Na ovogodišnji CMC festival u Vodicama Ivana Kovač dolazi s posebnom emocijom - u novom ruhu donosi 'Malo mi je jedan život s tobom', bezvremenski hit svog oca Miše Kovača. U razgovoru nam otkriva kako je bilo dirati u pjesmu koja generacijama ima posebno mjesto u srcima publike, zašto joj je važno ostati vjerna mediteranskom zvuku te koliko su joj danas važni mir, vjera i autentičnost. Bez zadrške govori i o promjenama na estradi, odnosu prema privatnosti i tome tko je Ivana kada se ugase reflektori.
Ove godine na CMC festival dolazite s pjesmom 'Malo mi je jedan život s tobom', velikim hitom vašeg oca. Kakav je osjećaj donijeti toj pjesmi novo ruho?
Predivan. Pisma je sama po sebi predivna, ali je sada dobila neku novu notu. Mene su aranžmanom Toni Rajnović i Leo Škaro, malo je reći iznenadili, i to u najpozitivnijem smislu. Ima nešto u tom aranžmanu... A ja se ne znam možda dovoljno dobro izraziti... Baš mi jake emocije budi.
Je li postojao strah dirati u pjesmu koju publika toliko voli? Što vam je bilo najvažnije zadržati iz originala, a što ste htjeli napraviti po svom? Je li vam emotivnije pjevati Mišine hitove?
Nije. Ne možeš raditi nešto u strahu i iz straha. Onda nemoj niti raditi. Pristupila sam joj s jakim samopouzdanjem jer imam mir u sebi u toj odluci. Na kraju krajeva, to je pjesma, ne ovisi mi život o njoj. Melodija i tekst moraju ostati u originalu, ostalo je nastajalo malo po malo. Ima nešto u tome da mi je emotivnije pjevati njegove pjesme s obzirom na to da sam uz njih odrastala. Ali doslovno: neprekidno odrastala.
Zbog čega vam je CMC festival u Vodicama poseban?
Zato što je nepristran. Ne stvara presing i imam jako lipa sjećanja i iskustva vezana uz njega.
Imate prepoznatljiv mediteranski potpis, koliko vam je važno ostati vjerni tom zvuku?
On se sam nametnuo po pjesmama koje sam birala. 'Čujem' je kada je dobijem. Osjetim je li za mene ili ne. Na kraju se ispostavilo da je to zvuk koji je za mene i koji dišem.
Što ste kroz godine naučili o estradi, a što o sebi?
Svašta, hahaha. Poznajem estradu od pelena doslovno i tu su ogromne razlike i transformacije tijekom godina. I svim srcem želim da se vrati moje 'pelensko' doba kada sam je upoznala, hahahaha. Tada se jedna pjesma jako cijenila. Na jednoj su znali raditi mjesecima. Stavili bi u nju svu dušu i srce. Tada je pjesma bila srce, a danas je nekako mozak. Ustvari danas je računica, a ne duša.
Ima li pjesama koje danas više ne biste snimili?
Ima. Zato ih i ne pjevam više. Ali to je normalno. Glazba je proces, odrastanje, sazrijevanje. Moraš proći puno toga dok ne nađeš sebe. Ali fundament mora biti ljubav prema tome. Mora. Sve drugo je krivi put.
Kad birate pjesmu, vodi li vas više emocija ili instinkt za hit?
Emocija.
Rekli ste da vam je vjera donijela mir. Kako danas izgleda vaš unutarnji mir u odnosu na prije nekoliko godina?
U svakodnevnoj sam molitvi, svakodnevnoj Misi. Sama činjenica i znanje da nisi sam nikada, da te Krist čuje u svakoj situaciji i kada je najgore i da je s tobom je ogromna utjeha. Toliko sam se puta uvjerila da je tu i da me čuje... To je neopisiva radost. Živi Bog... To je neprocjenjivo. I kada čitaš Sveto pismo i shvatiš nepobitno da On zaista je Istina, put i život, po životnim situacijama i iskustvima vidiš da sve što On kaže, da je tako... Nemaš se više što premišljati. I On je tu za sve.. samo kuca na vrata. Sama ljubav i milosrđe.
Koliko je teško u estradnom svijetu ostati autentičan i živjeti te vrijednosti?
Nije teško. To je odluka. I nemojmo sve ljude s estrade stavljati u istu ladicu. Ima jako puno ljudi koji žive normalan, privatni život. Rade svoj posao iz ljubavi.
Nikada niste previše eksponirali privatni život. Je li to bila svjesna odluka od početka?
Svjesna od početka. Nisam prije, a sada još manje. Ako sam pjevačica, onda je pjesma ono što treba doći do ljudi. Ne ja, ne moj život, ne moje noge, ništa moje. Samo pjesma. Ja neću otići kod nekog zubara zato što on privatno dobro kuha ili vrhunski izgleda. On dobro kuha i vrhunski izgleda za sebe, ali napravi mi dobro zub i to je to. Vraćam ti se opet zubaru moj. Tako je i s pjesmom.
U vremenu društvenih mreža, koliko je teško sačuvati nešto samo za sebe?
Vrlo lako. Ne dijeliš ništa što ne želiš i to je to.
Jeste li danas sretniji kad vas ljudi prepoznaju po glazbi, a manje po privatnim pričama?
Odgovor je u pretposljednjem pitanju.
Kad se ugase reflektori - tko je zapravo Ivana Kovač?
Isto što i kada se reflektori upale. Nema razlike. Razlika je samo u odjeći, hahaha!
