Valentino Garavani, jedan od najvećih i najpoznatijih dizajnera u povijesti, preminuo je u 94. godini ostavivši neizbrisiv trag u svijetu luksuzne mode. Posljednji ispraćaj održan je 23. siječnja u bazilici Santa Maria degli Angeli e dei Martiri u Rimu, gradu u kojem je živio te u kojem je i preminuo 19. siječnja. Rođen u Lombardiji, Valentino je život posvetio stvaranju odjeće koja je spajala sofisticiranost, eleganciju i luksuz. Osnovao je svoju modnu kuću 1960. godine, koja je ubrzo postala simbol talijanskog haute couturea, a njegov prepoznatljiv stil osvojio je srca slavnih i utjecajnih žena diljem svijeta, od glumica Elizabeth Taylor do Gwyneth Paltrow. Valentino je svojim kreacijama oblikovao viziju ljepote i stila koja je nadmašila generacije. Njegovom smrću moda je izgubila jednog od svojih najvažnijih majstora, no njegovo naslijeđe i utjecaj na dizajn živjet će i dalje.
Rođen je 11. svibnja 1932. godine u Vogheri, gradiću sjeverno od Milana. Bio je sin jedinac Maura Garavanija, vlasnika trgovine elektromaterijalom, i Terese de Biaggi.
‘Još kao dijete osjetio sam strast prema dizajniranju i zaista sam pravi sretnik što sam cijeli život mogao raditi ono što volim’, rekao je nakon što je obznanio svoj oproštaj te potvrdio da mu je profesija od djetinjstva bila predodređena.
Nikada neće zaboraviti jednu proljetnu večer 1939. godine kada se održavao bal u Vogheri, jako važan za sedmogodišnjeg Valentina čija se sestrična Caterina pripremala za ples. Iako se to jutro probudio s visokom temperaturom, nije mogao dočekati da vidi rođakinjinu haljinu. Nije bilo govora o tome da to propusti, što je jasno obznanio roditeljima.
‘Na kraju me mama odvezla, zamotanog u šal. Znala je koliko mi to znači. Haljina je bila ružičasta. Sa šljokicama. Bila mi je kao iz snova’, prisjetio se.
A osobine koje su tada počele dolaziti do izražaja - njegova neumoljivost, odlučnost, ali i opsjednutost lijepom odjećom - bile su toliko očite da su se njegovi prijatelji šalili kako bi sigurno bio redizajnirao odjeću medicinskih sestara koje su ga porađale samo da je imao olovku i blok za skiciranje. Bio je iznimno talentiran crtač, a njegovu ljubav prema modi roditelji su itekako osjetili na kućnom budžetu. Volio je kvalitetne stvari te je kao 13-godišnjak od mame tražio novac da si naruči izradu čizama kakve je zamislio. Majka mu je često znala govoriti: ‘Kako sam baš ja rodila sina koji želi samo skupe stvari?!’.
Kao srednjoškolac Valentino je u Vogheri radio kao šegrt kod svoje sestrične Rose i lokalne dizajnerice Ernestine Salvadeo pa je logičan nastavak bio studij modnog dizajna u Milanu. Istodobno je učio francuski jer je već tada želio otići živjeti u Pariz. A želja mu se i ostvarila 1949. godine uz novčanu, ali i moralnu potporu roditelja. Koliko je već tada bio uspješan, govori podatak da je nastavio studiranje na La Chambre Syndicale, školi pariške visoke mode, gdje je briljirao. Uz to je pohađao satove plesa te je tijekom jednog putovanja u Barcelonu otkrio i svoju ljubav prema crvenoj boji, da bi kasnije postao poznat po izjavi.
‘Crvena je jedina boja nakon crne i bijele’, rekao je, a grimizne haljine su mu postale zaštitni znak.
Kao student nagrađen je prestižnom nagradom za modni dizajn International Wool Secretariata, zahvaljujući kojoj ga je primijetio Jean Dessès u čijoj je modnoj kući dobio posao. Bilo je to samo godinu dana nakon njegova dolaska u Pariz, u kojem je proveo još devet godina. Sa Jeanom se razišao nakon što je mimo njihova dogovora produljio svoj odmor u Saint-Tropezu. U pomoć mu je priskočio prijatelj Guy Laroche koji mu je ponudio posao u svojoj maloj modnoj kući. I taman kada je trebao dobiti zelenu kartu za ostanak u Francuskoj, odlučio se vratiti u Italiju. Tako se 1959. nastanio u Rimu, gdje je otvorio atelje, a novčano mu je pomogao otac Mauro. Uskoro je lansirao svoju prvu kolekciju koju je predstavio na reviji u Parizu.
Svojom je odjećom impresionirao Elizabeth Taylor koja je osobno došla u njegov atelje te je od tada Valentino ostao njezin favorit među dizajnerima. Već tada je isticao da voli kada žena izgleda kao žena, a ne kao štap te je dizajnirao odjeću koja je slavila žensku figuru i stavljao naglasak na senzualnost. Jednom je prilikom izjavio: 'Ne vjerujem da bi ijedan muškarac želio izaći sa ženom koja izgleda kao dječak'.
