Severina Vučković teško se miri s odlukom Vrhovnog suda kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu kojom su Milan Popović i Severina imali zajedničko skrbništvo nad sinom Aleksandrom.
Dječak, koji će uskoro napuniti 12 godina, opet se vraća ocu. Odluka Vrhovnog suda stupa odmah na snagu, a neće je odgoditi ni žalba pjevačice. Iz presude je vidljivo i kako nitko od vještaka nije ispitan te je izričito zatraženo da se vještaci usmeno saslušaju.
'U ovom teškom vremenu, neprocjenjivo, kao neka zajednička molitva, kao udružena humanost, znati je da postoje ljudi koji su mi od jučer poslali na tisuće i tisuće poruka. Svaku sam pročitala više puta, miješale se suze tuge i radosti što osjećam da su ljudi uvijek tu kad je nepravda u pitanju. Slučaj mog djeteta nije jedini, pišu mi brojne majke, a ja se iz ove noćne more izvlačim tako što im obećavam da ću im pomoći. Iskreno, i ne znam kako, ali ako je ovo moj poziv odozgo, ići ću do kraja', napisala je danas pjevačica uz dirljiv video sa sinom.
Na snimci vidimo Aleksandra kao malenog dječaka koji se igra oko mame, ali i kao 11-godišnjaka koji danas nježno grli Severinu.
'Nekad u međuvremenu, 'mama prestani mi govoriti što da radim' pretvorilo se u 'mama, reci mi što da radim'. Nekad u međuvremenu 'mama, ne razumiješ', pretvorilo se u 'mama, ne razumijem'. Nekad u međuvremenu, 'mama, ostavi me na miru' pretvorilo se u 'mama, nikad me nemoj ostaviti'. Nekad u međuvremenu shvatila sam da je druga polovica moga srca osoba koja ga je stvorila', tekst je koji se provlači kroz snimku.
'Hvala svima na ljudskosti i što ste mi pomogli svojim divnim porukama...', poručila je pjevačica na kraju.
I jučer se na Instagramu oglasila oko cijele situacije. Njezinu objavu prenosimo u cjelosti.
'Nosim ga od kada je bio mala kap na dlanu. Od kada se rodio smo samo nas dvoje. Prvi zub, prva temperatura, prvi koraci. Tata se povremeno pojavljivao (kao i dan danas) i odlazio. I onda je odjednom odlučio biti otac. Od tada, već gotovo 11 godina, traje mučenje i agonija mog djeteta i mene. Ročišta, saslušavanja, ispitivanja, prijavljivanja, vještačenja.
Znaš da ništa pogrešno nisi napravila. I ne vjeruješ da ti se to opet događa. I nisi kriva. Na svoje dijete nikada nisam glas podigla, a kamoli išta slično. Ne postoji ama baš nikakav razlog zbog kojeg dijete ne bi trebalo živjeti u svom domu u kojem se rodilo, sa mnom, svojom bakom, ljudima koje zna od rođenja.
Sad su Vrhovni suci dali svoj obol. Digli su ruku u ime mog djeteta, koje nikad nisu vidjeli, s kojim nikad nisu razgovarali, koje ima svoj život, svoje misli i koji trpi torturu, i ja skupa s njim. Ne da mi se sada tražiti nepravilnosti u odlukama Vrhovnoga suda, ne da mi se više tražiti ikakve nepravilnosti, a pogotovo ove koje su one suprotne postojećoj praksi...
Ja sam mama. On je moja kap na dlanu, a ja ću se boriti do zadnje kapi krvi za nju. Svoju kap na dlanu. Moje dijete živi i ide u školu u Zagrebu, za razliku od njegovog oca. Sramota me ove države da se ovakve stvari rade djetetu, da ja ne smijem o tome govoriti da ne bih nekoga uvridila.
Pojednostavljeno, ovo zapravo znači da ću ponovno svoje dijete, koje sam rodila, odgajam, školujem, koje je živjelo sa mnom od rođenja, viđati utorkom i četvrtkom od 16 do 20 sati i svaki drugi vikend subotu i nedjelju. Prošla sam svu golgotu hrvatskog pravosuđa pa ću i ovu Vrhovnoga suda. Kažu da su ukinuli presudu zbog proceduralnih razloga. Je*ali vas 'proceduralni razlozi'. Hvala autoru grafita u Beogradu', napisala je Severina.