Neki ljudi zaslužuju knjigu, neki film, a neki i jedno i drugo. Jedna od njih definitivno je 61-godišnja Lepa Brena, žena koja je obilježila jednu eru, a i dalje je relevantno ime u glazbenoj industriji. Krase je čvrst stav o životu, odmjerenost, profinjenost, mudrost i realnost koju nije izgubila tijekom svih ovih godina iznimne slave. I danas cijeni važne ljudske osobine, novac i slava nikad joj nisu udarili u glavu, ali samopouzdanje kojim nas je osvojila najbolji je pokazatelj da doista zaslužuje titulu zvijezde regije.
Dobitnica ste naše Story Hall of Fame nagrade za regionalnu zvijezdu. Ima li mjesta na vašoj polici i za ovo priznanje?
Radujem se svakoj nagradi koja ima težinu i smisao. Mislim da je došlo vrijeme da pravi umjetnici dobiju svoje nagrade. Svako priznanje koje dobijem ima posebno mjesto, kako u mom srcu tako i na mojoj polici.
Mnogi se još sjećaju pune zagrebačke Arene i raspjevane atmosfere koju ste stvorili. No ne održavate sve koncerte u velikim dvoranama. Nedavno ste imali čak dva koncerta u jednom klubu. Niste tašti niti imate potrebu uvijek nastupiti na velikoj pozornici?
Uopće ne vidim problem u tome pjevam li pred 150 ili 120.000 ljudi. To nije običan događaj, to nije televizija, to su živi ljudi koji vam pokazuju svoje emocije. Svatko gleda ono što voli i poštuje te vjerojatno svatko osjeća posebnu emociju prema umjetniku kojeg prati. Ja sam prije svega profesionalac. Tijekom karijere koja traje punih 40 godina imala sam bezbroj nastupa. Ponosna sam na svaki od njih, bilo da je održan u malom klubu, prostoru u kojem ste intimni i vrlo bliski s publikom ili je riječ o mega koncertu na kojem samo osjetite njihov pogled i prepoznate njihovu emociju. Volim svaki svoj nastup, za svaki se posebno pripremam i radujem mu se. Mislim da je važna duša i sve što se crpi iz nje iznimno je važno, pogotovo želite li dugo trajati i uživati u plodovima svog posla.
Na koji je način i tko negativno utjecao na vaše raspoloženje? Naime, jednom ste spomenuli da je oko vas bilo i sociopata kojima ste u očima mogli prepoznati da nešto ne valja.
Zaista imam nevjerojatan dar prepoznavanja ljudi koji imaju mentalnih i psihičkih problema. Nevjerojatno osjećam energiju ljudi, i dobru i lošu. Slično je i šire, u raznim prostorima, gradu u kojem se nalazim. Nekad mi je teško i objasniti sve to. Ne bih željela da u ovako lijepom trenutku odvraćamo pažnju naših čitatelja na takve stvari.
Činjenica je da ste u Jugoslaviji imali karijeru poput svjetske zvijezde. Pamte se spektakularni koncerti od Bugarske, Makedonije do Splita, a na prepune stadione, konkretno u Sofiji, došli ste helikopterom. To nije doživio nijedan glazbenik s ovih prostora.
Taj je dolazak u Sofiju zaista bio spektakularan. Od 1982. do 1991., 1992. imali smo turneje koje su trajale po godinu dana. Radili smo u kontinuitetu po deset dana, imali dva koncerta u jednom danu. Recimo, pjevali smo u sarajevskoj Skenderiji pet, šest dana, u Splitu smo pjevali i držali se dva dana na dva koncerta dnevno, jedan u 17, drugi u 19 sati. U beogradskom Domu sindikata nastupali smo 31 dan uzastopno. Kada su Yves Montand i Sylvie Vartan imali koncerte u pariškoj Olympiji, mi smo imali u Domu sindikata. Oni su održali 30, a mi 31 koncert, Slatki greh i ja. Zatim 17 uzastopnih koncerata u Sava centru u Beogradu, 65.000 ljudi na stadionu u Temišvaru. Kada smo dolazili u Sofiju, rekli su mi da ću putovati helikopterom Todora Živkova. Bio je to golemi vojni helikopter, a ja sam se čak veselila jer smo preletjeli preko nekoliko stadiona koji su bili prazni i samo osvijetljeni, mislila sam da nema nikoga, da ću otići na večeru i dobro se odmoriti. Međutim, emociju koju sam osjetila kada smo sletjeli na stadion Levski u Sofiji, gdje nas je dočekalo 120.000 ljudi, teško je opisati. Tu vrstu energije koja je krenula prema meni zaista ću pamtiti do kraja života. To su trenuci zbog kojih se živi. I pjeva.
