nikad neću biti sretan. Mislim da ću umrijeti sam, tako i treba biti. Cijeli sam život bio samotnjak sa svojim tajnama i boli. Stvarno sam izgubljen, ali pokušavam se pronaći. Jako sam tužan, jadan slučaj - govorio je o sebi prije 15-ak godina Mike Tyson, jedan od najvećih boksača, čovjek čiji su život obilježili bijeda i sjaj, seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, potom niz njegovih gadosti, nezamislive borbe i uspjesi, brdo potrošenog novca na drogu, seksualni prijestupi, borba s depresijom, osobne tragedije, zatvor, izgubljeni mečevi, nagomilani dugovi... Sve to bilo je i više nego dovoljno da se o ovoj tragičnoj američkoj sportskoj legendi snimi dokumentarni film.
‘Mike Tyson: The Knockout’ u produkciji ABC Newsa prikazan je potkraj svibnja ove godine. U njemu je puno arhivskog materijala potkrijepljenog raznim sugovornicima, dobrim poznavateljima Mikeova života, karijere, od njegova ranog djetinjstva do puta na kojem je postao sportska ikona, ali i kontroverzi koje si je boksač sam zakuhao - boravka u zatvoru zbog optužbi za silovanje, tragičnoga gubitka kćeri Exodus i bizarnog događaja kad je u ringu odgrizao komad uha Evanderu Holyfieldu. A da život ovog anti(junaka) može savršeno poslužiti kao scenarij za celuloidnu priču, potvrđuje i serija ‘Tyson’ koja se počela snimati prošle godine. Kako se najavljuje, i u njoj će se iznijeti nevjerojatna priča jednog od najvećih boksača svih vremena, a zanimljivo je da su njezini producenti i Mike i njegova supruga Lakiha, dok teškaša glumi Jamie Foxx. Glumac se mjesecima pripremao za ulogu naporno trenirajući.
- Jamčim vam da će ljudi po ulicama trčati za mnom i tražiti autograme jer će misliti da sam Mike - najavio je oskarovac kojem je zasigurno najveći izazov bio ‘ući’ u psihu slavnog boksača koji se poslije serije neugodnih poraza umirovio 2005. godine.
- Cijeli je moj život velik neuspjeh. Dosad sam bio totalni promašaj. Jedino želim pobjeći. Stvarno me sramota zbog sebe i svog života - rekao je tada za USA Today.
Unatoč fatalnim pogreškama koje je činio, mnogi se ne slažu s ovim njegovim razmišljanjem jer, gledajući ga kroz sportsku prizmu, mnoge je inspirirao i pokazao kako se s društvenog dna i kad je sve protiv tebe talentom i voljom može doći do ‘nebeskih’ visina.
Iron Mike, kako su ga prozvali odmah na početku profesionalne boksačke karijere, rodio se 30. lipnja 1966. u New Yorku. U njegovu rodnom listu kao biološki otac naveden je Purcell Tyson kojeg Mike nikad nije doživljavao. Više je očinskom figurom smatrao Jimmyja Kirkpatricka, kockara i alkoholičara koji je njegovu majku, brata i sestru napustio dok je Mike još bio mali.
- Nisam siguran tko mi je biološki otac. Kirkpatrick je bio svodnik, a Purcell skromni taksist s Jamajke. Očajnički sam želio da mi otac bude svodnik. To u našem kvartu ima neku težinu - prisjećao se Tyson kojem su u startu podijeljene loše karte. Jednom je pričao kako ga je majka kao bebu uspavljivala alkoholom i drogama, a odrastanje na ulicama punim nasilja i droge učinilo ga je borcem nevjerojatne snage. No do slavnih dana prošao je krvav put. Sa 11 godina počeo se drogirati, jer su svi to radili u društvu, a nisu mu bile strane ni sitne pljačke. Stalne tučnjave postale su uobičajene jer je bio na meti zbog piskutavoga glasa i frfljanja, debeljuškastog izgleda i naočala. Poznavatelji njegova života tvrde da mu je u školi jedan dječak htio ukrasti užinu, a kad se Tyson počeo braniti, dobio je batine.
