MarijanaMikulić opisala je na Instagramu dan koji je provela s najmlađim sinom Jakovom te otkrila da je dvogodišnji dječak napravio veliki napredak.
'Nadobudna izašla s njim bez kolica, on na guralici, juri kao munja. Ne staje ni na 'stani', 'stop', 'Jaki'... Ništa! Trčim Trakošćanskom, hvatam ga za majicu, kosu, za što stignem, da ne podleti pod auto. Do parkića mokra. 67 penjanja na veliki tobogan, a ja kao majmun gore dolje za njim jer je na vrh tobogana rupa na drugu stranu, kapituliram! Idemo doma na predah, pa s kolicima van', započela je glumica svoju objavu te dodala: 'Krug s kolicima, hajde ipak idemo u drugi parkić gdje lakše on sam može na sve penjalice. Nakon 53 spuštanja u rekordnom roku, trčećeg podlijetanja pod noge djevojčica na ljuljama, krađe štapića s klupe od nepoznate žene, ponudim mu autić. Standardno - pokazujem svojim prstom i kažem 'daj auto'. Pa njegovim prstom i kažem 'daj auto. A on će 'da auto'. Znači sve'.
Marijana je otkrila i kako joj je to bio najljepši dan u životu.
'U sjenu pada moj mokar grudnjak i gaće od trčanja za njim da se ne zabije u nekoga, u sjenu padaju njegove zapišane gaće jer - skidanje s pelena. Rekao je 'da auto'. Doduše, onda je odjurio dalje spuštati auto niz tobogan pa juriti za njim, ali danas je najljepši dan, a ovo popodne je vrijedilo svake kapi znoja i mojih 13 tisuća koraka danas', napisala je Marijana, a brojne pratiteljice pružile su joj podršku u komentarima.
Podsjetimo, Marijana se nedavno na Instagramu požalila kako maleni Jakov još ne govori, a interakciju s okolinom uspostavlja sporo i slabo. Upozorila je i na tromost sustava, jer se na preglede čeka jako dugo. Ubrzo nakon toga se pohvalila o napretku, ali sada je ponovno osjetila potrebu otvoriti dušu na Instagramu zbog - manjka razumijevanja cijele situacije.
'Život me demantirao kroz mnogo područja, u majčinstvu posebno, mnogo puta, toliko toga sam popustila, propustila, pretjerala, suza isplakala, što od muke što od nemoći, plivanja uzvodno, uporno, i kada sam na izmaku snaga. Sada plivam samo kako Jaki dirigira, ako mu je dobar dan, družimo se, ako nije, ili se sve otkazuje ili se dolazi unaprijed s isprikama da ćemo možda morati brzo otići. Nema na silu, nema sjedenja, ispijanja kava, jedno od nas stalno na nogama u niskom startu. Ljudi nam objašnjavaju tko je sve kasno progovorio i sve danas ok, kao da mi sami doma nemamo dvoje djece koja su kasno progovorila, muške, kao i Jakov (to je često argument, da muška djeca kasno progovore)', započela je emotivnu ispovijest, a zatim objasnila zašto uopće ovo sve piše:
'Na odmoru smo, kod svojih, idemo onda vidjeti prijatelje, kumove, ljude koje vidimo samo kad smo tu. Svi se trude, ali rijetki imaju razumijevanja, rijetki uopće žele razumjeti, većinom nas gledaju kao da nismo normalni, mi, dijete, ne znam. Jer valjda kada vidiš dijete bez noge, ne trebaš puno razumijevanja - znaš da ne može trčati. A kad vidiš veselog zdravog, motorički spretnog trogodišnjaka, svi misle da mu roditelji nisu normalni jer misle da mali treba pomoć', riječi su majke tri dječaka, koja ne traži puno - samo više razumijevanja. Ljudi dragi, ja tako želim vjerovati vama, a ne stručnjacima, tako želim vjerovati da su dvije institucije (šest stručnjaka) pogriješile u procjeni, a da ste u pravu vi bez dana u području logopedije, psihologije, defektologije,rehabilitacije. I sama vjerujem i nadam se najboljem.'
Najbolje je, čini se, napokon stiglo.
