Ona je iskrena, srčana, brza na jeziku, zabavna, vrijedna, kreativna. Žena s velikim osmijehom i otvorenim srcem. Dakako, govorimo o splitskoj dizajnerici Moniki Sablić, 45-godišnjoj kreativki koja više od 12 godina ponosno stoji iza svog brenda Monika Sablić Atelier i rodnom gradu daje svoju viziju žene - romantičnu i sanjarsku. Miss Dalmacije 1999. s lijepom 18-godišnjom kćeri Mali Marijom zvijezda je Storyjeve naslovnice.
U opuštenom razgovoru ispričala nam je sve o blagdanskoj kolekciji njezina brenda i bliskom odnosu s kćeri. Prisjetila se i turbulentne obiteljske povijesti, tate, svojih modnih početaka u Ukrajini, loših ljudi i lekcija iz kojih je puno naučila. Govorila nam je i o odnosu sa suprugom Goranom Sablićem, nekad uspješnim nogometašem, a danas trenerom, sinu Andreju, niskim udarcima, povratku samoj sebi te zašto nikad nije postala razmažena.
Kako biste opisali svoju božićnu modnu priču? Jeste li se nekim krojevima i motivima poigrali prvi put?
Novost je velika mašna koju Mali nosi na stražnjoj strani minice. U kolekciji su i haljine ukrašene mašnama na prsima. Za ovaj editorijal odjenula sam crvenu suknju s prorezom, bijelu košulju, inače je obožavam kombinirati s hlačama i suknjama, a tu je i elegantni bijeli komplet s hlačama i majicom s peplumom. On se, pak, vraća na velika vrata. Odjenule smo i sportski stayling, trenirke s legendarnom fotografijom Hajdukove momčadi - zlatne generacije koja je osvojila kup i prvenstvo u Beogradu.
Fotografiju je snimio Jadran Lazić, a prijatelji smo cijeli život. Ustupio mi je pravo na njezino korištenje pa je printam na svojim majicama, odnosno riječ je o našem brendu Famous by Monika & Jadran. Imamo i duksice, trenirke, majice kratkih rukava, a kako sam odrasla u Splitu, navijačica sam Hajduka, muž mi je hajdukovac i živim to svaki dan. Mogu reći da je to jedna od najprodavanijih fotki u mom dućanu.
Što je novo u vašoj kreativnoj radionici?
Otvoren je butik Monika Sablić Atelier u Mall of Splitu, a na starome mjestu ostala je radionica. Sve se lijepo posložilo nakon više od 12 godina otkako sam započela svoju modnu priču. Djeca više nisu mala, Goran je posvećen nogometu u Hajduku, u okviru nogometne akademije, pa su se stvorili uvjeti da se više posvetim poslu. Više sam se približila svojim klijenticama i vidim da to ide dobrim putem.
Što vas je inspiriralo za novu kolekciju?
Stalno stvaramo nešto novo, ali izdvojila bih ovu mini crveno-bijelu kolekciju koju moja 18-godišnja kći Mali Marija i ja predstavljamo vašim čitateljima. Njome se posvećujemo nadolazećim blagdanima koji su mi najdraži u godini.
Je li vam Mali sugerirala neke detalje i kreativna rješenja za blagdansku kolekciju? Kakva je ona cura?
Mali je predivno i dobro stvorenje, takva se rodila. Ide u gimnaziju, odgovorna je i pametna. Znam reći da je ona meni mama, a ne ja njoj. Jako se veselila ovom snimanju i najviše sam se trudila da njoj bude super. Obje smo zadovoljne jer imamo prekrasne fotografije koju ću staviti doma na zid.
Zaokuplja li je moda kao i vas?
Što se interesa tiče, više naginje marketingu i ekonomiji. Vidjet ćemo za koji će se fakultet odlučiti. Rođena je u Ukrajini, govori ruski i ukrajinski, dobro govori i engleski, čita i piše azbuku.
Prije nekoliko mjeseci postala je punoljetna. Kako ste proslavili taj veliki događaj?
Da, 16. kolovoza proslavila je 18. rođendan. Bili smo na večeri, njezini prijatelji i najbliža obitelj, a poslije je s društvom otišla u izlazak.
Što ste joj darovali za punoljetnost?
