Poznata domaća televizijska i radijska voditeljica Tatjana Jurić u srpnju se pratiteljima na Instagramu javila iz bolničkog kreveta. Naime, već 23 godine Tatjana živi s diskus hernijom koja joj je donedavno otežavala život.
'Samo da vam kažem, trči se već večeras od maksimirskog Sokola s početkom u 8 sati. [ovo je šala, naravno!] Ja moždaaa malo zakasnim, zadržala me divna ekipa Neurokirurgije na Rebru. Živjeli 'blokatori' (nazovimo ih tako da ne odemo u medicinsku terminologiju) koje su mi prekjučer ubrizgali i hvala dr. Đuriću i ekipi s Rebra, kao i ekipi u Sv. Katarini; nakon nekoliko mjeseci umanjiti bolove prava je milina! Mali je ovo korak za moju #discusherniju, veliki za mene! Što i kako dalje, vidjet ćemo, sad mirovanje i lagano vježbanje. Hvala svima na porukama, sve je ok! #nemalabavo', napisala je krajem srpnja.
Zatim je prije dva tjedna pokazala kako napreduje oporavak snimkom iz bazena u dragom joj Skradinu. 'Što radim po cijele dane? Pokušavam izbjeć operaciju', kratko je napisala.
Ipak je bilo neizbježno
Zatim je u najnovijoj objavi otkrila da se ipak odlučila za važan korak ka boljem zdravlju - otišla je na operaciju.
'Nisam se lako odlučila na ovaj zahvat, a sad si mislim što sam čekala! Popodne operacija, sutradan sam iz bolnice išetala bez bolova, uspravna i na svojim nogama. Doslovno! Na leđima imam tri mala šava, ništa, ali ništa me više ne boli, a tko se s diskus hernijom susreo zna o kakvim je ovdje bolovima riječ. Dr. Rotim, dr. Sajko i cijeloj ekipi -HVALA VAM!
Ovo nije plaćena objava, ali vidim prema vašim porukama ovih tjedana, mnogima će informacije biti korisne! Pune 23 godine živim s diskus hernijom. Od povrede još u srednjoj školi. Znam sve fore kako si pomoći, što smijem, što ne. U srednjoj sam na maturalac išla tako da su mi na podu autobusa napravili improvizirani ležaj. Moj prvi susret s hernijom, akutno stanje.
Vježbom i terapijom, operacija nije bila potrebna, ali tegobe mi u ova dva desetljeća ustvari nikada nisu u potpunosti prestale. Otkad znam za sebe, svjesna sam postojanja svoje desne noge. Povremeno trne sve do malog prsta, boli, steže donji dio leđa. Kad kišem, nogu dižem i stišćem o prsa da manje boli; kad mi nešto padne, isto podižem nogom, ne sagibam se.
Kad god negdje dođem, pa sjednem, dižem jednu nogu na stolac, kao na ovoj fotografiji, pa uvijek objašnjavam da nisam nepristojna, boli me, ne mogu drukčije sjediti. Bolje je kad sam u treningu, ali u ozbiljnom treningu, kad i ako s vježbanjem posustanem, bol se s vremenom pojačava. Već i sve to šteti samom živcu, noga slabi, cirkulacija loša, mišići propadaju. O tome što je i kako tijelo kompenziralo, pa kako danas izgleda moja postura, bolje da šutim. Da skratim, 23 godine živim s diskus hernijom. Dosta je. S discus hernijom se da živjeti, ali kvaliteta života je bitna! Ako dugotrajno nema poboljšanja, a osobito ako opet dođe do akutnog stanja i pogoršanja koje se ne smanjuje, od operacije ne treba zazirati, danas su to u mnogočemu poštedni zahvati. Minimalno invazivni zahvati, ne trgaju tkivo, idu direktno. I da ne bi bilo zabune, s operacijom ili bez, bez vježbanja ništa! Trening, vježbanje, disciplina! A sad me ispričajte, mirovanje, fizikalna mi slijedi, pa danas i ozbiljan trening', napisala je.
Više fotografija Tatjane Jurić pogledajte u galeriji.