Nakon 13 godina diskografske pauze glazbenik Dragan Lukić Šegedin Luky (56) vratio se na scenu s albumom 'Grad pored luke' na kojemu je pet novih pjesama u kojima progovara o društvu, vremenu i unutarnjim stanjima suvremenog čovjeka. Pripala mu je i čast da obilježi otvaranje nove koncertne sezone i proslavu 12. rođendana ljetne pozornice na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovil, a djelić njegova nastupa podijelila je poznata sportska novinarka Mirna Zidarić.
'Samo emocija. Sve ostalo bilo bi samo smetnja. Bio je ovo 5. bis, a publika se spustila s tribina i ne želi doma... Želi osjetiti svaku notu, čuti svaki stih... Taj 'stih naizgled vrlo prost, stih iznad svih, stih više kao most...' napisala je.
Splitski glazbenik posljednjih godina živi mirnim obiteljskim životom na Korčuli. U braku je s liječnicom s kojom ima dvojicu sinova, Antuna i Tomu. Sa sinovima je osnovao i punk bend, a ranije ove godine je za Story otkrio hoće li oni gostovati na nekom od njegovih nastupa.
'Haha... Sigurno je da neće, barem ne u koncertnom predstavljanju ovog EP-ja. Još su premladi za tako nešto u smislu muziciranja, no u perspektivi - nitko sretniji od njihovog ‘pape’ da jednom sviraju sa mnom kad je riječ o mojim kantautorskim koncertnim izvedbama. No sviramo nas trojica skupa već neko vrijeme. Imamo bend i probe. Totalna prangija. Čisti PUNK. Zovemo se Lukyji! Vrlo smo žestoki, ali to je još, makar kreativno napredna, ipak dječja razina izvedbe. Dobro je da su krenuli i da vole svirati i vježbati, no još su dječaci i trebat će još pokoja godina da to postane ozbiljnija izvedbena razina.
Luky je karijeru započeo u splitskoj grupi Tužne uši, zatim je svirao u Đavolima, pa s Dinom Dvornikom, da bi naposljetku postao član TBF-a. U samostalnoj karijeri dosad je izdao četiri albuma, a za debitantski 'Ararita' je 2003. godine osvojio Porina za najbolji pop-rock i rock album. Porina je dobio i 2005. za produkciju godine, za album 'Maxon Universal' grupe TBF. Kao glazbeni producent radio je na albumima Urbana, Daleke obale, Dina Dvornika, Olivera, TBF-a, Fon Biskicha i Narodnog blaga.
Luky je doživio i kliničku smrt, nakon što je stradao u prometnoj nesreći tijekom turneje s Đavolima krajem 1988. godine, a to je znatno utjecalo na nastavak njegovog glazbenog puta, kao i na rad na vlastitoj duhovnosti.
'Nekoliko godina nakon prometne nesreće i toga iskustva nisam se aktivno bavio nikakvim duhovnim disciplinama, no u meni se očito dogodio 'klik', a da toga i nisam bio svjestan. Boravio sam tih nekoliko minuta s druge strane života i to je iskustvo očito na mene ostavilo predubok pečat da bih to tek tako zaboravio - takva su iskustva očito presnažna.
Nakon nekoliko godina shvatio sam da moram istražiti taj svijet i moja potraga za duhovnom stazom je počela. Bavio sam se širokom lepezom vrlo kompleksnih koraka na duhovnoj stazi. Od meditacije i joge, koje su mistične discipline, sve do složenih duhovnih operacija hermetizma, kabalistike te ostalih kompleksnih disciplina modernog gnosticizma.
Neke od njih iziskivale su višemjesečna osamljivanja, potpuni asketizam koji podrazumijeva život u jednoj bijeloj odori koju sam moraš prati svaki dan, odricanje od alkohola, hrane animalnog porijekla, samo biljke i voda. To je intenzivno trajalo šest do osam godina, s tim što sam otprilike zadnje dvije već počeo lagani povratak u svjetovne sfere...', rekao je Luky za portal Atma.
Otkrio je i da se nakon povlačenja iz javnosti vratio životu 'prosječnog Dalmatinca koji voli more, prijatelje, ćakulu, lipu pismu i vino te se baviti svojom umjetnošću'.