Povodom Majčina dana, voditeljica Tatjana Jurićpodijelila je s nama najdublje emocije i najljepša sjećanja koje ju vežu za majku Dragicu, koja je nažalost preminula od duge i teške borbe s Alzheimerovom bolesti.
Na pitanje što za nju znači riječ mama, Tatjana je bila precizna.
'Snaga. Ako bih jednom jedinom riječju morala opisati svoju Mamu, ili majke općenito, bila bi to snaga. Snaga žene koja skrbi, koja brine, osjeća i koja ti uvijek i zauvijek drži leđa. A snagu majke, uvijek spoznaš tek s protokom vremena, sa sazrijevanjem, a osobito, čini mi se, kad majke pored tebe više nema. Nema je, ali zauvijek ostaje dio tebe i to nisu samo obične riječi. Žrtva koju majke, žene podnose svakim danom, kako život ide, postajemo sve svjesniji. I kad pišem o svojoj Mami, uvijek riječ Mama pišem velikim M. Mama s velikim M.'
Nije nikada posebno obilježavala Majčin dan, a otkrila je i zašto,
'Ne treba mi Majčin dan da se sjetim svoje Mame. Ona je uvijek sa mnom. Čujem je u načinu na koji se sama ophodim u životu, čujem je u načinu svoga razmišljanja, u svom smijehu, u načinu na koji nabacujem fore. Uistinu sam kćerka svoje Mame i ponosna sam na to. Kako vrijeme ide, sve više i više', rekla je voditeljica.
'Ajoooj, za to nemate dovoljno papira', odgovorila je kada smo je pitali za najljepšu uspomenu koju pamti s majkom i nastavila:
'Od najranijeg djetinjstva do posljednjih trenutaka s Mamom, zanimljivo mi je kako se danas prisjećam i nekih uspomena o kojima dugo nisam razmišljala, koje sam kao naizgled zaboravila. A sve ti se vrati! I ostaje. Dapače, neke od naših najtežih trenutaka, kada je bolest već uzela maha, danas pamtim kao najljepše uspomene. Naš mali svijet i način na koji smo se nosile s Alzheimerom, savjeti koje mi je davala, njezino mudro, jako-žensko shvaćanje i objašnjavanje stvari... Toliko je toga što je u sjećanju dio svakog mog dana. I znam da će tako i ostati.'
Doživjela je teške trenutke tijekom njezine bolesti, ali bez razmišljanja ponovno bi prošla kroz tu borbu.
'Nikada nisam svoju Mamu povezivala s njezinom bolešću. Od samih početaka jasno sam znala tko je i što moja Mama, a što su oni trenuci kada pojedina njezina reakcija ima izvorište u njezinoj bolesti. I što god da se događalo, to me nije pogađalo, jasno sam znala razdvojiti te dvije stvari. Da danas treba sve ispočetka, opet bih. Imati majku pored sebe, neizmjerno je bogatstvo!', iskrena je bila Tatjana.
Kako se kroz život nositi s gubitkom majke?
'Dan po dan, nije nam ostavljen izbor kada je to u pitanju. Vrednovati vrijeme koje smo imali zajedno. Mislim da nikad uistinu ne osvijestimo da onih koji su otišli više nema pored nas. Uvijek ih negdje iščekujemo. To je prirodno. Prirodno je pomalo ne biti svjestan da ih uistinu nema. Jer, tad jedan, jedini trenutak kad osvijestiš da ti se vratiti više neće... E, upravo je u te trenutke utakana sva tuga gubitka. No, kako reći da ih nema kad su tako sveprisutni. Tu su nam oni. U svakom našem danu!'
