'Mslim li da je Cate Blanchett najspektakularnije stvorenje koje je ikada hodalo planetom? Da, mislim!', svoje osjećaje ne krije glumac Russell Crowe o kolegici koja oduševljava glumačkim kreacijama, otvorenošću kojom govori o svim temama, ali i iznimnim modnim stilom. Da je jedna od najboljih u svome zanatu, svjedoče brojne nagrade, a nakon što je prije desetak dana osvojila Zlatni globus i nagradu Critics' Choice, svi se slažu da joj se smiješi i novi Oscar.
Hvaljena je njezina izvedba Lydije Tár u psihološkoj drami 'Tár' koji se može pogledati i u domaćim kinima. Glumi jednog od najvećih živućih dirigenata današnjice te prvu ženu na čelu velikog njemačkog orkestra, ali u medije uskoro počinju izlaziti uznemirujuća svjedočanstva da je zlostavljala mlade glazbenice...
'Ovo je meditacija o moći. Moć nema spol. Lik je potpuna fikcija. Gledala sam razne dirigente, ali i pisce, umjetnike i glazbenike svih žanrova. Bez obzira na spol, moć je kvareća snaga koja utječe na sve nas', rekla je braneći se od optužbi cijenjene dirigentice Martin Alsop koja ju je optužila da je snimila film koji je protiv žena. Ulogu je prihvatila čim je pročitala scenarij i ponovno cijelu sebe unijela u izvedbu. A ova glumica za koju je Meryl Streep rekla da bi voljela da je upravo Cate glumi takva je u svakom projektu. Kolege je jednostavno obožavaju i Hugo Weaving opisao ju je kao 'nevjerojatno intuitivnu, iznimno inteligentnu, fizički slobodnu, razigranu ženu koja čvrsto stoji na zemlji i jednostavno je predivna'.
Rođena je 14. svibnja 1969. godine u Melbourneu, u kojem je njezin otac, Amerikanac Robert DeWitt Blanchett Jr. završio igrom slučaja. Bio je viši časnik u američkoj mornarici i služio je na brodu USS Arneb koji se pokvario kod Antarktike. Usmjerili su ih u luku Melbourne, dom učiteljice June Gamble koja je s prijateljicama pozvala časnike na ples kako bi skratili vrijeme čekanja. Upoznala je Roberta, plesali su cijelu večer i nastavili se viđati iduća dva tjedna, koliko je brod bio na popravku. Iduće tri godine slali su si pisma, a tada se Robert odlučio preseliti u Australiju. Vjenčali su se i postali roditelji troje djece - Cate, Genevieve i Boba. No ubrzo je, nakon što je Robert u dobi od 32 godine pretrpio prvi srčani udar, počelo vrijeme nesigurnosti.
'Bila sam jako mala, možda sam imala 18 mjeseci. On je bio u krevetu i sjećam se da sam ga gledala kako leži. To nije moje jedino sjećanje na njega, ali teško je reći što su sjećanja kada izgubite roditelja. Ne znaš sjećaš li se stvari i događaja zato što ti ih je netko opisao, zato što si vidio neku fotografiju ili ih se uistinu sjećaš. Čudno je to', rekla je, a otac je preminuo kada je imala deset godina.
'Kada bih se s nekim pozdravljala, nisam ih htjela poljubiti na odlasku. Svirala sam klavir, tata mi je mahnuo i nisam mu dala poljubac na odlasku, to je bio posljednji put da sam ga vidjela. Nakon toga sljedećih pet godina svakog sam člana obitelji opsesivno ljubila na odlasku pa samo išla do trgovine kupiti mlijeko. Morala sam to napraviti za slučaj da se nešto dogodi. Kad ste dijete, nekako se priviknete na to da vam je preminuo roditelj. Mislim da je puno teže izgubiti roditelja kada ste stariji jer se morate suočiti s vlastitom smrtnošću, a kao dijete nemate baš razrađen taj koncept. Kada sam imala 11 godina, nedugo nakon njegove smrti, ležala sam na stražnjem sjedalu automobila. Bila je noć, nekamo smo putovali, gledala sam zvijezde kroz prozor i pomislila: 'Ne idem nikamo. To je to. Nema se kamo ići'. U tom trenutku bila sam prestravljena, ali napadaj panike brzo je prošao i nakon toga više nisam paničarila ', rekla je glumica i dodala kako se uvijek rastuži kada pomisli da njezin otac nikada nije upoznao njezinu djecu.
Nakon očeve smrti bili su u teškoj materijalnoj situaciji i majka je morala raditi dva posla kako bi prehranila obitelj.
