale po mojoj glavi. Kada nam se dogodila “nezgoda” na skijanju, neki zalutali metak krivnje i odgovornosti tako me jako pogodio u srce da sam pomislio kako će se od tuge i žalosti.
Prihvaćam svoju ulogu u njihovim životima, znam što im mogu dati
Zar je moguće da sam ih tjerao prejako? Gurao tamo gdje nisu bile spremne ići? Tješio sam se od tog dana da ću sve učiniti samo da bude bolje, da zaboravi na taj “incident” te da nožica bude dobro. Idemo polako, iz dana u dan. Kost zarasta, kao i moje srce. Loreninu nogu jačamo, a punimo ljubavlju, razumijevanjem i podrškom. Prihvaćam svoju ulogu u njihovim životima, znam što im mogu dati i da bez obzira na prepreke na koje usput naiđemo, ja sam tu da im pružim ruku, budem oslonac i unesem radost u njihove male živote. Moja najveća radost je njihov osmjeh, igra i kretanje. Ponekad u kolicima', opisao je ne zadržavajući emocije.
Inače, Edin je jedan od onih očeva koji će se igrati lutkicama, odijevati haljine - ma sve što treba. O tome nam je pričao i prošle godine, kada je tek počeo lockdown zbog pandemije koronavirusa. 'E, to je najveći izazov. Da samo znate koliko sam puta u zadnjih nekoliko tjedana presvukao sve lutkice u kući, sagradio Lego dvoraca i odigrao društvenih igara. Skrivao se u ormarima, crtao i rješavao zadatke iz matematike za prvi razred. Zapravo, iako su ovo jako izazovna vremena, mi to vidimo kao priliku da se još malo bolje povežemo, budemo s našom dječicom i naučimo neke nove stvari jedni od drugih. Imamo sreću pa se i njih dvije nekad znaju toliko zaigrati da ni ne znamo da
su u kući po par sati', opisao nam je tada.