- Zbog tog zlostavljanja i dalje se osjećam kao kukavica. Jako čudan osjećaj bespomoćnosti. Tog sam dečka poslije pretukao poput psa. Možda je on zaboravio tko sam, ali ja nikad nisam zaboravio taj događaj - prisjetio se Tyson kojeg je golemi bijes vodio prema nevjerojatnoj karijeri. Do 14. rođendana bio je uhićen mnogo puta i završavao u popravnim domovima. Talent opasnog delinkventa ipak nije prošao nezamijećeno. Primijetio ga je Cus D’Amato, legendarni trener boksačkog velikana Floyda Pattersona. Vjerovao je u njega, odvukao ga u boksačku dvoranu te ga pokušao maknuti s ulice i pakla droge. Zapravo, postao mu je otac i mnogi vjeruju da bi Tyson izbjegao većinu glupih i tragičnih situacija da D’Amato nije umro 1985. godine. Zahvaljujući treneru, 1981. pokušao je ponovno uspostaviti odnos s majkom. Kako je pričao, Lorna Smith imala je frajere koji su jednako voljeli alkohol poput nje. Prema njemu, sestri i bratu bila je i brižna i agresivna. S njom su djeca bila više gladna nego sita, pa i ne čudi što je majčinim ljubavnicima često krao novac iz džepa.
- Išao sam kod majke u bolnicu dok je umirala od raka. Stigao sam do njezine sobe, vidio hrpu muha, povukao zastor, pogledao je i otišao. Više se nikad nisam vratio. Svaki sam dan nakon toga išao na zabave - ispričao je Tyson, dodavši:
- Nikada je nisam vidio sretnu ili ponosnu na mene. Nikad nisam imao priliku razgovarati s njom i upoznati je. Profesionalno, to nije utjecalo na mene, ali slomilo me privatno i emocionalno. Poznavala me samo kao divlje dijete koje se uvijek vraćalo s novom odjećom koju sigurno nije moglo kupiti - objasnio je prije nekoliko godina, dok je nedavno u svom podcastu ‘Hotboxin’ malo detaljnije iznio kako se osjećao nakon majčine smrti.
- Želio sam cijelom svijetu pokazati tko sam. Htio sam da cijeli svijet čuje za mene. U glavi mi je odzvanjala jedna riječ - osveta! Ništa nismo imali. Nismo imali love, nikad nismo imali hrane i zato se moja osveta sastojala u tome da konačno imam sve, da ljudi čuju za mene - naglasio je. Svijet je šokirao i 2017. kad je priznao da je bio seksualno zlostavljan.
- Bio sam dječak, a on stariji čovjek. Zgrabio me i seksualno zlostavljao. Nikad ga nakon toga nisam vidio. Naučio sam da to ne znači da si manje muškarac jer se to dogodilo. Nikad to nikome nisam rekao. Ali sad me nije sram, i ne znam koliko je to utjecalo na moju psihu. Mislim da sam to prebrodio tijekom boksačkih dana. Nosio sam taj bijes u sebi, nitko me više nikad neće taknuti - priznao je čovjek ubojite šake koji je do 16. godine preživio majčinu smrt, glad i brutalna nasilja, što mu je neizbježno ostavilo emocionalne pukotine. Svoj prvi profesionalni meč odradio je 6. ožujka 1985. u Albanyju. Protivnika je sredio nokautom u prvoj rundi. Do kraja godine boksao je još 15 puta i svaki meč završio nokautom u svoju korist, većinom u prvoj rundi. Napokon, 22. studenoga 1986. dobio je priliku za prvu borbu za svjetsku titulu, u verziji WBC. Protivnik Trevor Berbick ostao je