Nekadašnja manekenka, a danas poduzetnica i modna dizajnerica Ljupka Gojić Mikić, nakon života u Japanu, već neko vrijeme živi ovdje u Hrvatskoj, u Zagrebu. Nekolicinu je puta isticala koliko voli život ovdje, pogotovo kada je riječ o njezinom kvartu Knežiji, uz koji ju vežu brojne uspomene, pogotovo i ove nove sa svoje tri kćeri, 11-godišnjom Janom Siennom, devetogodišnjom Milom Amelie i trogodišnjom Mari Dani. No, nažalost nije uvijek sve bajno i krasno. To je pokazala i Ljupka jučer kada je podijelila ljutnju nakon prizora iz dječjeg parka. Ono što ju je razljutilo bila je hrpa smeća kroz cijeli park.
'Danas, koliko znam, nije bilo vjetra, a nisam čula ni da vrane rade nered. Sramota za cijelo društvo', napisala je jedna od domaćih najuspješnijih manekenki. Iako sretna što je ovdje, ovakve joj stvari smetaju. No, i to se promijenilo današnjim jutrom, kada se Ljupka probudila uz pogled na čisti i uredan park.
Hrvatica koja se u domovinu vratila 2017., godinu dana prije nego što je i Mika, s kojim je prohodala prije točno dvadeset godina, završio svoju karijeru. Cure su krenule u školu u Zagrebu, a iako im je u početku bilo teško napustiti Aziju, s vremenom su se odlično snašle u novoj sredini. 'Priviknule su se, ali još se sjete Japana, pričaju o njemu i ne zaboravljaju ga. Smatraju ga svojim domom, ali sretne su i uživaju i ovdje. Cijeli ih život učim da dom nisu ni Zagreb ni Hiroshima ni neki drugi grad, nego cijela zemaljska kugla', rekla nam je jednom prilikom Ljupka.
Ovako nam je tada i komentirala taj povratak. 'Od roditelja, baka, prijatelja, kumova, tu su ljudi do kojih mi je najviše stalo. Imam dragih ljudi po cijelom svijetu, ali ovdje sam se rodila, tu sam bila do 13. godine, neke najljepše stvari u mom životu dogodile su se ovdje. No odrasla sam vani, u nekom drugom okruženju i mentalitetu. Iako su i moji roditelji oduvijek bili drukčiji, drukčije su me odgajali. Da sam možda bila malo konzervativnije odgojena, ne bih se nigdje snašla. Znam se šaliti da su moji roditelji stari rokeri, hipijevci, ljudi koji su uvijek bili otvoreni prema svijetu te putovali. Moj je djed putovao, završio je dva teška fakulteta, sam ih je plaćao zahvaljujući instrukcijama iz matematike i fizike, te se uvijek vodim njegovim riječima: “Najbolja knjiga je putovanje.” To sam ozbiljno shvatila. Upijala sam svaki grad, državu, zemlju i kontinent, nikad se nisam bojala. Kao što sam rekla, drukčije sam odrastala i zato su mi neke stvari ovdje malo šokantne. Ali tako bi bilo i nekome odavde da ode živjeti u Japan', zaključila je Ljupka.