'Nisu mi nepoznate teškoće koje sa sobom nosi financijska borba. Nisam odrastala u izobilju, a moja obitelj dobro poznaje onaj osjećaj kada se pitate: 'Bože, odakle ćemo sada namaknuti novac?'. Mami je bilo važno da sva njezina djeca imaju dobro obrazovanje, stoga je otišla raditi i za nas odvajala zarađeni novac. I zaduživala se kako bi nam to omogućila. Ne želim zlorabiti izazove s kojima se suočavala moja majka, samo želim reći da znam o čemu ljudi govore kada spominju financijske teškoće', opisala je.
Kako bi olakšala njezinoj majci, doselila im se baka, što je oduševilo plavokosu djevojčicu.
'Osjećam nevjerojatno poštovanje prema mami koja je sa 39 godina sama odgajala troje djece. Živjeli smo s bakom i to je bilo kućanstvo jakih žena. Jadan moj brat sa svima nama. Bilo je divno odrastati s njima, ali to me nije spriječilo da budem buntovna tinejdžerica. Uvijek sam negdje u prikrajku čula majčin glas i on me spriječio da ipak ne prijeđem granice', opisala je Cate i dodala kako joj je majka usadila važnost samopoštovanja.
Podupirala je i njezinu želju da pronađe honoraran posao pa se sa 14 godina zaposlila u domu za starije i nemoćne. 'Lagala sam o svojim godinama jer sam zakonski bila premlada da bih mogla raditi. Odlazila bih onamo poslije nastave. Kuhar bi skuhao hranu, a ja bih je podgrijala i poslužila. Sjela bih i razgovarala s pacijentima, a zatim bih sve počistila, oprala i otišla kući. Zapravo sam voljela taj posao. Volim starije ljude', rekla je, a korisnici doma podupirali su sva njezina modna eksperimentiranja. 'U školi sam se odijevala poput dečka. Obožavala sam nositi kravate, košulje i neprestano sam bila u odijelima. Annie Lennox je moja heroina. Prošla sam i goth i punk fazu, a čak sam i obrijala glavu. Tada sam imala 15 godina i to je svima bilo šokantno. U staračkom domu su mi čak zaprijetili da ću zbog toga dobiti otkaz. No obožavale su me starice koje su tamo bile. Velik dio mladosti provela sam okružena starijim osobama. Možda je to bio moj podsvjesni izbor jer me oduvijek fascinirao taj put kroz život. Možda će zvučati morbidno, ali mislim da je korisno biti okružen ljudima koji su praktički pri kraju života jer počneš zdravo gledati na smrt', opisala je Cate.
Nakon srednje škole upisala se na Sveučilište u Melbourneu, gdje je studirala ekonomiju i povijest umjetnost. No nakon prve godine uzela je predah i putovala svijetom, a jedna od destinacija bio je Egipat.
'Želim ponovno ići u Kairo i vidjeti događaju li se i dalje u hotelu Oxford čudne stvari. Ondje je stanovao jedan tip koji se tri godine nije micao iz kreveta i svima bi govorio kako čeka da mu stigne paket iz Pakistana. Ne znam je li ga ikada dobio', prisjetila se, a tijekom boravka u hotelu jedan od gostiju pitao ju je želi li statirati u filmu 'Kaboria' koji se ondje snimao. 'Tražili su nekoga tko može glumiti Amerikanku. Rekla sam im da mi je otac Amerikanac pa sam dobila posao. Obećali su mi platiti dvije egipatske funte, što je bilo dovoljno da platim tjedan dana boravka u hotelu pa sam pristala', opisala je Cate koja je imala scenu od nekoliko minuta plesa.
'Bilo je toliko dosadno na snimanju. Dali su nam pompone i rekli da navijamo. Trebala sam dobiti falafel za ručak, ali nikada nije stigao pa sam otišla', iskrena je.
Glumila je već u osnovnoškolskim predstavama, neke je i režirala, a iako je prvo filmsko iskustvo nije oduševilo, gluma jest pa se preselila u Sydney gdje je upisala Nacionalni institut za dramske umjetnosti. 'Nisam mogla pobjeći od glume. Obožavala sam usamljenost i slobodu koju ona nosi', objasnila je Cate koja je glumu diplomirala 1992., a godine do diplome bile su financijski iznimno teške.
'Kada se počnete baviti glumom, čeka vas mnogo više odbijanja nego angažmana. Nisam bila sigurna hoću li biti dovoljno jaka da se nosim s tim. Osim toga, bila sam u potpunoj besparici. Nisam radila, nisam zarađivala. Morala sam štedjeti kao bih svaki drugi dan mogla popiti barem šalicu kave u kafiću. No ne žalim zbog toga. Sad sam financijski osigurana i znam koliko sam sretna zbog toga', rekla je. Godine kada je diplomirala ostvarila je i prvu veću kazališnu ulogu u predstavi 'Oleanna'. Tada se s njom na sceni našao Geoffrey Rush kojeg, uz Judi Dench, Huga Weavinga i Maxa von Sydowa navodi kao najdraže suradnike. Za ulogu u 'Oleanni' organizacija Sydney Theatre Critics dodijelila joj je nagradu za najbolju glumicu, što joj je otvorilo vrata novih produkcija. Počela je snimati serije, a na setu ‘Bordertowna’ upoznala je redatelja i scenarista Andrewa Uptona i odmah su frcnule iskre... ali ne one koje mislite.
