'Nova najvažnija uloga': Domaća glumica o povratku na male ekrane i životu sa sinčićem Pablom
Dok je gledamo u seriji ‘Slučajna obitelj’, glumica i redateljica govori o povratku pred kamere nakon pet godina, majčinstvu te životu između obitelji, dva grada i dviju velikih ljubavi.Dani glumice i redateljice Sare Stanić Blažević (41) posljednjih su tjedana ispunjeni poslovnim i privatnim obavezama. Dok u Zagrebu snima seriju ‘Slučajna obitelj’, u Osijeku u Hrvatskom narodnom kazalištu režira predstavu ‘Mišolovka’. Između dva grada, seta i kazališnih proba ipak postoji jedna uloga koja joj je najvažnija - ona majke trogodišnjeg sina Pabla koji joj je svakodnevno najveći izvor radosti, ali i izazova.
Ubrzan joj ritam, čini se, itekako odgovara. Za sebe će bez puno razmišljanja reći da je prava radoholičarka. Šira javnost upoznala ju je kao Marinu u seriji ‘Crno-bijeli svijet’, a od ove jeseni gledamo je u novoj ulozi - kao pravednu Ljilju u ‘Slučajnoj obitelji’. Nakon petogodišnje pauze od televizijskih serija ponovno je pred kamerama i, unatoč dugim snimajućim danima, u novom projektu uživa.
'Uživam na snimanju i u tome da sam opet pred kamerama, a uživam i u tome da ljudi gledaju seriju i da ih zabavlja. Nisam dosad radila ovaj format pa mi je i to novo iskustvo, opet otkrivam neki novi pristup poslu, što je sjajno. No na snimanju su dugi dani te često dolazim pospana pa računam na duhovite kolege i njihove izvedbe', kroz smijeh govori Sara.
Ljilju opisuje kao vrlo poštenu i dobru osobu, a u njezinu karakteru pronašla je i neke vlastite crte. Obje su, kaže, romantične i spremne ‘poginuti’ za svoje prijateljice. 'Ništa podmuklo ili prijetvorno u njoj nema i zato mi je zanimljiva. Kao prijateljica se lomi između pravog prijateljstva i postavljanja granica istome. Čekamo da shvati, navijam za nju', govori.
Dok je u Zagrebu pred kamerama, u Osijeku je čeka potpuno drugačija vrsta odgovornosti. Na relaciji Zagreb - Osijek posljednjih mjeseci provodi mnogo vremena jer u HNK režira ‘Mišolovku’, predstavu prema djelu Agathe Christie. Uz glumu i režiju Sara već godinama gradi i vlastitu kazališnu priču. Prije pet godina s prijateljicom Kristinom Kegljen osnovala je kazališnu družinu FAKin Teatar koja i u novoj sezoni priprema velike projekte.
'Pripremamo tri nove predstave. Prvo izlazi ‘Margaretin Zenit’ s Almom Pricom, Sretenom Markovićem, Lelom Margitić i Ivanom Ožegovićem u režiji Cintije Ašperger, a druge dvije još neću otkriti', kaže Sara.
Glumu je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti upisala tek iz petog pokušaja, a režiju je završila u Beogradu. Danas se jednako uspješno kreće ispred i iza kamere, no teško joj je reći što joj je draže.
'Ne mogu reći volim li više režiju ili glumu, to su dva posve različita posla. Kad režiram, osjećam odgovornost koja je kompliciranija. Uvijek se sjetim što je Ćiro Blažević rekao: “Kad reprezentacija igra dobro, zaslužni su igrači, kad igra loše, kriv je izbornik.” Tako je i s režijom. Kad glumci igraju dobro, mora se steći dojam da im redatelj nije bio ni potreban, da su jednostavno takvi. U glumi pokušavam pridonijeti tuđoj priči i načinu pričanja priče. Tu mi je strah osobniji, ne smijem iznevjeriti i moram dati maksimum', objašnjava Sara.
Koliko god joj je posao važan, danas postoji jedna uloga koja je iznad svih ostalih. Sara priznaje da se u mladosti nije zamišljala kao majka i da majčinstvo nije bilo nešto što je pod svaku cijenu željela ostvariti. Danas je, kaže, jako sretna i zahvalna što joj se život posložio upravo tako.
Rođenjem Pabla njezina se svakodnevica potpuno promijenila, no iz života prije majčinstva, priznaje, nedostaje joj malo toga. Pablovi interesi trenutačno su prilično dječački.
'Pabla zanimaju automobili, bageri i nogomet. Voli slušati Vojka V, što odobravam i u čemu mu se rado pridružim', smije se Sara.
U odgoju joj je važno da joj sin izraste u osobu koja je strastvena prema onome što radi, ali istodobno poštuje tuđe izbore i strasti. A kada je riječ o njegovu karakteru, priznaje da joj neke njegove osobine zvuče vrlo poznato.
'Zažmirim na nestrpljivost jer sam i sama takva pa se na to ne smijem previše ljutiti', kaže.
Iako je njezin život dugo pod povećalom javnosti, kada je riječ o sinu, odlučila je taj dio života sačuvati samo za sebe i svoje najbliže. Pabla ne objavljuje na društvenim mrežama niti ga želi izlagati medijima jer joj je majčinstvo previše dragocjeno i intimno.
'Nježna je to stvar, a javnost nije uvijek nježna i pedagoška', objašnjava.
Za razliku od mnogih koji već sada planiraju gdje će dočekati Novu godinu, Sara tu odluku ne mora donositi. Naime, upravo su taj datum ona i suprug odabrali za svoje vjenčanje prije tri godine.
'Baš smo odabrali taj datum jer znamo da ćemo u svakom slučaju nešto slaviti. Ako smo na tulumu, onda Novu, a ako smo doma, slavimo godišnjicu. Doduše, posljednje tri godine, s obzirom na Pablita, slavlje je završavalo vrlo rano, ali tako treba biti', zaključuje Sara uz osmijeh.