Mali je toliko skromna da o posebnom daru nema potrebe govoriti. Mi smo tu za nju - u svakom trenutku.
Koje je vaše osobine naslijedila?
Više je Andrej na mene, a Mali je na tatu. Mudra je, šutljiva, ne otkriva puno o sebi, ne leti, racionalna je.
Povjerava li vam se o ljubavi?
Da, ali teško pa se koristim raznim metodama da je razotkrijem.
Ima li dečka?
Nema, sada joj je više u fokusu druženje s prijateljima.
Navijate li da se zaljubi u nekog sportaša?
Iskreno, uopće ne razmišljam o tome. Važno mi je samo da nađe dobrog čovjeka.
Je li vas strah kad izlazi navečer? Tko je stroži, suprug ili vi?
Zbog tih izlazaka opet ne spavam, kao kad je bila beba. Imamo dogovor da mi se uvijek javi na mobitel i znam doći po nju kad završi izlazak. Što se autoriteta tiče, ja samo puno pričam, a tata je samo pogleda i stvar se odmah riješi.
Kako biste opisali vaš odnos s Mali?
Vratila me u mladost. Obožavam kad se vrati iz izlaska pa mi sve priča; tko me je pozdravio, tatu i ujaka Mimija. Stalno kopa po mom ormaru, voli neke moje starije staylinge. Ne pati na dizajnersku odjeću, obično je to mladenačka moda, ali kad hoće začiniti neku kombinaciju, izvuče neku moju brendiranu torbu, cipele... Puno je toga vrijednog još zapakirano, još od vremena kada sam se selila iz Ukrajine.
Bojite li se pomalo straha od njezina odlaska iz obiteljskoga gnijezda?
Grozna mi je i sama pomisao na to. Već se na to pripremam psihički, emotivno... Obožavam Mali... Držim joj prodike o vanjskom svijetu, savjetujem da se čuva, pazi...
Vaš 10-godišnji sin Andrej voli nogomet?
Tako je, trenira nogomet u Hajduku.
Je li talentiran?
Teško mi je reći za svoje dijete je li talentirano ili nije. I suprug bi se ljutio ako bih o tome previše pričala. Postoje djeca koja jesu talentirana pa im se u nekim godinama okrene nešto u glavi i više nisu talenti jer im se više ne da. Andrej voli nogomet, ali ni Goran ni je nismo fanatici koji će o tome pričati. Dok ga nogomet zabavlja i doživljava ga kao igru, super, a vidjet ćemo što će vrijeme donijeti.
Koliko vas Goran podržava u poslu? Ima li i on smisla za modu?
Goran se ne petlja u moj posao, iako ima dobro oko za modu. Zna mi reći što mu se sviđa, a što ne. Drago mi je što radi u Splitu, što je s nama. Bezuvjetna mi je podrška.
Bira li sam odjeću ili mu vi ponešto sugerirate?
Sam sebi sve kupuje i kombinira. Ima dobro oko i nosi finu sportsku klasiku.
U braku ste 21 godinu. Što vas je održalo? Što najviše cijenite kod Gorana?
Iz mog iskustva, tolerancija i mir dragocjeni su za očuvanje odnosa. Imali smo i teških situacija, dobrih i loših dana. Sve to prođe, kao i euforija. Najvažnije je biti u ravnoteži, nadam se da to i postižemo. Iz dana u dan sve smo više povezani, jednostavno ne možemo jedno bez drugoga. Emotivna sam Račica pa uvijek govorim 'volim vas', 'grlim vas', 'ljubim'. Uz to sam ona staromodna Dalmatinka koja svaki dan sprema ručak i tako održavam obitelj za stolom i toplinu doma. A bilo je dana kada sam se mogla sto puta naljutiti i otići, kao i Goran, jer život nije med i mlijeko. Jednostavno zatvoriš oči, pokriješ se po glavi, nasmiješ... Idemo dalje.
Dolazite iz dobrostojeće obitelji u kojoj ste, kako ste jednom rekli, od malih nogu stekli radne navike. U braku se niste posvetili isključivo obitelji, nego ste 'izmislili' samu sebe kroz modnu kreativnost, što je netipično za puno supruga nogometaša.
