Video format '5 Minutes Left' autora Kristijana Jalšića donio je novu epizodu, a ovoga puta gošća je bila Ivana Kovač koja je u simulaciji svojih posljednjih pet minuta života otvoreno govorila o vjeri, životu nakon smrti, Crkvi, obraćenju i osobnim ranama.
Već na samom početku razgovora Ivana jasno daje do znanja kako smrt za nju nije kraj. Na pitanje bi li voljela živjeti vječno odgovara: 'Ja ću živjeti vječno.'
Bez ikakve dvojbe potvrđuje da vjeruje u Boga te kaže kako je potpuno sigurna da život nakon smrti postoji.
Govoreći o vjeri, ističe koliko joj je važna sveta misa. Na Kristijanovo pitanje može li se netko nazivati vjernikom, a ne ići u crkvu, odgovara kratko: 'Ne.'
Objašnjava kako je upravo euharistija središte kršćanskog života te priznaje da danas gotovo svakodnevno sudjeluje na svetoj misi. Na pitanje hoće li nam Bog brojati koliko smo puta bili na misi, odgovara kako hoće.
Ivana se prisjetila i razdoblja kada je imala negativan odnos prema Crkvi: 'Znala sam govoriti protiv Crkve.' Danas smatra da je tada pogrešno poistovjećivala Boga sa slabostima pojedinih svećenika: 'To je neznanje i prevara Zloga.'
Na pitanje mogu li jednako biti spašeni oni koji su se obratili neposredno prije smrti i oni koji su cijeli život živjeli vjeru, odgovara kako vjeruje da je sve moguće jer samo Bog poznaje ljudsko srce.
Razgovor se potom dotiče njezina privatnog života i odrastanja u obitelji Miše Kovača. Kaže kako nikada nije iskorištavala očevu popularnost, a na pitanje zamjera li mu nešto, odgovara: 'Ne.'
Ipak, priznaje da je godinama tražila odgovore o sebi te da je shvatila kako njezine životne borbe nisu proizlazile iz manjka ljubavi, nego iz duboko ukorijenjenog osjećaja manje vrijednosti.
Na pitanje koji je bio najljepši trenutak njezina života, bez razmišljanja odgovara: 'Kad sam doživjela susret sa živim Bogom.'
Otkriva i da je tijekom života imala više nadnaravnih iskustava te opisuje Božju prisutnost kao nešto što se ne može usporediti ni s jednim ovozemaljskim iskustvom.
Na pitanje postoji li đavao odgovara potvrdno i da su njegove najveće zablude 'kad te uvjeri da si glup, da ništa ne vrijediš, da te Bog ne voli... ljudi misle da su to njihove misli, a nisu.'
Poziva ljude da paze što govore jer, kako kaže, riječima biramo između života i smrti. Pred kraj razgovora priznaje da je i sama bila ranjena, ali i da je naučila kako oprost nije osjećaj, već odluka.
U posljednjim sekundama ostavlja snažnu poruku svima koji gledaju: 'Ljudi moji, Krist vas čeka. Bog vas čeka. Imamo jako malo vremena. Stvarno otvorite oči.'