'NE GOVORI PUNO, ALI ZATO RADO...': Marijana Mikulić otkrila veliku ljubav sina Jakova, djeca je inače izbjegavaju

Glumica je progovorila o sinu Jakovu i njegovom hobiju.

Instagram

Domaća glumica Marijana Mikulić gotovo svakodnevno na svom Instagramu dijeli fotografije i događaje iz privatnog života, a često govori o svom najmlađem sinu Jakovu i njegovom napretku u razvoju.

Sada se osvrnula na svoje djetinjstvo i ljubav prema čitanju.

Instagram 

'Najdraža knjiga mog ranog djetinjstva. Seoske babe nisu vjerovale da stvarno čitam jer sam imala samo pet godina', započela je Marijana misleći na roman Johanne Spyri 'Heidi'.

'Moj sin će uskoro pet godina. I on voli čitati. Nije još baš na razini da bi mogao roman čitati, ali čitamo svaku večer prije spavanja i već ima neke svoje drage knjižice. Ne šalim se, ne govori puno, ali rado čita i tako puno uči.

Nisam o tome uopće sada htjela, zapravo, ali eto. Ne trebamo biti toliko fokusirani na to što dijete ne može i to jačati, nego radije pronaći njegov 'forte' i po tome peglati. Samo moja teorija i topli savjet', napisala je glumica.

Inače, nedavno se nakon izleta u Parku prirode Blidinje u Bosni i Hercegovini osvrnula na svog sina.

'Vidite jezero daleko u pozadini? Tamo su stala moja braća s djecom i našim roditeljima, pogledati, slikati se. Mi smo morali produžiti jer da smo stali bilo bi veselo Jakiju objašnjavati da se ne možemo zadržavati, da se ne može kupati…

Ma načelno se trudimo ne biti autistična obitelj, maksimalno Jakija svugdje uključivati i voditi, da lakše shvati društvo, odnose, pravila ponašanja. Ili da ih barem nauči, jer mnoga ne shvaća, pa da ih iskustveno jednostavno nauči.

Ali sve to skupa je puno lakše kada ipak jesmo 'autistična' obitelj, s ograničenim/poznatim mjestima, krugom ljudi, situacijama Jakiju poznatima… Mi onda živimo normalan život. Autizam nas malo jače zašora kada smo, kao za Božić, kao sada, svi zajedno.

Moja braća imaju djecu - po jedno Jakijeve vršnjake i po jedno mlađe. Ukupno četvero djece koja se zajedno igraju, ulaze u spontane interakcije. I tako na hrpi naš autizam dođe do izražaja.

Ne pišem to da se žalim, mi smo sasvim sretni i zadovoljni sa svojim životom, i našeg Jakija ne mijenjali nizašto na svijetu. Samo eto, kad vidite nekoga da je na rubu, da se bori, da dijete od pet (ili koliko već) godina vrišti jer uspinjača ne radi i nema snijega (usred srpnja)... Kad vidite u crkvi, pred dućanom, u tramvaju 'neposlušno' dijete i preznojenog roditelja, znajte da možda iza toga stoji puno više od tek neodgojenog djeteta i roditelja koji 'ne zna'.

Inače smo jučer imali lijep izlet na Blidinje, u Masnu Luku. Bilo je kratko, ali baš predivno bogatstvo netaknute prirode. Dugo nisam bila i sigurno ću uskoro opet otići', napisala je tada Marijana.

Više obiteljskih fotografija Marijane Mikulić, pogledajte u našoj galeriji.