Čini li vam se to iz ove perspektive nadrealno?
Doista je nerealno očekivati da odete u susjednu državu i da vas na stadionu dočeka 120.000 ljudi. Koliko znam, poslije toliko godina od 1990., kada je održan taj koncert, do danas nitko nije uspio skupiti toliko ljudi na stadionu u Sofiji.
Cijelo to desetljeće, od 1982. do 1992., bilo vam je nevjerojatno ispunjeno koncertima, održavali ste dva tjedno. Koliko ste vodili računa o prehrani, kondiciji... Na koji način?
Kada imate dva koncerta u jednom danu, sigurno ste u top-formi, pogotovo kada ste jako mladi. No kondiciju morate održavati. U to je vrijeme bilo normalno da prvi koncert počinje u 17 sati, što je bilo dobro, a drugi u 20 ili 20.30 sati. Odmah poslije koncerta išli bismo u hotel na večeru i potom se odmarali pa se na neki način odvijao normalan način života. U današnje vrijeme je drukčije. Ne znam što se dogodilo s cijelom Europom, počelo se kasno izlaziti i tulumi počinju poslije 24 sata. Smatram da to nije normalno jer kada imate klubove koji počinju raditi tek u 1 sat, znači da su vam sljedeća dva-tri dana izgubljena. Samo jedna neprospavana noć, bez obzira na to imate li 25 ili 75 godina, zaista nevjerojatno utječe na zdravlje. Drugo, ne znam što čovjek može očekivati u 2 - 3 sata poslije ponoći, pogotovo ako ima puno alkohola. No činjenica je da to ne mogu promijeniti, iako smatram da je to nezdravo i ne vidim ništa dobro, ni pametno u tome.
Niste nikad gubili glavu zbog slave i popularnosti?
Doista ne vidim razlog zašto čovjek izgubi pamet i osjećaj realnosti ako se bavi ovim poslom. Radite da postanete slavni, to postane dio vašeg života, zarađujete neki novac. Što se tiče novca, priča je uvijek ista: nije stvar u novcu, nego u količini. Kada imate novca, razmišljate u što ćete investirati i tu dobivate jedan po jedan problem više. Počnete raditi sve više, apetiti se povećavaju - prema stanovima, kućama, automobilima, jahtama, nakitu, putovanjima... Želite to podijeliti s obitelji, i tako u krug. Postaje normalno što želite taj način života održati što dulje. Ali uopće ne mogu shvatiti zašto bi netko na ovim našim prostorima mogao izgubiti glavu zbog slave, karijere i popularnosti. Što bi u tom slučaju bilo kada bismo bili svjetski slavni. Mislim da slava nije za svakoga. Za mene je to posao koji obožavam. Najsretnija sam na svijetu što imam tako divnu publiku koja mi daje energiju i snagu za sve. To je za mene najvažnije.
Inače ste racionalniji tip?
Jesam, racionalan sam tip i cijeli sam život bila takva. To je moja osobina. Voljela bih kad bih mogla, kako kažu, malo ‘odlijepiti’, ali ne uspijevam. Uvijek to ima neke granice, visine za koje mislim da su ljudske, normalne.
Sjećate li se prvog susreta sa suprugom?
Naravno da se sjećam prvog susreta s Bobom. Često to prepričavamo. Kakva je to bila emocija, ustvari eksplozija emocija, neko prepoznavanje… Ne znam kako današnje generacije funkcioniraju, jer su svi uglavnom na telefonima, i ne znam koliko osjećaju čežnju, patnju, želju da upoznaju nekoga, prate li nekoga krajičkom oka, žele li dobiti od nekog osmijeh ili pogled koji će im promijeniti svijet… Čini se da će oni, sjedeći tako i družeći se sa svojim pametnim telefonima, zauvijek biti usamljeni.
Jeste li odmah znali da je on onaj pravi?
Rano je bilo o osobi koju sam tek upoznala razmišljati je li to ‘onaj pravi’. U njemu sam vidjela nešto toplo, iskreno, dječački vragolasto, nešto što mi se jako svidjelo i što se poslije doista razvilo u veliku iskrenu ljubav.
