'Meni se odmah stisne stomak od nedostajanja na spomen njena imena. To je uvijek tako. Što više godine prolaze meni je gore. Jer sam svjesnija koliko je svaka godina za nju izgubljena godina u smislu jako mi je bolno da ne uživa u svakoj godini odrastanja i sazrijevanja svog djeteta', kaže nam Mia Begović.
Ena Begović tragično je stradala u prometnoj nesreći na Veliku Gospu prije 23 godine. Netom prije ostvarila se kao majka. Točnije 45 dana prije na svijet je donijela djevojčicu Lanu. U samo 55 dana Ena se udala za voljenog muškarca Josipa Radeljaka, ostvarila kao majka, proslavila 40. rođendan i onda tragično izgubila život u prometnoj nesreći na Braču.
- Ena je u biti u profesionalnom smislu, to svi znaju, dosegnula vrh. I svojim talentom i karizmom postala je ikona. Uistinu je jako željela svoje dijete. Tad joj je to bilo apsolutno najveća želja. Druge želje je imala ispunjene. Bila je ostvarena profesionalno te kao supruga i majka. Kroz posao zahvaljujući svom talentu, karizmi, publici i kritici koja ju je prepoznala ostavila je neizbrisiv trag – govori nam Mia Begović.
Pitamo je vidi li Enu u Lani?
-Normalno, znam koliko joj se radovala. Fizički moja kćer Maja Lena isto mi jako sliči na Enu. Zapanjujuće je, obje, i Lana i Maja Lena imaju to nešto fascinantno u, kako ja to kažem, ženstvu. Ponekad me frapira to. Način na koji zabacuju kosu. Istovremeno mi je to dirljivo i bolno. Lana je briljantna učenica, nisam pozvana da komentiram njen život, ali jako mi imponira način na koji drži do privatnosti i čuva uspomenu na mamu – kaže nam Mia.
Enino posljednje počivalište je na Mirogoju. Svaki put kad posjeti sestrin grob Miji ondje naviru brojne uspomene.
-Bila je žena s vrhunskim smislom za humor. Kad odem na njeno posljednje počivalište navire mi ljubav i situacije gdje smo se smijale raznim dogodovštinama. Bila je majstorica u tome da od nekakve, ako hoćete, neugodnosti, napravi vrhunsku anegdotu. Bila je preduhovita. Naviru mi takve uspomene. Lakše mi je tako. Osjećam ogromnu ljubav na njenom posljednjem počivalištu. Gotovo fizičku – kaže nam Mia.
Ona i Ena bile su jako bliske, najbolje prijateljice. Dijelile su podstanarski stan studirajući na Akademiji u Zagrebu. Svaka je imala svoju sobu i odlično su se nadopunjavale. Poput većine Dalmatinki Ena je prala robu na ruke, a Mia bi peglala. Majka im je slala domaće bajadere i kroštule i kad bi stigao majčin paket znalo se da je tu večer druženje u stanu uz večeru s kolegama umjetnicima.
-Čitale smo iste knjige, predstave doživljavale isto, općenito svijet umjetnosti. To su bila vremena kad se prilazilo životu na moralan način. Ona je poticala moralnost, bila je velik čovjek, i osoba i humanitarka. To su ljudi prepoznavali, tu snagu, tu ljubav, tu potporu koju je davala drugima. Išla je kroz život otvorenog srca i uma. Ježim se dok pričam o njoj. Dirljivo je i smatram da je normalno da je ostavila takav trag, da postoji potreba sjetit je se. Imala je i talent i znanje i zanat. Bila je velika i moćna osobnost. I to ju je napravilo ikonom. Parafrazirat ću jednu rečenicu posvećenu Eni. 'Njene glumačke kreacije su univerzalna poruka protiv svakog besmisla i zla' – zaključila je Mia.