Rođaci i kumovi Ivan Dodig (37) i Marin Čilić (33) nižu pobjede na turniru Roland Garros u Parizu.
Nakon što se Marin plasirao u polufinale, Dodig je s Amerikancem Austinom Krajicekom izborio finale u parovima.
'Dosta se družimo i imamo odličan odnos. S kumom je posebna veza jer se znamo od naših početaka i uvijek smo bili jedan uz drugog i u lošim i dobrim trenucima. Jako sam ponosan na nas kao tenisače, a posebno na naš odnos - kumstvo i prijateljstvo', svojedobno je rekao Dodig o Marinu.
Kao što je Čiliću najveća podrška njegova supruga Kristina, tako je uz Ivana uvijek bivša manekenka Maja kojom se oženio u studenom 2013. u rodnom Međugorju. Vjenčani kum mu je bio Marin kojemu je kumstvo vratio kada se rodio njegov sin Blado.
Ivan i Maja imaju sinove Josipa i Petra. 'Najljepši je osjećaj doći kući i vidjeti nasmijana lica mojih sinova. Tada najviše vremena provedemo igrajući se s djecom, odlazimo na izlete i ispunjavamo dječje želje koje smatramo prihvatljivima. Naravno, supruga i ja nađemo vremena i za sebe pa često odemo na večeru ili u kino', ispričao je tenisač.
Otkrio je kakvog su karaktera njegova djeca. 'Petar i Josip jako su živahni i razigrani dječaci. Veseli su, ali i tvrdoglavi. U jednoj minuti se posvađaju, u drugoj se mire', rekao je Dodig.
Priznao je tko je stroži roditelj, on ili supruga. 'To je definitivno moja supruga. Ona je uvijek s djecom i mora pokazati autoritet. Ja sam malo popustljiviji jer nisam uvijek kod kuće pa im znam često progledati kroz prste', objasnio je.
Dodig, koji rijetko govori o privatnom životu, za Story je progovorio o velikoj potpori svoje supruge Maje.
'Na meni je samo da igram, sve ostalo je na Maji. Ona mi pruža neizmjernu podršku, kako prije tako i sada. To mi je jako važno jer se mogu fokusirati na tenis i ne moram misliti kakvo je stanje kod kuće jer znam da ona drži sve pod kontrolom. Oduvijek je moj vjetar u leđa i poznavajući nju, znam da će tako i ostati', istaknuo je Dodig.
Inače, Ivan nije imao lak teniski put i pomišljao je na odustajanje.
'Moji teniski počeci nisu bili nimalo laki. Uvijek sam se morao nekako snalaziti, pogotovo s financijama, a uz majku Davorku i oca Tomislava najveća podrška bio je moj stric Žarko. Prijelaz u seniorski tenis bio je puno teži s mnogo izazova. Često sam se snalazio sâm i pokušavao pronaći načine kako nastaviti igrati. Zbog upornosti, velike želje i volje danas igram profesionalni tenis i imam svoj tim koji mi pomaže i zaslužan je za moj tenis i rezultate. Bilo je puno situacija u karijeri kada nisam znao kako dalje i često sam razmišljao o odustajanju jer nisam mogao igrati turnire, ali svaki put kada bih bio u toj situaciji, sljedeće bih jutro ustao i prvo što mi je bilo u glavi bili su tenis i treninzi. Uvijek sam vjerovao da ću dobiti svojih pet minuta i da moram biti spreman to iskoristiti', otkrio je.