Je li i dalje romantičan prema vama kao nekad?
Nas dvoje nastojimo odvojiti neko vrijeme kako bismo bili sami i kako bismo se mogli posvetiti jedno drugome. Mislim da su trenuci kad smo sami iznimno važni jer uz ovaj tempo života ponekad treba spustiti loptu, složiti frekvencije. Važno je povremeno se maknuti od Wi-Fija i uživati u običnim, lijepim, malim stvarima koje će nas opustiti i nasmijati, voditi iskrene nježne razgovore, večerati uz dobro vino…
Često putujete zajedno, koja putovanja i mjesta posebno pamtite?
Zaista puno putujemo, a naša je relacija Beograd, Monte Carlo, Miami. Zahvaljujući poslu imam priliku putovati po cijelom svijetu. No nikada neću zaboraviti jednu destinaciju kada smo putovali Beograd - Rim, Rim - Bali, Bali - Vijetnam, a poslije smo letjeli u Australiju gdje smo imali koncerte Stefan, ja i moj bend. Poslije Australije otišli smo na Novi Zeland, a potom na Bora Boru koja je zaista božanstvena, najljepša destinacija gdje smo dosad bili.
Svake ste godine i u Opatiji sa Sašom Popovićem. Što volite ondje i koja su vam mjesta neizostavna na Jadranu?
Obožavamo Istru i istarsku rivijeru, a Opatiju posebno. Za mene je Opatija kvarnerski Monte Carlo. Više volim putovati morem, istraživati uvale, otoke, uživati u dobroj morskoj hrani i vinima. Da, veliki smo ljubitelji hrvatskog mora. Obožavam Cres, Lošinj, Kornate pa mjesta i otoke prema jugu. Onda se, naravno, iz Hrvatske malo preselimo u Crnu Goru. Prošle godine bili smo i u Grčkoj gdje nam se jako svidjelo. To su neke naše destinacije na kojima uživamo već godinama.
Iako živite poput prave zvijezde, nije vam problem reći da vam u mladosti financijski nije bilo lako?
Moram priznati da mi je u roditeljskom domu zaista bili fantastično. Bili smo nahranjeni ljubavlju, dobrim kućnim odgojem, znali smo što je pravilno, nepravilno, ispravno, neispravno. Kada sam otišla na fakultet, prvi put u životu bila sam gladna. Nikad u roditeljskom domu nisam bila gladna, ali na fakultetu jesam. Upisala sam turizam na Prirodno-matematičkom fakultetu i studirala otprilike šest mjeseci. Pokušala sam naći posao jer nisam imala dovoljno novca ni za knjige ni za putovanja koja su tada bila česta na mom fakultetu. Često sam jela samo kruh i jogurt, a kada mi je to dosadilo, odlučila sam početi raditi. I, eto, vidite kako izgleda kada radite s profesionalcima. Radite i napravite to što napravite u svom životu.
Kako gledate na novac? Kakav je osjećaj kada zaradite svoj prvi milijun?
Novac je zaista sredstvo koje vam daje sigurnost u životu. S obzirom na razne kataklizme koje se događaju na Balkanu, zaista treba biti oprezan s novcem jer može se dogoditi da ga danas imate, a sutra nemate. Imam respekt prema toj vrsti papira, uvijek se odnosim prema novcu mudro, pogotovo kada je riječ o investicijama. Znate kako kažu - sto puta reci, jednom sijeci. Sto puta se konzultiraj, napravi analize pa jednom presijeci. No nemam osjećaj da treba skakati od sreće zato što radim i zarađujem. Nakon što ste nešto više zaradili, znate da potom treba i pametno investirati. Jer novac se zaista vrlo brzo potroši. Treba se osigurati… sebe, svoju djecu, svoju budućnost, a naročito svoju starost.
Biste li sve ovo ostvarili da uza se niste imali supruga? Koliko je važna zajednička stvaralačka i emotivna priča?
Boba je na neki način zaista ostvario sve moje želje. On je vrlo ekonomski i poslovno poduzetan pa je naš odnos jako dobar.
Emotivni smo i u isto vrijeme poslovni partneri. On je otvorio nekoliko uspješnih tvrtki. Istodobno, on je čovjek koji ne želi medijsku eksponiranost i ne želi govoriti o nekim svojim poslovnim projektima.
