S obzirom na to da vas je šira publika upoznala kao mladog Davora Gopca u seriji ‘Crno-bijeli svijet’ i Rafaela u ‘Dar Maru’, a tu je i uloga u film Igora Mirkovića, koliko vam znači kazalište?
Obožavam kazalište, to je moja prva ljubav, a trenutačno se osjećam kao da sam između dvije vatre. Što se tiče filma, imam osjećaj da sam tek na početku, iako bi se moglo reći da već imam nekog iskustva.
Dijete ste nagrađivanih glumaca - Nataše Dorčić i Svena Medvešeka. Što je sve njihovo u vama?
Često me to pitaju i uvijek kažem da sam od mame pokupio narav i energiju, a tata mi je, kako kažu, dao crte lica i svoju fizionomiju. Kažu da je i glas njegov.
Neki tvrde da je lako djeci afirmiranih glumaca jer se ne moraju toliko truditi ako krenu njihovim stopama. Jeste li znali čuti takve komentare? Smeta li vam to?
Naravno da tu i tamo čujem takve komentare, ali više iz zezancije nego da me netko želi provocirati. Ali znate kako kažu, u svakoj šali ima pola istine. Neću lagati, zna me uštipnuti, ali znam da ću se s tim nositi cijeli život. Mogu reći da sam ponosan na svoje roditelje i motivacija mi je ono što su oni postigli.
Što su vas o zanatu najvažnije naučili Nataša i Sven?
Tata me naučio zdravim glumačkim principima, a uz to mi često govori: 'Radi ono u čemu se vidiš.' Majka svaki put provjeri jesam li dobro pročitao ugovor i savjetuje mi kako o njemu pregovarati.
Tu je i vaša ljubav prema poeziji?
Definitivno pjesnik Danijel Dragojević, s njegovom poezijom upisao sam ADU i mislim da će mi cijeli život ostati blizu srca. Ovo je stih iz pjesme ‘Sloboda’: 'Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu kao na ulici i trgu nekog stranog grada.'
Jeste li diplomirali? Koji vas projekti čekaju u skorije vrijeme?
Trebao bih diplomirati krajem lipnja. Malo sam oduljio studiranje, život me zaveo. Sada sam se ozbiljno prihvatio posla da to završim. Nakon Dubrovačkih ljetnih igara čeka nas Ksenija Zec s novom režijom u ZKM-u.
Uz sve to koliko vam vremena ostane za djevojku?
Djevojku još nemam, ne žurim.