'Nisu u pravu kada kažu da sam uspješna zbog supruga nogometaša'

Sve čega se dotakne pretvori u zlato - Ljupka Gojić Mikić nakon manekenske karijere pokorila je i dizajnersku scenu, baš kao i onu, najukusniju, slastičarsku

Izvor: Goran Čižmešija, Jelena Balić

- Jedva smo dočekali, osobito zato što smo netom prije zatvaranja uveli novitete na koje su naši gosti odlično reagirali. Doručak i brunch odavno su mi želja pa sam ih dogovorila sa chefom Matijom Štelcerom kojeg je doveo naš pastry chef Juraj Klepić, koji ima samo 22 godine. Sve što Matija napravi, vraća me u mladost. Zbog modelinga sam odrasla u New Yorku, gdje je brunch bio uobičajen. To je doba dana kada su u gradu svi slobodni pa sam se tako i ja hranila. Obožavam sendviče na sve načine, jako volim kruh, bruschette koje jedeš uz juhu... Hedonist sam, svaki dan sam u slastičarnici, uvijek nešto isprobavam, ali moram i kod kuće kuhati zbog djece - kaže Ljupka koja je okupila odličan tim ljudi.
Osim nje i supruga, bivšeg nogometaša Mihaela Mikića, u vođenje slastičarnice uključili su se i njezin mlađi brat Dado te najbolja prijateljica Vlatka, a ništa ne bi ostvarili bez petnaestak vrijednih i kvalitetnih djelatnika koje je prvi put odlučila predstaviti u Storyju. S obzirom na to da svi blisko poziraju, moramo napomenuti da su fotografije nastale netom prije uvođenja mjera stožera o održavanu fizičke distance i zatvaranju ugostiteljskih objekata.
- Znaju mi reći da ne stvaram zvijezde od njih. Mi smo javne osobe, imali smo karijere koje smo imali, poslove koje smo izabrali te sreću što smo bili prepoznati i cijenjeni u njima. Zato i ja volim pokazati svojoj ekipi, od onih u kuhinji do onih koji poslužuju goste, koliko ih cijenim, koliko bi bez njih bilo teško išta ostvariti. To su sve istinski radnici. Imaju svoje loše dane, ali ima i dosta dana kada imamo puno posla, a oni sve odrađuju s osmijehom. Stvarno se narade i imam osjećaj da su u ovih jedanaest mjeseci ostali samo najhrabriji. Svakome možeš naći manu, ali kod njih vidim pozitivne strane. Ekipa koja je tu vesela je, zanimljiva, opuštena i meni jako draga - kaže nam Ljupka.

Izvor: Goran Čižmešija, Jelena Balić

 Na pitanje kakva je ona šefica odgovara: - Ne smatram se šeficom pa ne znam odgovoriti na to pitanje. Bilo je savjeta poput nemoj s njima imati prijateljski odnos, nemoj im biti psiholog... Sve negativno. Na kraju sam odlučila biti ja, tko će to cijeniti, cijenit će, tko neće - neće. Da poslušam svaki savjet, izdala bih sebe. Netko bi zato rekao da nisam dobra šefica. Iskreno, ne zamaram se više time tko što kaže jer imam 37 godina i tri curice koje moram odgajati i izvesti na pravi put. Znam da imam jako visok prag tolerancije i kad ga probiješ, križam te. To je možda grubo, ali prije toga puno dam. Zato je i razočaranje koje doživim veće.
Savjeta je pregršt bilo i u vezi s ulaskom u ugostiteljski posao. Ipak je Ljupka godinama bila u modnom biznisu, a Mihael u nogometu, no čini se kako im je to neiskustvo na kraju ipak postalo prednost.
- Osjećali smo strah jer je ovo nešto novo, ali ohrabrilo nas je poznavanje hrane, oboje smo veliki gurmani. Čini se da baš zato što nemamo iskustvo poduzimamo neke spontane poteze koji su dobri. Netko bi možda rekao da ova priča uspijeva zbog prijašnjih karijera. Oboje imamo ime, ljudi nas znaju pa su znatiželjni i žele vidjeti je li to stvarno tako, ali ne bih voljela tako razmišljati. Svaki posao koji radim shvaćam ozbiljno. Kao i novac. Sposobna sam i potrošiti ga, ali to ne znači da ga ne cijenim. I on me ne pokreće. Pokreću me kreativnost, strast i adrenalin koje osjećam kada nešto radim. Ne razmišljam o zaradi, znam da je mora biti jer tako svijet funkcionira, ali to mi nikad neće biti prva misao. Možda je i zato sve oko mene uspješno jer sve radim iz ljubavi. Sad se opet vraćamo na to da ljudi komentiraju: “Lako ti je tako kad imaš novca” ili “Lako je tebi kad ti je muž igrao nogomet”. To u Hrvatskoj jako vole istaknuti, ali nitko se ne sjeća da ja zapravo zarađujem od 13. godine - objašnjava Ljupka koja je točno toliko godina imala kada je postala zaštitno lice Pantene Pro-V-a i snimila prvu svjetsku kampanju za taj brend. Nakon toga je snimala kampanje i za Chanel, Palmers, YSL, Maybelline te brojne druge svjetske brendove. Nastavila je raditi, iako znatno manjim tempom, i nakon rođenja desetogodišnje Jane Sienne i osmogodišnje Mile Amelije. No fokus je tada ipak stavila na vlastiti odjevni brend Jolie Petite koji nije zapostavila ni sada. Ipak je moda bila i ostala njezina prva ljubav.