Pisalo se da imate kućnu pomoćnicu. Imate li ipak trenutaka kada vas uhvati manija čišćenja i kuhanja? Koje vam je omiljeno jelo koje volite pripremati?
Stvarno sam freak control što se tiče higijene, čistoće kuće, uređenja vrta, dvorišta, ali moram priznati da mi je poslije toliko godina sve to dosadilo. Dok je trajala korona, mislim da smo obojili i sredili svaki zid u kući, postavili sve na svoje mjesto, toliko se vodilo računa. Inače volim da je sve u našoj kući savršeno, da je pogled kroz prozor više nego idealan. Ali što se tiče spremanja u kući, posebnih jela i čišćenja, zaista mi je svega toga preko glave.
Sve što postane standardno i rutina ne predstavlja više nikakvo zadovoljstvo. No jako mi je važna ravnoteža. Važno je da je kuća dom, da je osjećaš svojim kutkom, da nalaziš svoj mir u njoj. Uglavnom se bavim organizacijom tko će što raditi jer ne volim baš čistiti i spremati, a pogotovo ne volim kuhati. Znam spremiti razna jela, ali kada vidim kako to rade profesionalni kuhari, izgubim čak i volju pokušati. Svatko je rođen za nešto.
Kakav odnos imate sa sinovima Viktorom i Stefanom?
Viktor i Stefan izrasli su u zaista predivne i odgovorne momke koji rade svoje poslove. Viđamo se samo onda kada su slobodni, i oni i ja.
A sa snahom Aleksandrom Prijović, suprugom vašeg posinka Filipa?
Isto je tako i s Aleksandrom i Filipom, viđamo se kada ne rade. Aleksandra ima puno koncerata, Filip je zauzet svojim poslovima pa se uglavnom vidimo kada imamo slobodne trenutke.
Date li Aleksandri pokoji zvjezdani savjet?
Što se tiče savjeta, dajem ih samo ako to netko od mene traži.
Oduvijek fantastično izgledate i prati vas reputacija žene sa sjajnim nogama. Jeste li ih ikad pomišljali osigurati?
Mislim da su to gluposti izmišljene u svjetskom jet setu kako bi se pravila fama oko toga. Možda nogometaši i mogu osigurati noge. Prije svega, nemoguće je osigurati noge, možete samo sklopiti životno osiguranje. Kad bih mogla nešto osigurati, to bi bilo moje zdravlje. I glas. Ako je to moguće, javite mi, molim vas.
Koji su vam omiljeni tretmani ljepote?
Ne mogu reći da idem na neki poseban tretman. Vodim računa o svom izgledu, kosi, koži, noktima. Pazim na prehranu i njegu koju si svaka žena može jednostavno priuštiti u svojoj kući.
A linija? Kakvu prehranu preferirate?
Ne volim jesti tešku hranu. Nisam veliki ljubitelj mesa, više volim povrće, voće i ribu. Inače volim sve vrste hrane, samo da je ja ne pripremam.
Bavite li se sportom?
Od sportova volim jogu, plivanje i šetanje u prirodi.
Imate li običaj nekad otići bez šminke u omiljeni lokalni kafić na kavu?
Vjerujte mi da se tijekom dana nikada ne šminkam. Šminkam se samo kada trebam nekamo ići. To je postala životna navika, da se samo malo glancate kada izlazite.
Svi koji vas poznaju kažu da vas krase ljubaznost i finoća u ophođenju. Uvijek ste bili takvi?
Uvijek sam prirodna i ljubazna prema ljudima koji su lijepo odgojeni i koji se lijepo i pristojno ponašaju prema meni.
Što je s najavljenom beauty linijom? Što ćete ponuditi damama?
To nešto novo što pripremamo za naše dame pojavit će se uskoro. U velikim smo pripremama pa ćete biti obaviješteni na vrijeme.
Pripremate li novi album? Neki veliki koncert?
Koncerata, gostovanja i nastupa sigurno će biti. Zasad ne radim na novim pjesmama zato što vidim da skladatelji nisu iz ove korone izišli inspirirani. Mislim da se ništa posebno kreativno i lijepo nije pojavilo na našem glazbenom nebu.
Čemu se veselite ovog ljeta?
Dobila sam velike nagrade i životna priznanja pa mislim kako je vrijeme da poslije toliko godina procesuiram neke radosti te da ih pokušam zadržati, da me čine zadovoljnom i sretnom što dulje.