na nogama tek dvije runde, a Mike je sa 20 godina postao najmlađi svjetski prvak ikad u teškoj kategoriji. Njegov su nevjerojatni uspon mediji usporedili s boksačkim herojem Joeom Louisom, prozvavši ga Čelični Mike (Iron Mike). Uslijedile su fantastične borbe s Jamesom Smithom kojeg je svladao na bodove, nokautirao je i Pinklona Thomasa, a na bodove je sredio Tonyja Tuckera te preuzeo titulu u verziji IBF-a, čime je postao apsolutni svjetski prvak za sve tri glavne boksačke organizacije, uključujući i WBC. Kao nepobijeđeni šampion bikovske snage i goleme količine bijesa 1987. prebio je Tyrella Biggsa, olimpijskog prvaka iz 1984. tehničkim nokautom, a 1988. pamti se kao njegova zadnja ‘normalna’ sportska priča. Te godine nokautirao je i velikana i prethodno najjačeg boksača svijeta Michaela Spinksa za minutu i pol, nakon čega će njegove uspjehe zasjeniti skandali i serija ludila. No ostaje činjenica da je 1989. njegova profesionalna karijera bilježila 33 meča osvojena nokautom, da bi u veljači 1990. izgubio svjetsku titulu u katastrofalnom porazu od Jamesa Douglasa u Tokiju. Kako su ga mediji pratili u stopu, nije mogao sakriti činjenicu da je grub i agresivan prema ženama. No 1988. činilo se da će mu jedna dama probuditi nježnu stranu. Naime, na televiziji je ugledao mladu crnkinju, glumicu koja ga je odmah očarala. Bila je to Robin Givens koja je bila dvije godine starija od njega. Zahvaljujući ljepoti brzo je dobivala uloge, a jedna je bila u popularnoj tinejdžerskoj seriji ‘Razrednik’, koja ju je odvela u naručje tada najopasnijem čovjeku na svijetu. Tyson se u nju zaljubio preko televizije, a kad su počeli izlaziti, još mu je više imponirala zbog svog obrazovanja i inteligencije - svega što je njemu nedostajalo. Ubrzo su postali jedan od najpopularnijih parova i vjenčali se. No bračna idila trajala je tek osam mjeseci, nakon čega je Robin podnijela zahtjev za razvod tvrdeći da ju je Mike tukao i maltretirao sadističkim i psihopatskim ispadima. On je, pak, nju optuživao da ga je prevarila, navela na brak lažnim pričama o trudnoći, a tijekom braka opljačkala. Uslijedila je duga parnica iz koje je glumica izašla s odštetom od nekoliko milijuna dolara, a novine su pisale da joj se kratki brak s divljim Tysonom itekako isplatio. Samo mjesec dana nakon okončanja razvoda Mike je upao u novi skandal. Tužila ga je mlada Sandra Miller, tvrdeći da ju je u prosincu 1988. napastovao u jednom noćnom klubu, da joj je dirao grudi i bokove protiv njezine volje. Sudac ga je zbog toga proglasio krivim i kaznio sa sto dolara, iako je Miller tražila nekoliko milijuna dolara zbog pretrpljenog srama i uvrede. A da je sudac tada bio stroži prema njemu, možda bi ga to spriječilo da navodno siluje 18-godišnju natjecateljicu za Miss Crne Amerike. Prije tog nemilog događaja Tyson se posvađao s menadžerom i prešao u ruke kontroverznog promotora Dona Kinga, izgubio meč od tada malo poznatog Jamesa Bustera Douglasa, ušavši u ring psihički i fizički nepripremljen.