U zezanciji kažem: 'Evo, izmislila sam samu sebe i sad to ide. Radim, zarađujem, ne daj Bože u životu nečeg lošeg - postat ću pjevačica. Što me briga.' Istina, cijeli život sam gledala rad, red i disciplinu. Moj je pokojni otac sve stvorio, brat je preuzeo biznis. Bilo je tu i 28 godina noćnog života, odnosno kultnih splitskih diskoteka iza kojih je stajao moj brat Miljenko, od Shakespearea, Mississippija, Tribua do Hard Rocka. Nije bilo jednostavno voditi to devedesetih, u vrijeme rata. Mom je bratu svaki treći dan bio pištolj uz glavu. Mama je vodila pekarnicu Gusić. Sve me to naučilo radu, borbi. Kod mene nema - ne može. Neki kažu da sam prezahtjevna, ali držim da se sve na svijetu može napraviti i da čovjek čovjeku uvijek može uskočiti, prevrnuti, pomoći...
Mogli ste biti razmaženi, ali to kod vas nije dolazilo u obzir?
Ne mogu biti mirna, nisam lijena, niti sam iz takve obitelji. Izmislila sam sebe, ne dam na se. Dugo se poznajemo, zahvaljujem vam što ste mi davali vjetar u leđa na početku moje modne priče. Znate koliko sam borbi vodila, pogotovo u svijetu mode koja se tada na drukčiji način plasirala u odnosu na novije vrijeme Instagrama i drugih platformi. Ja sam onaj 'old school' dizajner i baš se ne razumijem u izraze poput 'product design' i ostale varijante. Po meni, sve se svodi na osmišljavanje kroja, biranje materijala i šivanje. A što sam sve prošla od Cro-â-Portera, raznih lobija i čuda? Da se razumijemo, iz Splita je vrlo teško opstati na sceni jer je sve u Zagrebu. I neka je, ali biti u Splitu stalno prisutan, vjerujte mi - umara.
Što vas je najviše umorilo?
Nepravda. Puno je spletki u ovom poslu. Jednom sam razgovarala s legendom Miloradom Bibićem Mosorom koji mi je rekao da najviše zloće ima u modi i crkvi. Da se moram čuvati. Je li to istina za crkvu, ne znam, ali u modi sam iskusila. Vjerojatno sam napravljena od takvog materijala da mogu svašta podnijeti, a to me danas i ne dira. Kad si mlađi, zaboli te u srce kad čuješ ćakulu i ogovaranje u stilu 'ne valja', 'žena nogometaša' i tako. Danas sam u miru sa sobom, imam predivnu obitelj. Hvala Bogu, sve sam negativno maknula od sebe, očistila loše ljude. Ali ni za čim ne žalim i sve bih ponovila.
Koliko vam je to bilo emotivno teško s obzirom na vaš karakter?
S obzirom na to da sam devet godina živjela u Ukrajini i u Split dolazila po mjesec dana ljeti i zimi, a moji su bili jako popularni zbog atraktivnog noćnog života, svima sam bila zanimljiva. Željeli su ući u moju diskoteku, pojesti, popiti besplatno, što mi nikad nije bio problem jer sam uvijek bila galantna. Ti površni odnosi su mi odgovarali u tom kratkom vremenu, ali kada sam se vratila i imala neke obiteljske situacije i probleme, počeli su mi smetati. Uvidjela sam neke stvari od nekih bliskih ljudi, počela sam ih micati od sebe. Trebalo je vremena i sada sam stvorila predivan krug ljudi.
Bili ste tipična žrtva lažnih prijatelja zbog vašeg društvenog statusa.
Grozno je kad ljudi sve gledaju kroz novac. Pogotovo mladi, svi teže za onim što i nije toliko važno, a to je materijalno. Jer u životu imaš, pa nemaš, pa ustaneš, padneš. Čak mi je i super ta borba. Tako i gledam na život.
Spomenuli ste brata Miljenka Gusića. Mnogi i danas komentiraju da je Split prije imao mnogo bolji noćni život i izbor glazbe nego danas.
