LJUBAVLJU PROTIV PREDRASUDA I LICEMJERSTVA: Vicko i Stiven su mladi, uspješni i ludo zaljubljeni

Poduzetnici i prije svega frajeri, Stiven Razmilić i Vicko Lazo za Story govore o svojoj inspirativnoj ljubavnoj priči i poslovnim projektima u kojima su pronašli sreću.

Privatna fotografija

Uvijek su inspirativne sretne ljubavne priče, a još kad su izvan okvira tradicionalnih društveno-socioloških standarda, izazivaju posebno zanimanje. Ovaj put Story ekskluzivno donosi romansu mladog i poduzetnog gay para - Stivena Razmilića i Vicka Laza koji su nam ispričali svoju priču kako bi motivirali i druge da bez traume prihvate svoju prirodu te kako bi pomogli u rušenju predrasuda prema LGBT populaciji. Time su pokazali kako se i u Hrvatskoj bez opterećenja što selo misli može uživati u privatnom životu i ostvariti poslovni uspjeh.

Ispovijest počinjemo s 32-godišnjim Bračaninom Stivenom koji je u modnim krugovima bio poznat i kao traženi maneken i mister. Prisjetio se tog razdoblja i desetogodišnjeg života u Zagrebu.

Story Press 

- Ako me pitate za život u metropoli i pod svjetlima reflektora u kontekstu modelinga, ne prisjećam ga se s radošću. Pogotovo kad razmišljam o raznim situacijama u koje sam se dovodio, čini mi se kao da je to bilo u nekom prošlom životu ili kao da je to bila neka druga osoba. Mislim da zrelost tridesetih sada vodi glavnu riječ, nakon svih loših trenutaka u prošlosti. Definitivno sam bio na pogrešnom putu, sto grijeha u minuti - započeo je Stiven, napomenuvši da sve te manje lijepe trenutke u velegradu ne bi mijenjao jer su mu pomogli da postane osoba kakva je danas. A to je u njemu ponovno pobudilo romantičnu crtu i ljubav prema konjima pa se vratio u rodni Supetar i otvorio ranč (projekt Wild Brač), čime je upotpunio turističku ponudu otoka.

- Konji su definitivno ono što me pokreće i za što živim od najranijeg djetinjstva, kad sam od roditelja na dar dobio svog prvog plemenitog ljubimca. I uvijek sam maštao o tome da jednog dana imam ovo što sad živim te da po cijele dane budem posvećen tom suživotu - objasnio je svoju odluku o povratku prirodi. No povratak u rodni kraj imao je širi psihološki aspekt.

Privatna fotografija 

 - Na Brač sam se odlučio vratiti kad mi je život u Zagrebu postao dosadan i monoton te kad sam uvidio da se ne trebam skrivati u velikom gradu zbog svoje seksualnosti, daleko od svojih istinskih prijatelja iz djetinjstva i obitelji. U svemu tome pomogli su mi ljudi koji su mi bili najveća životna lekcija, u smislu da ne treba svakom vjerovati. Priznajem, u tom trenutku ni ja nisam bio ništa bolji od pojedinaca u svom lažnom životu, u skrivanju i laganju samom sebi i svima oko sebe - otkriva.

Kaže da su njegovi roditelji i sestra prvi doznali za njegovu homoseksualnost koja mu isprva nije predstavljala problem, ali u počecima te spoznaje, priznaje, sramio se otvoreno govoriti o tome.

- Više nemam osjećaj srama, naprotiv, ravnopravnosti u smislu da nisam ništa drukčiji od bilo koje druge osobe koja živi iskreno i onako kako želi. A majku bih izdvojio kao najveći oslonac u svim usponima i padovima. Ona je žena, majka, kraljica u svakom smislu te riječi. Uvijek ću joj biti zahvalan što je bila uz mene kad god je trebalo - iskren je.

Svjestan je da mu je, s obzirom na podršku najvažnijih ljudi, lakše govoriti o ovoj delikatnoj temi, iako je imao dvojbe i strahove, a upozorio je i na licemjerno društvo.

Privatna fotografija 

- Puno je hipokrizije oko nas, nismo baš najispravniji. Razumijem da neki vode dvostruki život jer nemaju podršku prijatelja i obitelji. Mislim da će još puno vremena proći dok ljudi na homoseksualnost ne budu gledali s gađenjem ili podsmijehom. Ali shvatio sam koliko je iskrenost oslobađajuća i koliko olakšava život - tvrdi simpatični brački poduzetnik čiji je život uljepšala i ljubavna veza s 25-godišnjim Dubrovčaninom.

- Kod Vicka me na prvu osvojilo to što ne vodi lažan život i ne predstavlja se kao netko tko zapravo nije jer znam koliko treba hrabrosti i stabilnosti za tako nešto u maloj sredini. Odmah sam znao da takvu osobu želim pokraj sebe - otkriva.

Dodaje da su u vezi pola godine, ali ima osjećaj da su puno dulje jer je Vicko jako povezan s njegovom obitelji i prijateljima. Kako je Lazo suvlasnik Milka, nedavno otvorenog prvog gay bara u Dubrovniku, njegov dečko došao je na otvorenje. No najviše se viđaju na Braču jer se Stiven najviše brine o životinjama.

Foto ADRIA 

Mladi ugostitelj otkrio nam je zbog čega je njegov dragi odmah bio posebniji u njegovim očima: 'Ne znam gdje započeti. Stiven je moja prva ljubav, prvi dečko. Osvojile su me njegova iskrenost i hrabrost. Vrijedna je osoba, odan svome poslu i radi ono u čemu uživa. Našli smo se u svim područjima i lijepo nam. Predivan je osjećaj biti iskreno voljen.'

Osim toga, ispričao nam je i kada je osvijestio da je gay te kakav je Dubrovnik po tom pitanju.

- Za svoju seksualnu orijentaciju znao sam oduvijek, no prihvatio sam je tek krajem srednje škole. Otada je nisam tajio i moram reći da nisam imao negativnih iskustava. Svi su prihvatili to što jesam. Uostalom, Dubrovnik je oduvijek bio gay friendly destinacija. Smatram da su se vremena promijenila i da ova tema više nije toliki tabu. Važno je imati svoj stav i poštovati ostale - tvrdi Lazo koji priznaje da su mu raniji podrugljivi komentari na račun homoseksualnosti više smetali, a danas se i ne obazire. Smatra da bi svi trebali biti senzibiliziraniji, tolerantniji i obazriviji prema raznim ranjivim skupinama u društvu. Kao poseban trenutak sa Stivenom pamti prvi posjet Vidovoj gori, a nakon ljeta planiraju putovanje u tople krajeve.

- Sezona je, posao nam super ide pa smo spremni žrtvovati se i odraditi nekoliko mjeseci odvojeno kako bismo zajedno uživali cijelu zimu - ističe.

Trenutačno je najviše zaokupljen poslovanjem Milka.

- Jednom svjetskom gradu kao što je Dubrovnik gay bar je bio prijeko potreban. Kao član LGBTQ+ zajednice želio sam otvoriti mjesto gdje će se svi moći osjećati sigurno i gdje će se lijepo provesti! Reakcije su bile pozitivne pa smo dokazali da smo trebali uzeti puno veći prostor od sadašnjeg! Dolaze nam gosti iz cijeloga svijeta, ponajviše Amerikanci, Britanci, Australci, Nijemci, Francuzi - objasnio je Vicko te za kraj poručio:

- Život je jako kratak da bismo ga živjeli u laži i nesreći. Ljudi pričaju i uvijek će pričati. Treba staviti sebe i svoju sreću na prvo mjesto i živjeti punim plućima.