Edin Džeko, nogometaš i kapetan reprezentacije Bosne i Hercegovine, imao je teško djetinjstvo, ali unatoč tome uspio je postići veliki uspjeh baveći se onim što voli, nogometom.
Za The Guardian osvrnuo se na ratno razdoblje koje je proživio, svoju karijeru i humanitarni rad.
'Pa, da budem iskren, ne osjećam se kao da mogu reći da sam imao djetinjstvo, bar ne na način na koji su ga imala normalna djeca mojih godina. Imao sam nešto što je bilo specifično za Bosnu 90-ih godina, nešto što zovem periodom preživljavanja. Bio sam dijete kad je izbio rat i nisam bio svjestan većine stvari, ali rat čini da brže odrasteš, tjera te da učiš stvari koje nikad ne bi naučio i da živiš drugačije', rekao je Edin.
Kritika je nešto s čime je morao naučiti živjeti kroz svoju karijeru. Edin Džeko dobio je nadimak 'kloc', što je kolokvijalni izraz za (drveni) balvan. Unatoč tome što je imao samo 18 godina kada je debitirao za Željezničar Sarajevo, morao se preseliti u inozemstvo da bi dobio pravu priliku.
'Uvijek sam volio nogomet, nisam mogao disati bez nogometa, čak ni za vrijeme rata, ali nikad nisam razmišljao o tome da budem zvijezda. Naravno, svi sanjamo o tome da igramo za velike klubove, ali ja sam htio igrati nogomet zbog ljubavi prema igri. I još uvijek to radim. Volim igru, volim je gledati, čitati o njoj, pričati o njoj i najviše od svega igrati je. To je moja prva ljubav i zato se još uvijek ne doživljavam sebe kao 'zvijezdu'. Vidim se kao sretnika', rekao je za The Guardian.
Na pitanje razmišlja li nekada o ratu odgovara: 'Mislim da o ratu jedino govorim kada razgovaram sa stranim novinarima. Nikada ne pričam o ratu sa svojom obitelji, sa suprugom, roditeljima, sestrom. Sjećam se jako dobro, ali ne vidim smisao. To je nešto što sam davno ostavio iza sebe. Bilo je to užasno iskustvo, sve nas je promijenilo, bez obzira na to koliko godina imaš. Ali kad je to bilo gotovo, svi smo pokušali krenuti dalje. U te tri godine svi, pa i djeca, sanjali su da žive normalnim životom, tako da smo nakon završetka rata to radili.'
'Međutim, kada su stvari loše, kada prolazim kroz teška vremena, razmišljam o svemu što smo moja obitelj i ja prošli. Uzmimo za primjer nogomet; Mrzim gubiti, mrzim kada propuštam šanse, ali takve stvari se moraju dogoditi u nogometu. Zatim sjednete, razmislite o tome što je bilo stvarno strašno u vašem životu, trenucima kada niste imali što jesti, piti ili normalnu odjeću za obući, vi i svi oko vas. I vidite da su stvari sada dobre', otkrio je.
'Čudno je koristiti riječ pozitivno u ovom kontekstu, ali ako postoji pozitiva od onoga što smo preživjeli, to je činjenica da smo sada svjesni da u životu uvijek može gore. To gore smo i doživjeli.'
Džeko je ambasador Unicefa i pomaže nekoliko organizacija i pojedinaca širom Bosne i Hercegovine.
'Prva stvar koju primijetim kada dođem kući je da zemlja ne napreduje', kaže. 'Nemojte me krivo shvatiti, ja volim svoju zemlju, to je najljepše mjesto na svijetu i moj dom. Ljudi se bore živjeti normalnim životom. Mrzim govoriti o politici, izbjegavam to kad god mogu, ali tamo političari žive u svom balonu, udaljeni od ljudi. Mnogo je onih koji jedva preživljavaju. Trudimo se pomoći koliko možemo, ali doniranje novca nije uvijek rješenje.'
'Pomažemo jednom ili dvoje ili 10 bolesne djece, ali tisuće njih trebaju pomoć. Nema sustava, nema plana kako stvari u budućnosti poboljšati, a ljudi ovdje s razlogom postaju sve pesimističniji. Mladi ljudi odlaze iz zemlje, traže bolji život i nitko im ne može suditi. I ja sam učinio isto, u svom poslu; napustio svoju zemlju u potrazi za boljim životom. Kao netko tko voli svoju zemlju, mrzim gledati ovakve stvari. Stvarno me boli.'
Edin je u sretnom braku s Amrom Silajdžić, bosanskohercegovačkim modelom i manekenkom s kojom ima troje djece, četverogodišnju kćer Unu, trogodišnjeg sina Danija i jednogodišnju kćer Daliju.
Amra iz prvog braka sa srpskim poduzetnikom Vladimirom Vićentijevićem ima 18-godišnju kćer Sofiju.
Prije par dana Edin Džeko dobio je hrvatsko državljanstvo radi 'poslovnih olakšica' koje se, nagađa se, odnose na poslovne planove vezane uz restoran koji je otvorio s prijateljem Arminom Hadžićem u Dubrovniku u prostorima nekadašnjeg restorana Takenoko.
Podsjetimo, restoran Edina Džeke u Dubrovniku, Ezza, zatvoren je nakon samo tri mjeseca rada. Vijest je potvrđena na službenoj Instagram stranici restorana, a u objavi stoji kako će svoja vrata ponovno otvoriti 2022. godine.
'Dragi gosti. Naš restoran će ponovo biti otvoren u proljeće 2022. godine. Iako smo imali veliku želju da budemo s vama tijekom zimskih praznika, to bi u ovim teškim vremenima bio veliki izazov. Radujemo se ponovnom susretu', stoji u objavi.
U našoj galeriji pogledajte fotografije obitelji Džeko.