Dostojanstveno, emotivno i s ljubavlju koja se osjeti u svakom slogu, modna agentica Tihana Harapin Zalepugin govori o svom suprugu, legendarnom televizijskom uredniku i voditelju Saši Zalepuginu koji je preminuo 25. studenoga.
Ne krije koliko joj je teško nakon gubitka životnog partnera i srodne duše s kojom ju je, kako je jednom rekla, svemir spojio 1988. godine, ali napominje kako zna da nije jedina koja se morala suočiti s takvim gubitkom.
U čemu pronalazi snagu u ovim teškim trenucima, koliko joj znače lijepe riječi utjehe koje joj šalju znani i neznani ljudi te kako joj je Saša jednom pjesmom Raya Charlesa, bez izgovorene riječi, rekao sve što prema njoj osjeća, otkrila nam je u intervjuu.
Što vam daje snagu u ovim trenucima?
Nikako ne želim biti nametljiva sa svojom tugom, svjesna sam okruženja koje gotovo svaki dan nekome oduzme osobu koju su neizmjerno voljeli i bez koje im život postaje besmislen, težak i bolan. Uostalom, i sama sam prije više od 40 godina ostala bez oba roditelja - sama, bez onih uz koje se uvijek osjećamo sigurno i zaštićeno. Davno sam prestala biti nečije dijete te u život krenula odlučno i hrabro da ga učinim podnošljivim, čak lijepim. Dogodio mi se Saša. Naš susret i našu priču neću ponavljati. Jedna osoba mi je napisala: “Vaša bezvremenska ljubav ublažit će bol. Budi hrabra i jaka žena koju je ON toliko volio i na koju je bio toliko ponosan.” Dužnost mi je poslušati takve savjete i zaista biti ponos mom Saši. Prije nekoliko godina, nakon operacije, rekao mi je: “Znaj da sam se uz tebe osjećao jako sigurno!” Da, prevrnula bih sve moguće i nemoguće veze da mu ugodim i oporavak učinim što lakšim. Tako sam se ponašala i sada, tijekom sedam tjedana njegova boravka u bolnici i neizmjerno hvala svima koji su me slušali, koji su mi pomogli i omogućili tretman koji je zaslužio.
Koliko vam pomažu sve lijepe riječi, anegdote koje su o Saši podijelili ljudi?
“Nemoj umrijeti sa svojim voljenim” jedna je od brojnih rečenica koje mi ovih dana stižu od poznatih i nepoznatih, bliskih i možda dalekih osoba, ali svakako ljudi koji razumiju i koji mi nastoje pokazati put opstanka. Moram živjeti svoj život onako kako je najbolje za mene, za one koji me trebaju, za njega koji me sigurno negdje promatra i daje snagu da budem osoba koju je odabrao i volio. Poruke i riječi podrške dobivam od toliko divnih osoba da jednostavno ne smijem klonuti. Brzojave sućuti poslali su i premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević... Hvala im. Sašina širina i veličina osjeća se na svakom koraku, na ulici, u tramvaju. To drago i skromno biće ostavilo je duboki trag u mnogim srcima i obiteljima. “Sašinim odlaskom osiromašeni smo i za jedan dio vlastitog života i vlastite povijesti”, rečenica je koja govori sve.
Saša je bio jedno od omiljenih televizijskih lica, generacije su ga znale i voljele zbog emisija koje je vodio. Kakav je bio iza kamera, kada ste bili sami?
Saša je iza kamere bio jednostavan, vrlo skroman, dobar i odan čovjek. Imali smo svoj mali svijet i način komunikacije koji možda drugi ne bi razumjeli. Gotovo iste stvari smo voljeli, iste gluposti primjenjivali i iste bitke vodili u želji da promijenimo svijet. Na kraju bi obično sve primjedbe ostale unutar naša četiri zida, ali uživali smo u svojim sličnim pogledima na mnoge životne situacije.
Što biste željeli da se zna o Saši a da javnosti možda nije poznato?
Njegove glumačke sposobnosti omogućile su mu da priča viceve na autentičan način, a posebno se u tome nadmetao sa Zoricom Kondžom i bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Svaki susret počeli su sa: “A znaš onoga, jesi čuo ovo?”