Bio sam na dnu jer me hvatala paranoja kako će me te žene pokušati opljačkati i smjestiti mi. Počeo sam ih prebijati, bio sam na mračnome mjestu
Naime, Elise Washington tvrdila je da ju je Tyson namamio u hotelsku sobu i brutalno silovao. Mike je na sudu tvrdio da to nije istina, nego da ju je jako eksplicitno pozvao u sobu zbog seksa, na što je pristala. Na njezinu tijelu nije bilo znakova borbe, a neke njezine kolegice s natjecanja tvrdile su da je Elise govorila kako bi rado završila u klinču sa sportašem. No na kraju suđenja mlada Amerikanka toliko je uvjerljivo iznijela svoje iskustvo da je naposljetku Tyson osuđen na deset godina zatvora, od toga četiri uvjetno - u veljači 1992. godine. Zbog dobrog vladanja u ožujku 1995. izašao je iz zatvora, gdje se obratio na islam. Tvrdio je da je počeo puno čitati, što mu je pomoglo na duhovnoj razini, no s druge strane stoje njegove kasnije izjave da je u životu spavao sa 1300 žena te dok je bio u zatvoru, dame su samo prolazile kroz njegovu ćeliju. Kako bilo, nakon izlaska iz zatvora u Indiani odlučio je okrenuti novu stranicu i posvetiti se boksu. Njegov promotor Don King bio je jako zadovoljan raspletom i odmah se bacio na posao da od svog pulena opet napravi svjetskog prvaka. Tako je u ožujku 1996. ponovno dobio priliku boriti se za titulu svjetskog prvaka u verziji WBC, i to protiv britanskog teškaša Franka Bruna. Tyson ga je pobijedio u trećoj rundu, a Don King je počeo tražiti što više spektakularnih mečeva kako bi nadoknadio financijski gubitak zbog Mikeova boravka u zatvoru. Tako je potkraj 1996. organiziran meč protiv Evandera Holyfielda, izvanrednog borca i bivšeg svjetskog prvaka, koji je to ponovno postao pobijedivši Tysona u 11. rundi. Čelični Mike toliko je bio očajan zbog tog meča da je jedva čekao revanš, a za pripremu je na svoje imanje dopremio lavove i tigrove. Poslije se pisalo kako je previše doslovno shvatio upute da se bori kao lav. Svakako, ono što se dogodilo u uzvratnom meču 28. lipnja 1997. u Las Vegasu nije zabilježeno u povijesti boksa. Vidjevši da borba neće dobro završiti za njega i nakon što mu je nepravednim udarcem bila oštećena arkada, ljuti Tyson u jednom srazu odgrizao je komad Holyfieldova uha i ispljunuo ga na pod. Kad se vidjelo da Evader može nastaviti borbu, Tyson mu je pokušao odgristi i drugo uho, nakon čega je meč prekinut, a Holyfield proglašen pobjednikom. Tada je bijesni Tyson umalo izazvao kolektivnu tučnjavu u ringu. Naposljetku, federacija koja kontrolira profesionalne boksačke mečeve tražila je da Mike bude trajno suspendiran, kao i Holyfield koji je završio na plastičnoj operaciji uha. Tada je Tysonu dijagnosticiran bipolarni poremećaj. Nakon godinu dana suspenzija mu je ukinuta, ali neke savezne države u kojima se najviše zarađivalo, ipak mu nisu dopustile nastupe. U travnju 1997. oženio se drugi put, Monikom Turner, i to na intimnoj ceremoniji prema islamskoj tradiciji. Par je dobio sina Amira i kćer Raynu, ali njihov odnos nije izdržao Mikeovo napastovanje žena i nove optužbe za pokušaje silovanja. Godine 1999. opet je završio u zatvoru na devet mjeseci zbog fizičkog napada na dvojicu mladića zbog incidenta u prometu. Nakon izlaska iz ćelije silno je želio ponovno vratiti titulu svjetskog prvaka, pa je inzistirao da se suoči s ondašnjim svjetskim prvakom, Britancem Lennoxom Lewisom.
Prvo je tražio da se meč održi u Nevadi, gdje se potukao dok je dogovarao sraz, a naposljetku se dogodio 2002. u Memphisu. Iako je javno najavljivao da mu “želi pojesti srce, potom i djecu” - meč protiv Lewisa izgubio je tehničkim nokautom u osmoj rundi. Nakon toga tukao se protiv anonimca kojeg je nokautirao u 59. sekundi. U međuvremenu posvađao se sa svojim promotorom koji mu nije pronašao poštene protivnike, a nije ni imao poštenog trenera pa je nestao s boksačke scene, ali i ostao bez prihoda. Dona Kinga optužio je da ga je prevario za 100 milijuna dolara i tražio natrag taj novac. Te 2003. podignute su i