'Mrzili smo se kada smo se upoznali. Ne znam zašto smo bili takvi. On je mislio da sam prilično distancirana i hladna, a ja sam za njega mislila da je užasno arogantan. Ne znam što se dogodilo, u jednom smo trenutku počeli razgovarati o Turgenjevu ili nečem sličnom i sve je eskaliralo odlaskom pred oltar. Ne znam kako se to dogodilo. Jedne smo večeri igrali poker i on mi je govorio da je nesretno zaljubljen u jednu moju prijateljicu, a ja sam ga utješno zagrlila. Odjednom smo se poljubili i oboje pomislili: 'O Bože, otkud sad ovo?!', rekla je i opisala zaruke.
'Tri dana nakon što smo se spetljali, ležali smo u krevetu i on mi je rekao: 'Cate?' A ja sam pomislila: 'O ne, sad će me pitati da se udam za njega i morat ću pristati'. Ali nije me to pitao nego je rekao da je gladan i pitao me želim li da odemo nešto pojesti. No 21 dan kasnije stvarno me pitao da se udam za njega i pristala sam. Znala sam kuhati grozna jela i taj sam dan odlučila pastrvu napuniti lješnjacima i kozjim sirom. Mislila sam da je to odlična ideja, on je sve pojeo i nakon toga me zaprosio. Očito je halucinirao. Eto, samo ih otrujte hranom i kada su u tom stanju ludila, ščepajte ih', veselo opisuje Cate koja se 29. prosinca 1997. udala za svoju srodnu dušu, kako naziva supruga.
'On je toliko inteligentan. Vrlo je načitan, nevjerojatno pozitivan i strastven. Često vrlo entuzijastično reagira na nešto što u meni ne izaziva ni približno takvu reakciju. U tim trenucima posjeduje neku djetinju crtu, ali istodobno je toliko napredan i zreo. Najviše cijenim njegovo mišljenje', rekla je o suprugu s kojim se zbog posla preselila u Los Angeles.
U njezinoj karijeri prijelomna uloga bila je ona kraljice Elizabete u istoimenom filmu. Osim svjetske slave, donijela joj je brojne nagrade i prvu nominaciju za Oscar. 'Šokiralo me koliko je dobro taj film bio prihvaćen. Bila sam šokirana svim nagradama', rekla je.
Prvog Oscara osvojila je za ulogu Katharine Hepburn u hitu 'Avijatičar', a ljubitelji J. R. R. Tolkiena obožavaju je kao vilu Galadriel koju je glumila u 'Gospodaru prstenova' i 'Hobitu'. Početkom tisućljeća postala je majka trojce sinova - Dashiella rođenog 2001., tri godine mlađeg Romana i najmlađeg, 15- godišnjeg Ignatiusa - koji su joj uvijek na prvome mjestu. Oni su je pratili na snimanjima, ali i u kazališnim produkcijama. Kada je u Sydney Theater Company (na čijem je čelu godinama bila sa suprugom) glumila u predstavi 'Hedda Gabler', pauza između činova bila je 15 minuta dulja kako bi stigla podojiti Romana. 'Malo ćemo kasniti, lijeva dojka još nije prazna, tako su trebali objaviti', našalila se poslije glumica koja misli da bi joj nadimak trebao biti Laprdalo. Rekla je da je u svom kućanstvu sve samo ne zvijezda te da djeca ne mare za njezinu slavu ili uloge koje glumi, nego žele da im pripremi doručak.
'Nemaju pojma čime se bavim. Nezainteresirani su za slavu na najzdraviji mogući način', rekla je prije nekoliko godina te napomenula da ona i suprug nikada kazalište nisu nametali ‘obiteljskim poslom’. No 21-godišnji Dashiell ipak je odlučio upisati studij filmske umjetnosti. Kako bi imali što normalniji život i bili bliže obitelji, dok su djeca bila mala, supružnici su se vratili u Australiju, gdje imaju i brojne kućne ljubimce, među ostalima svinjice i piliće.
