'ONA ME NADOPUNJUJE U STVARIMA U KOJIMA JA NISAM TOLIKO DOBAR': Roko Vušković za Story.hr o ljubavi i povratku kući

Mladi glazbenik Roko Vušković prije nekoliko se godina predstavio domaćoj glazbenoj sceni, a sada je kratko s nama porazgovarao povodom objavljivanja svog novog singla.

Instagram

Prije nekoliko si dana izbacio svoju novu pjesmu 'Nema sile te'. Ljubavna je, ali ritam zove na ljeto. Je li bila zamišljena za tople, ljetne noći?

'Nema sile te' svakako je pjesma koja vruće, ljetne noći čini još ljepšima. Nismo imali u planu da izlazak pjesme baš bude na ljeto, ali kada smo preslušali sve pjesme koje smo snimili, nekako se ona isticala svojim plesnim ritmom i ležernom atmosferom - sve ono što nam treba preko ljeta.'

Roko Vušković - Nema sile te  YouTube

Je li ona bila uvod za nadolazeće svirke? Kakvi su planovi za sljedeće mjesece? Hoće li više biti radni ili opušteni?

'Moja ljetovanja uvijek su kombinacija rada i odmora tako da će i ovoga ljeta moja baza biti Brač, točnije mjesto Sutivan, rodno mjesto moga tate. Svaki tjedan imam nastup ili dva po cijeloj obali pa mi je to najbolji omjer kvalitetnog odmora i posla.'

Živiš u Samoboru, ali inače si s Brača. Nedostaje li ti rodno more i imaš li, u nekom trenutku, u planu povratak?

'Samobor je zaista moj dom. Tamo se osjećam najbolje, jako volim taj grad i ljude u njemu. Sutivan definitivno čini veliki dio mog života i ne mogu zamisliti godinu da ne dođem barem nekoliko puta. Vjerujem da će me pod stare dane more više zvati i da će neka jednostavnija verzija života kakva i je na otoku biti moja dnevna rutina. Ipak, more i takav život nikada ne mogu otići iz srca.'

I tvoja je djevojka glazbenica. Je li to ono što vas je primarno spojilo?

'Nina je iznimno talentirana za mnogo više stvari nego ja pa tako i u glazbi. :) Leže joj klasična glazba, mjuzikl, ples... Ima puno širi spektar i tako nadopunjuje stvari u kojima ja nisam toliko dobar. Glazba je svakako jedna od stvari koja nas povezuje, ali ipak su ljubav i međusobno razumijevanje na prvom mjestu.'

Školovani si glazbenik i predaješ u školi. Kako to usklađuješ s privatnim ambicijama i koji je najteži dio učiteljskog posla?

'Rad s djecom je čista energija i kada radiš individualnu nastavu to je stvarno više igra nego posao. Kroz djecu vidiš koliko znaš, ali i koliko ne znaš. Stalno učiš i stalno provjeravaš svoje znanje i vještine. Uz kombinaciju svih tih poslova, privatnog vremena ostane malo, ali ga pokušavam iskoristiti na najbolji mogući način. Na kraju krajeva, za uspješnu karijeru kao i život, balans između toga svega je, za mene, ključ.'

Ove si godine sudjelovao na Dori, vjerujem da si popratio i Eurosong. Što misliš o današnjim glazbenim trendovima te, s obzirom na njih, bi li se ponovno prijavio?

'Dora je za mene bila jedno jako lijepo iskustvo iako nisam tip izvođača koji ide u smjeru natjecatelja za Eurosong. Eurosong već godinama je sve više performans, a sve manje glazbeno natjecanje, što nije nekako moj ukus. Dora je prilika mladim izvođačima da se predstave široj publici i da ljudima skrene pogled na neke talente koji godinama naporno rade, a nisu imali priliku da ih netko prepozna. 

Trendovi su za mene u redu, ali isto tako već dugi niz godina se nije pojavio trend koji je ostao. Od rock 'n' rolla 70-ih, 80-ih do hip hopa i popa 90-ih i 2000-ih nisam osjetio neki glazbeni stil ili trend koji je promijenio svijet. Upravo je zato moje uvjerenje da uvijek treba biti svoj i pokušati biti sebi dostojan u stilu u kojem se nalaziš. Trendovi su stvarno prolazni i treba njegovati svoju unikatnost kakva god da je jer najveći umjetnici koje cijenim i koji su trajali desetljećima su upravo ti kojima prepoznaješ glas ili melodiju pjesme u prve tri sekunde.'