Simona Mijoković s pratiteljima na Instagramu podijelila je objavu u kojoj je progovorila o osobnim izazovima s kojima se susrela u posljednje vrijeme. Njezinu objavu prenosimo u cjelosti.
'Željela sam šutjeti. Onako kako šuti onaj koji voli, koji ne želi suditi i koji vjeruje da će istina uvijek pronaći svoj put. Ali čitajući sve ono što javno pišete, svu mržnju koju iznosite i riječi kojima mene prozivate, sve teže razumijem kako je moguće istodobno govoriti o vjeri, a zaboraviti na ljubav.
Promatrajući sve to, umjesto da odustanem od onoga zbog čega me prozivate, u meni se rađa još veća potreba da nastavim. Ne da bih vam prkosila, ne da bih vas povrijedila, nego upravo zato da bih vam pomogla da se barem na trenutak zaustavite i pogledate u sebe.
Jer što nam se to dogodilo? Kako smo došli do toga da oni koji vjeruju u istoga Boga jedni drugima postaju najveći suci? Zar smo zaboravili da vjera nije oružje kojim ćemo napadati druge, nego put koji bi nas trebao učiti poniznosti, milosrđu i ljubavi?
Voljela bih da barem na trenutak možete sebe vidjeti onako kako nas Bog poziva da se vidimo — kao svoje stado, kao ovce kojima je potreban pastir. Ne da bismo jedni druge osuđivali, nego da bismo jedni drugima pomogli pronaći pravi put.
Ali za to je potrebna hrabrost. Hrabrost da se suočimo s vlastitim riječima, vlastitim postupcima i vlastitim srcem. Jer mnogo je lakše prozivati drugoga nego pogledati u sebe. Lakše je suditi nego razumjeti. Lakše je mrziti nego voljeti.
A ja sam izabrala teži put. Put na kojem neću šutjeti samo zato što se nekome ne sviđa ono što radim. Put na kojem ću radije podnijeti osudu nego odustati od onoga za što vjerujem da je ispravno. Možda je teško razumjeti moju hrabrost. Možda je još teže imati je.
Ali zapamtite jedno: Bog nas nije pozvao da budemo savršeni suci jedni drugima, nego ljudi koji će, unatoč svim razlikama, znati voljeti. I prije nego što sljedeći put odlučite osuditi mene, zastanite na trenutak i zapitajte se: Je li u mojim riječima više Boga ili više moje vlastite mržnje?
Jer vjera bez ljubavi ostaje samo riječ. A ljubav se ne dokazuje onime što govorimo o Bogu, nego načinom na koji se odnosimo prema ljudima', napisala je Simona.