Bernardica Juretić Rožman (59) nekoć je bila najpoznatija časna sestra na Balkanu, a onda je 2001. šokirala javnost odlukom da napušta redovništvo. Sada je progovorila o tom periodu.
‘Svašta se govorilo u glasinama koje su kružile o mom izlasku iz samostana, od nesretne ljubavi pa nadalje. Najviše sam o sebi "doznala" iz medija. Ha ha... No nisam se na to obazirala ni prije ni sada. Otkako sam izišla iz samostana stalno se pričalo da se udajem… Evo, svjedoci ste i sami da sam se udala tek s 53. Te glasine shvaćam kao dio našeg mentaliteta, jer ljudi vam sve mogu oprostiti osim uspjeha. Mnogi ne mogu shvatiti da netko nešto čestito i plemenito radi iz istinskih pobuda, bez skrivenih interesa. Stoga mi je zaista nevažno što govore i pišu, uvijek uzvratim - nije bitno što govori, nego tko govori! Uvijek sam znala tko sam, za koga radim i koji je cilj mog humanitarnog rada, a da sam se obazirala na priče koje su kružile, ništa ne bih napravila…’, rekla je za Slobodnu Dalmaciju te dodala:
‘A zašto sam izišla? O tome ne govorim. Kao što sam imala jedan unutarnji poziv zašto sam otišla u časne, tako je u meni sazrijevao i unutarnji proces koji je rezultirao odlukom o izlasku. Nije da nešto krijem, nego jednostavno to mogu razumjeti samo oni koji su na nekom duhovnom putu. Splet okolnosti me je potaknuo na razmišljanje i na izlazak, ali odluka da okrenem novu stranicu nije donesena naprečac niti preko noći. Dugo sam promišljala i odlučila se na iskorak, ali o tome nemam potrebu govoriti. Razlog nije ni ljubav, ni svađa u crkvi, kao niti jedan "razlog" koji se povlačio kroz nagađanja u medijima i u javnosti’.
15 godina nakon izlaska iz samostana udala se za starijeg poduzetnika Vladu Rožmana, razvedenoga oca odrasle djece i tada već djeda četvero unučadi. Evo što kaže kako su na nekadašnju časnu sestru reagirala njegova djeca.
‘Otkako sam se udala, nije mi se život iz temelja promijenio. Jer kad u brak uđete kao zrela osoba, izgrađena, a mi to oboje jesmo, bračni suživot može biti ugodan samo ako ste spremni na kompromis i toleranciju. Ne može suprug promijeniti mene, niti ja njega, prihvaćamo se takvi kakvi jesmo i u tome je ključ svakog braka, pa i našega. Bili smo četiri godine u vezi i onda smo se vjenčali. U njegovoj obitelji sam, osjećam to, dobrodošla, cijene me kao osobu i poštuju to što radim. Djeca i unuci su s nama u slobodnim trenucima, posjećujemo i moju obitelj i trudimo se ravnopravno pomagati na obje strane’, otkrila je.
Bernardica je bila ministrica socijalne politike i mladih u kratkotrajnoj Vladi Tihomira Oreškovića i predstojnica Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga.
‘I dok sam bila ministrica nisam se osjećala kao političarka, što su mi mnogi zamjerali. Nije to bila moja želja nikada, ali sam jednostavno osjetila poziv na koji moram odgovoriti i pokušati pridonijeti poboljšanju sustava socijalne skrbi koji mi je bio poznat. Znala sam da opet idem u rudnik… Ja od svoje 27. godine stalno "vučem" nešto. Jednostavno, splet okolnosti je bio takav, ako sam bila potrebna i ako sam mogla nešto napraviti… Posla se nisam bojala, sektor mi nije bio potpuno nepoznat, ali nisam bila ni ekspert za sve u toj sferi, jer ministarstvo kojemu sam bila na čelu pokriva sve, kako sam znala reći, od kolijevke do groba. Svijet politike nije me se dojmio, ali i danas mislim da smo bili dobra Vlada koja je započela strukturne reforme i koja bi imala rezultate. Ne zanima me politika i njome se ne bavim, čak ni Dnevnik ne gledam. Ali ipak čujem što se događa uz supruga koji ne propušta niti jednu vijest!’, ispričala je.
Prije 30-ak godina, dok je bila časna sestra, osnovala je ‘Zajednicu Susret’ koja na području cijele Hrvatske svim potrebitima nudi savjete, rehabilitaciju i radi na prevenciji svih oblika ovisnosti. Kao da joj život nije dovoljno sadržajan, prije tri godine suočila se s karcinomom.
‘Hvala Bogu, taj period je iza mene i za sada sam dobro. Moram priznati da me dijagnoza nije uplašila. Kad mi je liječnica to priopćila, prihvatila sam to i rekla sebi: idem dalje, idem na operaciju i u Božje ruke. Nije me strah smrti jer to je jedino izvjesno za svakoga tko se rodio da će, prije ili poslije, i umrijeti. Samo molim Boga da, kad god to dođe, budem spremna’, zaključila je.