Naša poznata glumica MarijanaMikulić objavila je na Instagramu da njenom trogodišnjem sinu Jakovu dijagnosticiran nespecifični poremećaj u razvoju govora i razumjevanja. Dodala je i kako se svakodnevno suočava s neugodnostima zbog komentara nepoznatih ljudi na ulici, ali i na društvenim mrežama.
Naime, glumica se u više navrata požalila na rad državnih zdravstvenih institucija, a govorila je i o tome da je od prvog pregleda do odlaska djeteta na terapiju potrebno i do godinu dana.
Mikulić je istaknula da je period do treće godine ključan za eventualno poboljšanje zdravstvenog stanja i da se tada najviše može napraviti na razvoju djeteta, te su ona i suprug dogovorili da ne moraju čekati termin u bolnici, već su Jakova odveli na privatne terapije. Simpatični mališan zbog njih već polako napreduje.
Pored ovih izazova, Marijana se suočava sa još brojnim neugodnostima – između ostalog znatiželjom nepoznatih ljudi i neprimjerenim komentarima na društvenim mrežama. Nedavno se osvrnula na opaske onih koji se iščuđavaju zašto se Jakov još uvijek vozi u kolicima.
Kako kaže, prilikom šetnje ju je srela starija gospođa koja je prokomentirala to što je dječak još uvijek u kolicima.
'U šetnji je nedavno naišla starija gospođa koja je za ruku držala curicu dosta manju od Jakova i kaže 'uh, vidi kako je ovaj dječak velik, a još se vozi u kolicima'.
'Tako svi mi komentiramo i zaključujemo po vlastitom iskustvu, a nemamo pojma kako komentar utječe na onog koga komentiramo/kome ga upućujemo. Mi smo proljetos prerasli triciklić i proslijedili ga, guralicu za bebe još davno, ljetos kišobran kolica... Aaali jako brzo smo se pokajali za kolica. Jer s Jakijem su šetnje postale.. nazovimo to-avanture! Odlazak na plac bez kolica završava u suzama – što njegovim što mojim – ta borba s rukama punim vrećica još tegliti i njega dok vrišti, svi gledaju. Nemoguće je bez lizalica, bombona i sličnih najjednostavnije rute prijeći ako ne idemo u smjeru koji on zamisli-bacanje, plač, vriska-jer ne zna reći što želi. A objasnit mu ne možemo. Tako da smo po hitnom postupku usred odmora uzeli nova kolica, jer je to ipak bolje rješenje od stalnog trpanja slatkišima. Jednostavnije dođemo od točke A do točke B, idemo do mjesta gdje se on može istrčati pa ga tamo pustimo, u košaru trpam namirnice, nema teglenja ni njega ni stvari', napisala je Marijana na Instagramu.
'Ne moramo uvijek sve zapitkivati, komentirati, dijeliti savjete, jer ne znamo kakve su borbe s druge strane i zašto se osoba ponaša kako se ponaša, zašto radi to što radi. Možemo nekad reći nešto lijepo, a ako nam se ne da, možemo i šutjeti. Možemo svoju pamet i savjete nekad zadržati za sebe. Sve super, sve pozitivno, al nemojte mi s 'da sam ja ti', jer, 'maco, nisi', dodala je ona.
Naknadno je objavila još jednu fotografiju sina i napisala kako vidi da neke ljude smeta što piše o svemu, pa tako i o svojoj djeci, bez zadrške.
'Mene kada nešto uzrujava - stisnem unfollow, ne kliknem na članak čiji naslov mi upućuje na sadržaj ili osobe o kojima mi se ne čita. Naš Jakov je savršen mali veseli dječak, fizički potpuno zdrav, motorički iznimno spretan, po procjeni stručnjaka u nekim stvarima natprosječan za svoju dob. On ima teškoće u komunikaciji zbog poteškoća u razvoju govora i razumijevanja. Imao je i mnogo obrazaca autizma kojih se, hvala Bogu, dosta riješio kroz rad sa terapeutima kod kojih ga vodimo'.
'O svemu sam javno počela pisati kada sam htjela ukazati na tromost sustava, mjesece čekanja na dijagnozu. a zatim i na terapiju, a sve to u periodu ključnom za ranu intervenciju. Mnogi su mi se nakon toga javili jer su u sličnim pričama, saznala da djece s takvim poteškoćama ima više nego možemo i zamisliti'.
'Tu djecu je teško uključiti u odgojno obrazovni sustav bez vještačenja, vještačenje je nemoguće dobiti bez nalaza, za dobiti nalaz se čeka kompletna obrada. Znači začarani krug, tijekom kojeg roditelji trebaju sami voditi negdje dijete, ali i zaraditi novce za privatne terapije, dok dijete ne može u sustav, znači treba platiti i čuvanje'.
'Ja mislim da su ovo teme vrijedne javnog prostora koji dobijem kada god o njima pišem, i ovim putem zahvaljujem svim medijima koji svaki put sve prenesu. Ako uporno budemo o tome govorili možda se konačno nešto i pokrene u tom smislu. Jer djece u potrebi ima dosta, a koliko sam saznala i terapeuta raznih profila od edukacijskih rehabilitatora, radnih terapeuta,vrtićkih pedagoga koji mogu biti treći odgajatelj u grupama gdje je dijete s nekom poteškoćom. ALI, ALI, država je ta koja im radna mjesta treba otvoriti, dozvoliti, i omogućiti djeci s poteškoćama da se uključe lakše u odgojno obrazovni sustav, roditeljima da rade i zarade kao i svi drugi'.
'Svi kojima smeta kada pišem o ovoj temi slobodno nek me unfollow i poljube znate gdje! A sve druge ljubim grlim šaljem more pozitive', poručila je za kraj.