Svjetla pozornice, umjetničke kostime i tisuće očiju koje čekaju da pusti glas pa da otplove u mislima u melankoliju sevdaha umjetnik Božo Vrećo posljednjih je godinu dana zamijenio radom na sebi, čitanjem, pripremanjem knjiga, kompozicija i pjesama, a iznova je oživio i ljubav prema slikarstvu, kaligrafiji, grafici i akvarelima. Sada kada se stanje u svijetu pomalo normalizira, raduje ga što bi uskoro mogao opet pred publiku, i to s nekim od najistaknutijih imena regionalne glazbene scene.
- Sevdah je mene odabrao kao savršenog partnera, potpuno se stopio sa mnom, prožeo me i promijenio, iskazao i osvijestio moju dualnost do krajnjih granica i prepustio me svemu što je bio sudbinski put za mene i moje pjevanje. Uz maminu mašinu za šivanje odmalena sam slušao stare sevdalinke i s time sam odrastao. Sa 25 godina spoznao sam da je to moja misija i nakon završenog magisterija na arheologiji odlučio sam prepustiti se pozivu, vjerovati u svoj san i stremiti ka njegovu ostvarenju. Tako je i bilo. To je bio Božji dar za mene i nisam se oglušio na to - odgovara Vrećo u dahu na pitanje zašto je izabrao baš tradicionalnu bosansku glazbu koja u sebi neizbježno nosi čežnju, ljubavni žar i jad.
Dok sevdalinke iz Božina glasa nisu dopirale do publike proteklih godinu dana, bosanskohercegovački umjetnik posvetio se, kako kaže, umnom radu i zapisivanju, neutaživom čitanju i studiozno se pripremao za svoje nove knjige, kompozicije i pjesme.
- Proveo sam poprilično vremena na dalmatinskim otocima, prikupljajući građu za nove pripjeve i pjesme koje imaju poveznicu s melankoličnošću sevdaha, čežnjom dvoje koji izgaraju u razdvojenosti i vole se. Oduševljen sam otočjem i ljepotom u svakom pogledu, a Vis već osjećam kao svoj drugi dom - otkriva nam bosanskohercegovački umjetnik, priznajući kako mu je lockdown teško pao.
No izostanak putovanja, interakcije s ljudima, koncerata i suradnji, urodilo je i nečim dobrim. Vratio se arhivarskom radu i istraživanju svega što može biti korisno za njegovo daljnje stvaranje, počevši od dokumentarnih filmova do stvaranja glazbe za moderni balet i simfoniju. Božini dani počinju u teretani, a kad god pronađe vremena, planinari.
- Opet se vraćam slikarstvu i kaligrafiji, grafici i akvarelima koji će vjerojatno biti dio mojih knjiga, a sigurno i prodajnih izložbi u humanitarne svrhe - otkriva nam vrsni umjetnik, interpretator i autor.
Osim što se posvetio sebi, 37-godišnji umjetnik božanskoga glasa brinuo se i o majci Mili kojoj je potkraj prošle godine dijagnosticiran tumor. Danas, pola godine kasnije, Božo emotivno do srži kaže: “Uz alternativnu medicinu, puno ljubavi koju joj dajemo i koju od mene i sestre dobiva, ona je sretna žena i to je svaki dan čini jačom. To je žena hrabrost i iz nje isijava najveća inspiracija za sve što činim i jesam.”
Povratku normalnijeg života, ali s pomakom nabolje nada se naš sugovornik.
- Općenito svijetu nedostaje više ljubavi i empatije, suosjećanja i lijepih riječi. Nadam se da će vrijeme nakon pandemije iznjedriti više toga vrijednog u besmislu surovosti koja nas okružuje - optimističan je.
A kada je o optimizmu i nadi u bolje sutra riječ, Božo Vrećo vjeruje kako su pred nama bolji dani. Sve je izglednija koncertna sezona. U najavi su koncerti u Ljubljani i Grožnjanu s Edinom Karamazovom, vrsnim sviračem lutnje.
- To su svijetle točke kojima se nadam s puno ljubavi i nestrpljenja, iako je sve još neizvjesno, ali to su stremljenja za neko blisko razdoblje koje dolazi - govori Vrećo.
Do tada Božo dane ispunjava istražujući, stvarajući i radeći na sebi. Još jedna, ništa manje važna radost u njegovu životu jest kuhanje. Mirise djetinjstva i danas osjeća pa rado uzme kuhaču u ruke i stvara nova jela od naoko tipičnih namirnica.
- U mom domu kod majčice se uvijek sjajno kuhalo i ti su mirisi nešto što nikad ne zaboravim ma gdje bio i ma koliko daleko od njezina ognjišta. Ona i sestra su me svemu naučile, a odmalena sam poseban interes iskazivao za botaniku, biljke i začine. Pomalo sam alkemičar koji spaja neobične namirnice i prilagođava ih istančanom nepcu - otkriva.
Svoje pratitelje na Instagramu nerijetko počasti fotografijama iz kuhinje, a uvijek iznova oduševi svojom krumpirušom. Za sve one koji odmahnu rukom na pomisao razvlačenja tijesta za pitu, Vrećo ima savjet zlata vrijedan.
- Stvar je prakse i toga da strpljivo i s puno pažnje pristupate jelu, pripremi jufke ili dizanog tijesta. Nema žurbe i nema stresa, sve se to prenosi i na jelo koje pripremate. Važno je sve, svaki detalj i na koji način teče priprema. U glazbi prakticiram i glorificiram improvizaciju kao najviši stadij umjetnosti muzičara, a u kulinarstvu kuhanje bez recepata. Sve po osjećaju, tako je najukusnije. Vježbajte dok ne bude savršeno - savjet je kralja sevdaha i vlasnika jednog od najposebnijih glasova u ovom dijelu svijeta.