Film ‘Slatki život’ Federica Fellinija 1960. godine ubrzao je Valentinov uspjeh jer su sve žene željele izgledati kao zvijezda filma i bivša švedska misica Anita Ekberg koju je odijevao. Ta 1960. bila je presudna godina jer je u srpnju u jednom kafiću upoznao studenta arhitekture Giancarla Giammettija. Nakon druženja novi mu je prijatelj ponudio da ga odveze kući u svom Fiatu. Sutradan je Giancarlo otputovao na Capri na odmor i ondje sasvim slučajno susreo Valentina koji je, i ne znajući da je on ondje, doputovao nekoliko dana kasnije. Giammetti je napustio studij i od tada je započelo njihovo partnerstvo. Osim poslovnih suradnika i prijatelja, bili su i ljubavni partneri, i to 12 godina. Premda su mnogi kreatori priznali svoje homoseksualno opredjeljenje, Valentino o tome nikad nije želio pričati. Čak ni sa svojom majkom Teresom koja se iz Voghere preselila u Rim kako bi mu pomogla u poslu. Živjela je s njim u stanu u koji su se uskoro doselili i Giancarlo te njegova majka Lina. Ipak, umjesto Valentina, o njihovu je odnosu progovorio Giammetti.
‘Naša priča nije priča o novcu ili modi, nego o ljubavi. No danas je to bratska ljubav, veza bez ičeg seksualnog’, rekao je kasnije i objasnio da je za Talijane njihove generacije stvar ponosa ne govoriti o drogama, vlastitim strahovima, kompleksima i seksu.
Živjeli su na visokoj nozi, no da su financije bile u rukama Valentina, sigurno bi doživjeli bankrot, što im se i dogodilo na samom početku poslovanja kad je Valentinov otac zbog njegove rastrošnosti odbio financijski im pomagati. Iako je takav stil života uključivao mondene zabave, Valentina to nikada nije previše privlačilo.
‘Već nakon pola sata bi mi dosadilo te bi mi bilo najdraže otići kući. Nikada nisam ni pušio ni pio, a nisam ni eksperimentirao s drogama. Sjećam se mnogo partyja na kojima sam samo sjedio i bio sâm’, prisjetio se te priznao da je više od toga volio kada bi prijatelji dolazili k njemu. A oni su mu značili sve.
‘Ako si mu prijatelj, ako s njim provodiš vrijeme na jahti, skijanju ili mu praviš društvo dok gleda ‘Big Brother’, shvatiš da je osoba s kojom je uistinu lako’, rekao je Giancarlo Giammetti.
Na oproštaju od mode to je priznao i Valentino: ‘Žalim što nisam imao djecu. Na kraju ti ostane jedino privrženost prijateljima’.
Valentino je svoju tvrtku prodao 1998. talijanskom konglomeratu HdP za oko 300 milijuna dolara, no i dalje je nastavio raditi. Iz modne industrije povukao se 2008., nakon više od 45 godina, čime je označen kraj jedne od najdugovječnijih karijera u modi. To je bilo obilježeno spektakularnom modnom revijom u Musée Rodin u Parizu na kojoj su modeli nosili identične crvene haljine Valentino.
‘Bilo bi nemoguće nadmetati se s emocijama i srećom zbog prijateljstva i pažnje koje mi je svijet podario. Sada je savršen trenutak da kažem adio’, tim je riječima talijanski dizajner Valentino Garavani obznanio svoj oproštaj od svijeta mode.
Posljednje godine života posvetio je svojim psima, imao ih je čak šest, a sve ih je nazvao imenima na M - Molly, Milton, Monty, Margot, Maude i Maggie.
‘Kada putujem i ostavim ih same preko vikenda, pošaljem veterinara da ih barem dvaput obiđe. Zamislite samo da imam djecu, poludio bih’, našalio se kreator koji je svoje ljubimce često znao voditi na putovanja.
Tako su mu za dolazak do aerodroma trebala čak tri automobila: jedan za njega i Giancarla te kujicu Maude, drugi za prtljagu, a treći za ostale pse.
‘Ponekad mu je znalo biti neugodno što putuje s toliko pasa. Stoga je znao zamoliti poslugu da ih iznose tek kad se on udalji od aviona, i to u dvije smjene kako bi se dobio dojam da ih je manje’, ispričao je Giancarlo s kojim je nakon prekida ljubavne veze Valentino nastavio posao i ostao u odličnim odnosima.
Godine 1982. upoznao je Vernona Brucea Hoeksema, 25 godina mlađeg Amerikanca koji je zbog posla modela stigao u Italiju. Ondje se zaposlio kao Valentinov asistent, da bi se naposljetku zaljubili i započeli vezu. Iako su Bruce i Valentino dijelili i poslovnu i osobnu vezu, nisu se često javno isticali. Bruce Hoeksema napustio je Valentino SpA 1999., kada je odlučio krenuti u vlastiti pothvat i osnovati svoju luksuznu marku torbi. Iako su njihovi profesionalni putevi krenuli različitim smjerovima, Bruce i Valentino ostali su bliski sve do smrti modnog velikana.