Domaća modna agentica Tihana Harapin Zalepugin u studenom je 2022. godine ostala bez supruga, legendarnog televizijskog urednika i voditelja Sašu Zalepugina.
Do sada je urna bila kod nje kod kuće, a sada je za 24 sata otkrila da ju je danas položila.
'Danas sam položila urnu. Čekala sam neke pozive koji nisu došli pa sam sama to lijepo riješila. Jedva sam se odvojila od Saše. Ah, kako sam? Moram ići dalje. Moram proživjeti ono što mi je namijenjeno i biti na neki način nastavak naše veze i braka. Želim da on bude ponosan na mene i sve što napravim. Ako me gleda odnekud želim da je sretan, zadovoljan i ponosan kako nastavljam život', rekla je za 24 sata.
Objavila je i fotografiju na Facebooku gdje je pokazala Sašino posljednje počivalište. 'Naš zauvijek dom', napisala je Tihana.
Još početkom godine, Tihana je otkrila kako svoga Sašu još nije pokopala pa je za Jutarnji otkrila gdje je držala njegovu urnu.
'Urnu držim doma, na njegovom radnom stolu. Uz nju su telegrami sućuti, od Plenkovića i Jandrokovića do nepoznatih ljudi', rekla je pa dodala da je shvatila da Saše više nema tek uoči Nove godine.
'Mjesec dana nakon što je otišao, mjesec dana nakon što smo se od njega oprostili na Mirogoju. Htjela sam si, naime, za Silvestrovo kupiti malo odojka, onako, čisto simbolično. I dok sam stajala u redu u mesnici, razmišljala sam koliko da uzmem. Oko mene su bili sretni ljudi, koji su kupovali dva ili tri kilograma. Bilo je i onih koji su tražili i cijelu polovicu, za svoju veliku obitelj. A onda sam ja došla na red i mesaru rekla: 'Ja bih, znate, samo malo, za jednu osobu'. Mesar me u čudu pogledao, a ja sam mu, pravdajući se, kazala: 'Čujte, ja sam sama'. U tom sam trenutku spoznala da sam doista sama i suze su mi počele teći', rekla je tada.
Inače, krajem godine Tihana je ekskluzivno za Story progovorila o teškoj životnoj situaciji.
'Nikako ne želim biti nametljiva sa svojom tugom, svjesna sam okruženja koje gotovo svaki dan nekome oduzme osobu koju su neizmjerno voljeli i bez koje im život postaje besmislen, težak i bolan. Uostalom, i sama sam prije više od 40 godina ostala bez oba roditelja - sama, bez onih uz koje se uvijek osjećamo sigurno i zaštićeno. Davno sam prestala biti nečije dijete te u život krenula odlučno i hrabro da ga učinim podnošljivim, čak lijepim. Dogodio mi se Saša.
Naš susret i našu priču neću ponavljati. Jedna osoba mi je napisala: 'Vaša bezvremenska ljubav ublažit će bol. Budi hrabra i jaka žena koju je ON toliko volio i na koju je bio toliko ponosan'. Dužnost mi je poslušati takve savjete i zaista biti ponos mom Saši. Prije nekoliko godina, nakon operacije, rekao mi je: 'Znaj da sam se uz tebe osjećao jako sigurno!'. Da, prevrnula bih sve moguće i nemoguće veze da mu ugodim i oporavak učinim što lakšim. Tako sam se ponašala i sada, tijekom sedam tjedana njegova boravka u bolnici i neizmjerno hvala svima koji su me slušali, koji su mi pomogli i omogućili tretman koji je zaslužio.
A otkrila je tada i koje joj je najdraže zajedničko sjećanje.
'Jedan trenutak njegove pažljivosti nikad neću zaboraviti - pošli smo na prvu vožnju mojim novim autom i on je vrlo diskretno stavio CD iz kojeg se čuo glas Ray Charlesa i pjesma 'Only You'. Bez mnogo riječi i bez velikih gesta rekao mi je sve. Naš život prepun je takvih sitnih pažnji koje govore mnogo više od, primjerice, dijamantnog prstena ili skupog cvjetnog aranžmana. Njegovali smo svoju ljubav svakodnevnim sitnicama i ugađali jedno drugome maksimalno koliko smo mogli', zaključila je tada.