Nakon 13 godina diskografske pauze glazbenik Dragan Lukić Šegedin Luky objavio je novi EP ‘Grad pored luke’ s pet novih pjesama u kojima progovara o društvu, vremenu i unutarnjim stanjima suvremenog čovjeka. Splitski glazbenik posljednjih godina živi na Korčuli mirnim obiteljskim životom, gdje je sa sinovima osnovao i punk bend Lukyji. Bi li htio da mu se Antun i Toma jednog dana pridruže na pozornici, kako je nastao novi album i zašto ima osjećaj da je samo medij kroz koji njegove pjesme dolaze u svijet 55-godišnjak govori za Story.
Kako je nastao novi album ‘Grad pored luke’, koliko su se nove pjesme kuhale u vama?
Kako koja pjesma. Sve je počelo pjesmom ‘Srce od zlata’ koju sam napisao tada još nerođenom prvom sinu Antunu. Nakon što sam saznao da ćemo dobiti dijete, pjesma je jednostavno sama izašla iz mene kao da i nije moja. U tom sam trenutku bio samo šuplja cijev koja ‘prenosi vatru s visina’. Inače dvojim jesu li moje pjesme doista moje ili ih samo zapisujem i prenosim određene poruke s nekih viših razina koje se u tom trenutku moraju manifestirati pa sam samo medij kroz koji su pronašle put u svijet. Nakon što je napisano ‘Srce od zlata’ u meni se nenadano probudio pjesnički gen i vrlo sam brzo u rukama imao niz zapisa što manje, što više dovršenih, no koncepcijski vrlo jasnih. Tako je nastao dugi niz novih pjesama od kojih sam, evo, odabrao tri moje autorske i još jednu, meni posebno važnu, a to je Arsenova ‘Odabrat ćeš gore’, koje sam odlučio snimiti za novi EP ‘Grad pored luke’.
EP je opisan kao ‘tihi krik čovjeka koji je nekada vjerovao u svijet dobrote, ljubavi i zajedništva, a sada se budi u stvarnosti lišenoj ideala’. Kakav je za vas današnji svijet?
Uf, zeznuto pitanje... Mogu reći da sam vrlo blizak istomišljenik pokojnog Alaina Delona koji je već vrlo star i bolestan izjavio da je današnji svijet postao toliko loše mjesto da jedva čeka kad će ga napustiti. Kao da su negdje isparili svi oni ideali koje su generacije nakon Drugoga svjetskog rata, i to na svjetskoj razini, uzele kao paradigmu te na njima težili izgradnji boljeg, ljepšeg i sretnijeg svijeta. Kao da je sve izgubilo taj viši smisao te je pretvoreno u kaljužu banalnosti i ispraznosti. Mislim da to nije slučajno, nego da je kapital odredio ovakav tijek povijesti. Za nultu točku ‘početka kraja’ možemo uzeti ubojstvo Johna Lennona. Do tog je trenutka rock kao kulturološka platforma boljeg sutra bio praktično najvažnija stvar na svijetu, a otad postaje sve marginaliziraniji, dok naposljetku nije potpuno istisnut iz javnog prostora koji je ispunjen nebulozama današnjeg doba koje ne vode nikamo, pogotovo ne u ništa pametno. Koliko god danas moderni svijet imao navodno obrazovanog stanovništva punog magistara i doktora svega i svačega, generalna slika i smjer u kojem se čovječanstvo kreće za moje je pojmove fatalno tragičan te ne vidim nikakvu svijetlu perspektivu. Nadam se i vjerujem svim srcem da nije tako, no sve što nas okružuje ne ukazuje na neku lepršavo divnu perspektivu.
Ima li nade u bolje sutra?
Ne znam. Nadam se da ima, i to najviše zbog današnje djece kojima smo ga prilično unakazili. Izvitoperili vrijednosti te sve ono što bi trebalo mjeriti dobrotom, dobroćudnošću i ljepotom pretvorili u borbu kapitala, ispraznost i kičeraj. Upozoravam ponovno, smatram da to nije slučajno, nego režirano i dirigirano iz svjetskih centara moći.
Objavu EP-a pratit će i koncertna turneja?
To tek planiramo, no sigurno je da ćemo se držati malih komornih prostora i ambijenata.
Hoće li vam sinovi gostovati na nekom od nastupa?
Haha... Sigurno je da neće, barem ne u koncertnom predstavljanju ovog EP-ja. Još su premladi za tako nešto u smislu muziciranja, no u perspektivi - nitko sretniji od njihovog ‘pape’ da jednom sviraju sa mnom kad je riječ o mojim kantautorskim koncertnim izvedbama. No sviramo nas trojica skupa već neko vrijeme. Imamo bend i probe. Totalna prangija. Čisti PUNK. Zovemo se Lukyji! Vrlo smo žestoki, ali to je još, makar kreativno napredna, ipak dječja razina izvedbe. Dobro je da su krenuli i da vole svirati i vježbati, no još su dječaci i trebat će još pokoja godina da to postane ozbiljnija izvedbena razina.
Planirate li i s njima jednom snimiti album?
Toplo se nadam. I to ne samo jedan. (smijeh)
Vratili ste se nakon 13 godina, što vam je tijekom tog razdoblja okupiralo vrijeme, misli?
More i motika vrijeme, a misli u potpunosti djeca.
Kako se glazbena industrija promijenila u tom razdoblju?
Kako - ne znam. No da u potpunosti nema više nikakve veze s onim što je glazbena industrija bila nekad, to je nedvojbeno.