Rekli ste da će vam njegova skromnost, plemenitost i dobrota ostati putokaz u životu. Koliki vam je vodič bio u privatnom, ali i poslovnom životu?
Ne bih rekla da mi je bio vodič, jer sam mnoge bitke i odluke morala donositi sama. No imao je beskrajno razumijevanje za moje poteze i bio mi je uvijek, ali uvijek golema podrška. Vjerovao je u moje procjene, a ja sam uz njega hrabrije kročila u nove izazove. Vrlo bi mi blago dao do znanja kada nešto ide u pogrešnom smjeru pa bi moja Djevica temeljitije proanalizirala i uskladila naša razmišljanja.
Koja su vam najdraža zajednička sjećanja?
Jedan trenutak njegove pažljivosti nikad neću zaboraviti - pošli smo na prvu vožnju mojim novim autom i on je vrlo diskretno stavio CD iz kojeg se čuo glas Ray Charlesa i pjesma ‘Only You’. Bez mnogo riječi i bez velikih gesta rekao mi je sve. Naš život prepun je takvih sitnih pažnji koje govore mnogo više od, primjerice, dijamantnog prstena ili skupog cvjetnog aranžmana. Njegovali smo svoju ljubav svakodnevnim sitnicama i ugađali jedno drugome maksimalno koliko smo mogli.
Trenutak po trenutak, usponi, padovi... život mora ići dalje. Kako se nosite sa svime što ovakav veliki gubitak nosi?
Kako sada dalje? Kako preživjeti sa sjećanjima i biti svjesna da je to zaista prošlost? Toliko toga nema nikad više! Kako objasniti našoj maloj čivavi Mini da on nikada više neće otvoriti vrata pred kojima ga ona još uporno čeka? Eto, pitam se i tuga postaje još veća, a praznina sve dublja. Ali molim vas pustite me da vjerujem u naš ponovni susret negdje gore u Svemiru, pustite me da vjerujem kako je ON tu uz mene, pustite me da vjerujem kako me čuva i neće dopustiti da klonem. U ime ljubavi koja ostaje zauvijek u mom srcu, još jednom hvala ti što si me čekao da se oprostimo i hvala što si moj štit u ovom ponekad okrutnom okruženju.
Vaša ljubav trajala je desetljećima, kako se naviknuti na samoću?
Ponavljam - nisam jedina koja pati, koja je ostala bez voljenog bića. Okruženi smo svakodnevnim patnjama, ali i radostima. Moram promatrati život s obje strane te se pridružiti onima koji me u određenom trenutku podnose i trenutku u kojem se trenutačno uspijevam snalaziti. Pa i blagdanska obilježja, kojima obiluje Zagreb ovih dana, nastojim proživjeti s blagom radošću jer su i ljudi oko mene ispunjeni srećom i nadom. Kada osjetim da ne mogu i da moje lice odaje bolnu istinu - povučem se i odem.
Na koga se možete osloniti, tko je uvijek uz vas?
Moram se okrenuti onima koji su tu, koji me trebaju i bez čije pomoći sigurno ne bi mogla nastaviti svoj put. Slađana, Lori, Ivana, Hata, Ksenija i mnoga, mnoga druga imena - moje modelice - stalno su uz mene porukama ili pozivima. Nisam sama. Imam svoju obitelj brižnih i odanih i hvala im na svakoj misli ili riječi kojom me obasipaju svakog dana. Mnogo lica koja su došla na Sašin ispraćaj dokazuju ljubav i poštovanje koju osjećaju prema nama kao paru, prema meni koja još ostajem ovdje.
Jeste li u ovom razdoblju imali pomoć u poslu i vođenju uspješne modne agencije Talia Model?
Radim i agencija funkcionira. Tako će i ostati. Ne tražim zamjenu niti bilo kakvu pomoć u tom smislu. I djevojke i klijenti moraju znati da sam tu i da se, kao i uvijek, mogu osloniti na moju akciju. Da, to mi jako pomaže i održava me na površini. Nisam i neću potonuti.