'Godinama sam vegetarijanka i u jednom je trenutku moj suprug htio nabaviti svinje. Rekla sam mu da ih može kupiti ako ja mogu reći našim klincima da kobasice i slanina koje jedu dolaze upravo od njih. Svinje smo nazvali Benson i Hedges. To je bio moj makijavelistički plan. Htjela sam da se povežu s tim svinjicama jer su bile jako slatke i pomalo su imale miris kao malo smrdljiviji ljudi. Kada su ih zavoljeli, rekla sam im da se kobasice koje jedu prave upravo od takvih svinja. No klincima to uopće nije smetalo, što je mene prestravilo. Tako se moj velebni plan da od cijele obitelji stvorim vegetarijance pretvorio u golem neuspjeh', ispričala je.
Tijekom godina otkrila je da nijedna njezina trudnoća nije bila planirana te da bi ona i suprug voljeli posvojiti dijete, što su i ostvarili 2015., kada je u njihov dom ušla djevojčica Edith Vivian Patricia. 'Toliko djece nema dom i sve ono što imaju naša biološka djeca. Prekrasno je što je Edith dio našeg svijeta. Potpuno smo opčinjeni njome', opisala je. Kći danas ima sedam godina, a tijekom zatvaranja zbog koronavirusa morala je s njom prolaziti online nastavu. 'Stariji klici su mogli sve sami obavljati, ali ja sam radila s kćeri i shvatila da je ne mogu poučiti čak ni osnovnoj matematici iz prvog razreda. Ona je to vrlo brzo nanjušila i bila sam gotova. Nije više bilo poštovanja. Nije htjela početi nastavu dok nismo poslagale sve plišane životinje i svaka je predstavljala po jednog učenika iz njezina razreda. Osjećala sam se kao da sam u nekoj čudnoj mješavini Muppeta i MasterClassa. Baš je bilo traumatično', opisuje 53-godišnjakinja.
I dok joj je ‘uloga’ profesora bila preteška, one za koje je dobivala samo pohvale nisu pa su joj uloge u filmovima 'Bilješke o jednom skandalu', 'Elizabeta: Zlatno doba', 'Nemam me' i 'Carol' donijele nominacije za Oscar, a 'Jasmine French' i drugog zlatnog ćelavka. Tijekom ceremonije umalo je propustila primiti nagradu jer se na šanku zapričala s kolegicom Julijom Roberts. Netko ju je podsjetio na to da bi trebala sjesti jer će je kamera snimati kada pročitaju njezinu kategoriju pa se dala u trk i stigla na vrijeme. Oscara je osvojila, a poslije je otkrila o čemu je razmišljala kada su pročitali njezino ime. 'Često sam jako pesimistična. Kada sam osvojila Oscar i silazila stepenicama, prvo što sam pomislila bilo je: 'Super, ovo je bio moj vrhunac', rekla je glumica koja je podržala pokret #metoo i godinama govori protiv bilo kakvog oblika diskriminacije. No zbog rada na 'Jasmine French' naišla je na brojne kritike i optužbe da je dvolična.
Naime, film je režirao Woody Allen kojega je kći Dylan na sudu optužila za seksualno zlostavljanje. Jednom je rekla da je i sin Roman dobio ime prema redatelju Romanu Polanskom koji je zbog optužbi za silovanje 13-godišnjakinje pobjegao iz SAD-a.
'Kada smo radili na filmu, nisam znala za te optužbe o Woodyju. Kada je sve izišlo na vidjelo, rekla sam da je to vrlo bolna i složena obiteljska situacija te da se nadam da će je riješiti. Ako te optužbe ponovno treba preispitati, jer slučaj je već bio na sudu, neka se to napravi, uistinu vjerujem u pravni sustav. To u potpunosti podržavam', rekla je glumica koja tvrdi da o svim temama govori vrlo otvoreno.
'Može me se opisati riječima silovita i bez dlake na jeziku jer kada me se nešto pita, uvijek kažem što mislim', objašnjava glumica koja je i prošlog tjedna rekla što misli o dodjelama nagradama.
Na Critics’ Choice Awards uloga u filmu 'Tár' donijela joj je priznanje za najbolju glumicu, a prilikom zahvale obrušila se na patrijarhat.
'Nagrada za najbolju glumicu je toliko arbitrarna, pogotovo uz sve nevjerojatne izvedbe žena koje su u ovoj sobi. Ne mogu vjerovati da sam pobijedila. Smiješno je... Bilo bi divno da možemo promijeniti cijelu strukturu. Kakva je ova patrijarhalna piramida na kojoj netko stoji? Prekinite ovu televiziranu konjsku utrku jer vam mogu reći da svaka žena u filmu, televiziji, oglašavanju, reklami za tampone, bilo čemu radi nevjerojatan posao koji me neprestano inspirira. Hvala vam, dijelim sve ovo s vama', rekla je aktivistica, a hoće li svojoj kolekciji u kojoj je više od 190 nagrada dodati i novog Oscara, znat ćemo 12. ožujka.