Izvor: Goran Čižmešija, Jelena Balić

- Budući da je sve u vezi sa slastičarnicom novo, trenutačno sam se malo više angažirala ovdje, ali sto posto sam posvećena i drugom brendu. S mamom sam davnih dana izabrala materijale za proljeće/ljeto, sto puta smo se već posvađale zbog krojeva jer ona tvrdi da se njezini bolje prodaju... Eto, ne stignem razmišljati o konkurenciji, imam je u svojim firmama. Ili sam s bratom, mužem i kumom u nekoj svađi ili s mamom. Sreća da su slastičarnica i showroom zgrada preko puta zgrade jer ne znam kako bih sve stigla. Otkad se otvorila slastičarnica, dani mi prođu jako brzo. U 20.30 sati već padam s nogu - iskrena je Ljupka koja je modu na zanimljiv način ukomponirala i u svoju kulinarsku priču.
- Mislim da mi prvi surađujemo s Replayem na ovaj način jer će oni odijevati ljude koji ovdje rade, što je meni kao esteti super. Uz te fine kolače i oni će biti sređeni. Dugo sam tražila nešto što će im biti praktično i tako smo došli na ideju o toj suradnji - kaže Ljupka, koja je i sama na snimanju zablistala u Replayevoj haljini i pokazala nam zašto je godinama bila u vrhu modnog biznisa.
Danas, s osmijehom govori, nakon što je rodila dvogodišnju Mari Dane, ima pet kilograma viška i nikad joj nije dulje trebalo da ih se riješi.
- Nakon što su se rodile Jana i Mila, u roku od dva mjeseca izgubila sam sve kilograme. Sad ide sporije, valjda zbog zdravstvenih razloga. Jedem puno i sve, jedno se razdoblje posvetim celeru, a iduće kroasanima. Mislim da jedem dobro i zdravo. Učim djecu da si mogu priuštiti slatkiše sve dok na tanjuru vlada zdravija hrana. Treba naći ravnotežu. Moj je pokojni djed govorio da je bogat čovjek onaj koji je našao balans i sredinu. Tako je i u prehrani. Ne izbacujem ništa, ali smanjit ću unos onoga što uočim da mi šteti. Ne u smislu debljine nego isključivo zdravlja. I smatram da treba konzumirati što više zelenog. Što je cušpajz šareniji, draži mi je i mislim zdraviji - objašnjava.
Tu je naviku prenijela i svojim kćerima koje su zbog devet godina života u Japanu odrasle na azijskoj kuhinji, ali brzo su se priviknule i na domaće okuse.

 - I u Japanu sam znala kuhati jela koja su pravile moje bake, žgance na mlijeku i slično. Cure su stvarno jele sve, ali prvi su im okusi ipak bile alge, udon juha, rezanci, sushi, sirove stvari, drukčije pohana piletina. Ponosna sam na njih dvije i sretna što stvarno vole jesti, ali prvo će uvijek izabrati nešto pametno i zdravo, a poslije slatkiše. Brunch poslužujemo do 15.30 sati pa Mila svaki dan poslije škole žuri u slastičarnicu i traži juhu od brokule, obožava je. Svaka ima i svoj kolač - Mila voli Milu Amelie, još mi nije jasno je li to zbog okusa ili imena, a Jana Višnju. Mari je lik za sebe, najmlađa je i potpuno druga priča, iako jako voli japansku kuhinju jer su joj prve kašice bile japanske. Prvi su okusi djeci jako važni, pamte ih - objašnjava jedna od najljepših Hrvatica koja se u domovinu vratila 2017., godinu dana prije nego što je i Mika, s kojim je prohodala prije točno dvadeset godina, završio svoju karijeru.
Cure su krenule u školu u Zagrebu, a iako im je u početku bilo teško napustiti Aziju, s vremenom su se odlično snašle u novoj sredini.
- Priviknule su se, ali još se sjete Japana, pričaju o njemu i ne zaboravljaju ga. Smatraju ga svojim domom, ali sretne su i uživaju i ovdje. Cijeli ih život učim da dom nisu ni Zagreb ni Hiroshima ni neki drugi grad, nego cijela zemaljska kugla - kaže nam Ljupka.
No cijela je njezina obitelj ovdje pa je povratak u Zagreb i bio logična odluka.
- Od roditelja, baka, prijatelja, kumova, tu su ljudi do kojih mi je najviše stalo. Imam dragih ljudi po cijelom svijetu, ali ovdje sam se rodila, tu sam bila do 13. godine, neke najljepše stvari u mom životu dogodile su se ovdje. No odrasla sam vani, u nekom drugom okruženju i mentalitetu. Iako su i moji roditelji oduvijek bili drukčiji, drukčije su me odgajali. Da sam možda bila malo konzervativnije odgojena, ne bih se nigdje snašla. Znam se šaliti da su moji roditelji stari rokeri, hipijevci, ljudi koji su uvijek bili otvoreni prema svijetu te putovali. Moj je djed putovao, završio je dva teška fakulteta, sam ih je plaćao zahvaljujući instrukcijama iz matematike i fizike, te se uvijek vodim njegovim riječima: “Najbolja knjiga je putovanje.” To sam ozbiljno shvatila. Upijala sam svaki grad, državu, zemlju i kontinent, nikad se nisam bojala. Kao što sam rekla, drukčije sam odrastala i zato su mi neke stvari ovdje malo šokantne. Ali tako bi bilo i nekome odavde da ode živjeti u Japan - zaključila je Ljupka.