Miljenko se rodio u Njemačkoj jer je naš otac mlad otišao vani zbog boljeg sutra. Imao je više od 300 građevinara i golemu firmu. Isprva je radio na baušteli, a poslije je sve stekao svojim rukama. Tata je umro prije četiri godine, bio je poseban lik, zvali su ga Ruža Gusić. Bio je veliki pozitivac, vizionar, samouk čovjek prirodno talentiran za građevinske radove. Kad je otišao, bilo mi je jako teško i danas mi je tako. I brat je vizionar i pozitivan luđak na svoj način. Prije svih vidio bi kako napraviti diskoteku i zabavu. Čak i danas kada prođemo pokraj nekog bezveznog prostora u njemu se rađaju ideje. Ali i njega je život potrošio i ne da mu se više u taj noćni život za koji kaže da je krvav. Kad se samo sjetim da je s Draženom Vrdoljakom otišao u Ameriku kako bi nabavio sve one slavne artefakte svjetskih faca, od fotografija, Cadillaca, originalnog Madonnina korzeta koji je izradio Jean Paul Gaultier, gitara..., sve kako bi uredio Hard Rock Caffe. I dalje je vizionar, ali posvetio se obiteljskom životu. Dobio je sina Niku, imam krasnu nevjestu Marinu. Nećak se rodio 15 dana nakon što je naš otac umro, valjda je ostavio mjesto za Niku. Kada podvučem crtu, sve mi je dalo golemo iskustvo da vidim kako svijet funkcionira. Možda jednog dana napišem i knjigu o 30 godina noćnog života kao biznisu, životu u Ukrajini, sportu, modi... Vjerujete, dalo bi se tu štošta pročitati.
Vaši modni počeci zapravo su vezani uz Ukrajinu?
Godine 2002. s Goranom sam otišla u Kijev. Tada je moja obitelj držala jednu od najjačih diskoteka na Jadranu - Tribu. Posvetila sam se obiteljskom životu i suprugu koji je imao teške ozljede koljena. Nije bilo lako, za početak otišla sam u zemlju u kojoj nitko na koga sam naišla nije govorio engleski jezik.
Kako ste proživjeli to vrijeme?
Tako da sam počela imati probleme sa štitnjačom - od stresa i valjda tog Černobila, zračenja, vode. Jedno me vrijeme ubijala samoća, a ne volim biti sama. Na sreću, upoznala sam prijateljicu i kumu, pjevačicu Annu Sedokovu, ona me spasila. I dalje sam upoznavala ljude, supruge nogometaša, kao i dvije dizajnerice koje su me uvele u ovu priču - Elenu i Natašu Golets. S njima sam i danas u kontaktu. Praktički se više ja čujem s prijateljima iz Kijeva nego suprug, volim održavati kontakte. Bila sam u Kijevu i prije dvije godine. Vodila sam kćer. Obuzele su me emocije jer smo se sjetile našeg starog stana, ljudi, uspomena.
Što je u vama ostalo isto od prije 20-ak godina?
Ona vesela, dječačka Monika. Takav je bio i moj otac. I to se nikad neće promijeniti. Nekad mi ljudi kažu da sam naivna, ali uvijek sve gledam kroz dobro, bježim od negative.
Koji su vaši sitni splitski gušti?
U kvartovskom kafiću često se družim sa svojom starom ekipom s kojom razgovaram o životu uz jutarnju kavu, navečer bude i glazbe. Zapravo, u svakom dijelu dana možeš nekog sresti i razbistriti glavu. Drage su mi i šetnje Marjanom i Žnjanom. Ispod kuće nam je plaža Firule, ondje se cijelu godinu kupaju mama i njezina ekipa, a ja počnem potkraj travnja. Sezonu zatvaramo u studenome. Ondje je oaza pozitivne energije.
Kakvi su vam poslovni planovi i želje u nadolazećem razdoblju?
Baš guštam u blagdanima. Okitit ću bor s djecom, za Badnjak ću sa suprugom otići do grada, a za doček Nove godine napravit ću večer doma i pozvati prijatelje. Za Božić idem kod matere na ručak. Nekidan mi je rekla da je nikad nisam javno spomenula. A od nje crpim snagu! Ona je podnijela puno toga u životu i održala obitelj na okupu. Poslovno? Veselit će me ako dućan zaživi, mnogo klijentica još ne zna da smo ga otvorili u lipnju kad su ljudi bili zaokupljeni sezonom. Svako malo imamo sniženja i akcije. Pomalo napredujemo, zadovoljna sam, nadam se da će tako i ostati.