financijske optužbe protiv njega, dug mu je narastao na 50 milijuna dolara - zbog čega je proglasio bankrot. Za neplaćanje poreza tužila ga je federalna država i neke američke savezne države, ali i supruga Monica od koje se razveo 2002. godine. Vlasti su mu počele oduzimati imovinu, prijatelji su mu okrenuli leđa, kao i suradnici. Lukavi odvjetnici nanjušili su da bi se mogao financijski vratiti, prvo su počeli pregovarati s Kingom da mu opet pomogne, na što je on pristao ako Tyson povuče tužbu za povrat 100 milijuna dolara i naposljetku su se nagodili da mu Don isplati 14 milijuna. Odvjetnici su kontaktirali i Monicu koja je pristala povući tužbu protiv Tysona dobivši od Kingova novca 2,3 milijuna dolara, a ostatak od budućih Mikeovih mečeve. I država se složila da joj Tyson vrati porezni dug u ratama. Nakon što je prodao luksuzne kuće i u Las Vegasu i u Connecticutu, i morao zaboraviti skupocjeni nakit, kuće sa 38 kupaonica, desetke luksuznih automobila (na što je 90-ih suludo trošio), 2004. živio je u skromnoj kućici u siromašnom predgrađu Phoenixa te trenirao u obližnjoj dvorani. Godina 2004. donijela mu nekoliko poraza i tada je najavio da odustaje od boksa jer je ostao “bez hrabrosti i srca za borbu”. Prebacio se na biznis i unovčio svoje ime, reklamirajući tvrtke i internetske stranice, pa i one kockarske, prodao pravo korištenja imena Nintendu, nastupao u raznim emisija i filmovima. Kad je najavio da napušta boks, u jednom emotivnom intervjuu tvrdio je da nikad nije bio silovatelj i da njegova kći to zna, ali da će drugima to morati stalno objašnjavati.
Njegova sestra Denise umrla je u 24. godini od srčanog udara, što je bila još jedna od tragedija koje je proživio u mladosti. A tragičan gubitak četverogodišnje kćeri Exodus, koju je dobio sa Sol Xochitl s kojom ima i sina Miguela, pogodio ga je za cijeli život. Malena se igrala u kući na spravi za vježbanje i slučajno se zaplela u kabele. Pronašao ju je brat, pozvao Hitnu pomoć te je malena Exodus završila prikopčana na aparate. Tyson je sve vrijeme bio uz kćerkicu koja je, nažalost, u bolnici preminula. Kako je poslije pričao, danima je razmišljao “uzeti pištolj ili poludjeti”. Nikad nije krio svoju ovisnost o kokainu i seksu koji su ga umalo stajali duše. Naime, prije 12 godina pretukao je prostitutke nakon orgijanja i, kako je priznao, dotaknuo dno.
- Bio sam na dnu jer me hvatala paranoja kako će me te žene pokušati opljačkati i smjestiti mi. Počeo sam ih prebijati, bio sam na mračnome mjestu. Nisam im želio više dati komad svoje duše. To je moj demon, tu sam gdje jesam. Zaključan, sam - prisjetio se Tyson svojih demona i poroka kojih se počeo tada rješavati. Tako se posljednjih desetak godina vratio u formu, izbjegava teške droge i alkohol, a potkraj 2020. odradio je ekshibicijski meč s Royom Jonesom. Tada je zaradio 7,5 milijuna funta i najavio da će sav novac dati u dobrotvorne svrhe. U međuvremenu se financijski oporavio nakon što je uložio u legalan biznis - plantaže marihuane. Tvrdi da je puno naučio iz svojih pogrešaka pa se zato trudi biti dobar otac. Sa sadašnjom suprugom Lakihom Kiki Spicer, kojom se oženio 11 dana nakon kćerine smrti, ima sina Morocca i kćer Milan te je jako ponosan što je zanima tenis. Ponosan je i na sina Amira koji je diplomirao novinarstvo i pokrenuo liniju odjeće te dio zarađenog novca donirao za borbu protiv multiple skleroze od koje boluje njegova majka Monica Turner, kao i na najstariju kćer Raynu koja je diplomirala na filmskoj akademiji u New Yorku. Tyson ima i kćer Mikey Lornu Tyson koju je dobio u vezi s Kimberly Scarborough.
- Puno je teže biti dobar čovjek nego izvrstan boksač. Morao sam postati dobar čovjek i dobar otac. Nastojim biti nesebičan i brinuti se o ljudima koji to zaslužuju - naglasio je prije nekoliko godina, dodavši da mu je brak s Kiki Spicer donio svjetlo.
- Ona nije mračna kao ja. Želim umrijeti s njom - rekao je, očito pronašavši ono što mu je najviše trebalo - unutarnji mir.