'Sve se sada vrti oko našeg dječaka i o poslu zasad uopće ne stignem razmišljati', rekla nam je tijekom razgovora RTL-ova novinarka Matea Klišanin, koju već neko vrijeme ne gledamo na malim ekranima, s obzirom na to da je bila na čuvanju trudnoće. Prvog svibnja je na svijet, zajedno sa suprugom Daliborom dočekala sina, kojemu su dali ime Niko. S obzirom na to da joj se svakodnevica promijenila u potpunosti, razgovarali smo Mateom, kojoj dolazak sina nije jedino slavlje u ovo vrijeme. Naime, proteklog je vikenda proslavila prvu godišnjicu braka, krstila dječaka, ali i proslavila 40. rođendan. Što je sve rekla za Story.hr, otkrijte u nastavku.
Niko je stigao 1. svibnja ove godine. Kako ste sada, i Vi i beba? Kako ste se snašli?
Niko će uskoro imati dva mjeseca i snalazimo se jako dobro. Suprugu Daliboru i meni puno pomaže moja mama, ali uhvatili smo jedan svoj ritam i moram reći da je Niko divna, vesela beba, puno se smije, guguće, zna se kada jede, spava. Voli šetnje i kupanje. Mi ga jednostavno obožavamo. Za nas je dar božji i svima u obitelji nam je donio toliko radosti i veselja, naša je sreća stvarno neopisiva.
Iako se nismo nikad prije sreli, a živjeli smo dvije godine svega desetak metara jedno od drugoga, kada smo se prvi put vidjeli imala sam osjećaj kako se dugo znamo
Kako izgleda Vaša svakodnevica? Nedostaje li Vam posao?
Budimo se dosta rano, s obzirom na velike vrućine, izađemo do devet sati van u šetnju, a nakon toga smo do kasno poslijepodne u stanu. Red hranjenja, spavanja, igranja tako izgleda naša svakodnevica. Niko, kao i svaka beba voli da mu se puno priča i pjeva, dan prođe tako brzo da se ni ne sjetim posla, a televizor jedva da i upalim.
Sve se sada vrti oko našeg dječaka i o poslu zasad uopće ne stignem razmišljati, iako sam s kolegama i prijateljima s RTL-a gotovo u svakodnevnom kontaktu. Naime, mi smo jedna složna redakcija te se veselimo međusobnim uspjesima. Otkako sam otišla na čuvanje trudnoće, kolege su brinule o meni, a urednica Željka Marijanović i kolegica Ivana Ivanda Rožić čak su i prognozirale i pogodile datum rođenja Nike. S njim sada želim ovo vrijeme porodiljnog iskoristiti maksimalno.
Veselo je ovih dana i zbog godišnjice braka sa suprugom. Hoćete li proslaviti?
Ovih dana imamo nekoliko razloga za slavlje. Odlučili smo krstiti sina Niku u Zagrebu, u crkvi u Stenjevcu, na prvu godišnjicu braka. Budući da je moj suprug Livnjak, kao i pokojni mi otac, prošle godine 27.lipnja u Livnu smo se crkveno vjenčali. Nikino krštenje i prvu godinu braka proslavili smo u krugu obitelji. Bila je to prilika da se prisjetimo naše 'korona' svadbe. Naime, zbog epidemije i zatvaranja granice s BiH baš uoči vjenčanja, u Livno nisu mogli doći mnogi članovi moje obitelji i prijatelji pa niti kuma, tako da ju je zamijenila moja dobra tetka Terezija, koja mi je kao i uvijek priskočila u pomoć. Nije bilo lako, ali donijeli smo odluku da ništa nećemo odgađati. Bila je to vjerojatno najmanja svadba u povijesti ovog kraja, ali za pamćenje. I vrijedilo je. Uvijek, u šali kažem kako bih se i treći put udala za svog supruga. Naime, imali smo dva vjenčanja, jer prema zakonima Bosne i Hercegovine morali smo prvo kod matičara, a onda u crkvu.
Kako je izgledala vaša prva bračna godina?
Prva godina prošla je jako brzo. Brak je još više učvrstio naš odnos, sretna sam jer sam pronašla osobu kojoj mogu vjerovati i koja je uvijek uz mene, a vjera u Boga nam je oslonac i za sve izazove.
Vidjela sam na Instagramu da Vam je netko napisao da im još dugujete slavlje povodom vjenčanja. Imate li to možda u planu?
Niko je još mali pa slavlje zasad ne planiramo, no za njegov prvi rođendan ili iduću godišnjicu braka obećajem pravu feštu i to u mojoj Petrinji.
Čime Vas je suprug osvojio? Ima li vaš odnos posebnu ljubavnu priču? Kako ste se upoznali?
Suprug me osvojio svojom jednostavnošću. Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja. Iako se nismo nikad prije sreli, a živjeli smo dvije godine svega desetak metara jedno od drugoga, kada smo se prvi put vidjeli imala sam osjećaj kako se dugo znamo. I stvarno kada je riječ o nama dvoje, stoji ona da su vrijedile sve zaobilaznice u životu, jer su me na kraju dovele na pravi put i to na pragu četrdesetih.
Uz sve ovo, proslavili ste i 40. rođendan, koji kažete da ste zaboravili. Kako zaboraviti tako važnu brojku? Recite nam, koji su Vaši najveći uspjesi u životu i što ste naučili kroz godine?
Lipanj je kod mene očito postao mjesec proslava. 24. lipnja napunila sam 40 godina. Nije bilo velikog slavlja, jer je suprug radio, a ja sam zbog obaveza s Nikom dan prije i zaboravila na rođendan. No, mogu reći da su mi četrdesete odlično počele. Život me do sada naučio kako se moram veseliti više, a brinut manje, jer dobro uvijek pronađe svoj put. To potvrđuje i moja mala obitelj, koju sam toliko htjela da mi se želja na kraju i ostvarila. Ona je naravno i moj najveći životni uspjeh.